Polako spuštam usnulog sina u krevetić i nježno pomilujem njegovu glavu. Zaspao je na meni tijekom ceremonije, tako mu zavidim i ja bi rado zaspao da se mogu iz cijele te ludosti isključiti. Ali znam čeka me još gore, gurnem ruku u džep i napipam zlatnu kutijicu. Danas ću zapečetiti naše živote.
Danas ja, Tyler po prvi put ću kleknuti pred jednu ženu i zamoliti ju da ostatak svog života provede pokraj mene i učini me najsretnijim na cijeloj planeti.
Samo kutak mog mozga se pita šta ako me opet odbije, šta ako Selina nije na ovo još spremna.
Ali znate kako se kaže, "bez rizika nema profita" ma stavljam danas sve na kocku i riskiram kao nikad svoje srce na dlanu. Pa kud puko, da puklo!
Mobitel mi zavibrira te se polako okrenem i na prstima izađem iz sobe.
Tek kada zatvorim vrata za sobom iz džepa izvadim mobitel i javim se Jasonu.
- Ej?
- Je li ona tu?
- Ne Jason, Tilla nije došla.
- Pička materina! Jebem ti život!
Po glasu mu primijetim da ludi i želim mu pomoći tako jako, ali ako Atilla ne želi biti pronađena možda ju treba ostaviti jedno vrijeme na miru. Ali to mu ne govorim jer ipak volim svoju glavu na ramenima.
- Šta nema uspjeha?
- Šta misliš jebote da bi te tada zvao i pitao da li je tu?
- Ne želim pričati s tobom kad si nadrkani seronja!
Odmaknem mobitel i poklopim mu jer nemam snage za njegova kukanja sada.
Moram pripremiti iznenađenje i želim da sve bude savršeno, jer ona ne zaslužuje ništa manje.
A tada se sjetim da nisam uzeo Babyphone i vratim se natrag prema dječijoj sobi kada mi u kut ugla zapne kretanje kod jezera, priđem bliže prozoru i poznata krem haljina uz božanstveno tijelo mi je dokaz tko je.
Okrenem se i polako otvorim vrata te s stolića odmah ulovim Babyphone i lagano ih zatvorim. Sada je idealno vrijeme sama je, i na najljepše mjestu u ovoj vukojebini koja nam je svima prirasla srcu.
Pogledam ju još jednom kroz prozor i brzim korakom krenem van.
- Jasmin, David spava evo ti babyphone, a ja idem Selinu potražiti! - dodajem joj mali monitor u ruke i gledam kako se njenim licem razlije veliki osmijeh kao da zna da ću ju sada zaprositi.
- Ne brini pripaziti ću na Davida.
Okrenem se od ove blesave žene i potrčim prema jezeru. Kao da imam neku potrebu odmah biti pokraj nje, neki čudni osjećaj koji mi neda normalno disati.
Ali srce mi zalupa ludo onaj tren kada ugledam kako njeno beživotno tijelo netko vuče po podu. Srce se pretvara u tamu i kao pobješnjeli bik urliknem i potrči koliko li ovo skupo odjelo dozvoli.
Henry Junior digne glavu i panika u njegovom tijelu je ogromna. Pušta Selinino tijelo kao vreću krompira da padne na pod i brzim korakom krene trčati u smjeru svog auta.
Za petama sam mu ali ipak on bude brži, sjeda za volan i punim gasom krene u rikverc. Odmah vadim mobitel iz džepa i zovem Jasona.
- Pronađi mi jebenu crvenu Alfu, nema registracija i sigurno nema toliko jebeni Alfi u Smallwillu.
- OK pokušati ću, ali šta se desilo?
- Kreten je imo hrabrosti napasti Selinu! On je stavio svoje prljave ruke na nju!
- Je li ona dobro?
Okrenem se u mjestu i vidim da i dalje leži kako ju je on ostavio, i strah proleti mojim tijelom. Njena haljina je prljava, i teški uzdah mi pobjegne s usana.
- Ne znam, sada ću provjeriti.
Strah okupira svaki dio mog tijela dok koračam brzo prema njoj. Osjećam se kao da sam hodao sate do nje, a ne par sekundi.
Spustim se na koljena ispred nje i nježno podignem njenu glavu sebi na krilo. Blijeda je u licu užasno i kosa joj je prljava od ležanja na zemlji.
Previše je mirna pa joj provjerim puls, i kada shvatim da ju je vjerovatno samo uspavao od olakšanja bi vrištao.
- Tyler? - podignem glavu prema Eliotu i tužno ga pogledam.
- Henry ju pokušao oteti, valjda ju je uspavao s nečim.
- Unesi ju u kući, a ja ode vidjeti da li je od Gabriela doktor tu. - gledam kako se brzo okreće i trči prema kući.
Nježno podignem njeno tijelo na svoje ruke i ponesem ju prema kući. Kada prođem kroz vrata ugledam paniku u očima od Jasmin koja korača u krug kao luda.
- Kako se to dogodilo?! - vrisne prema meni dok spuštam Selinu na kauč.
- Ne znam, valjda joj je prišao s leđa, nemam pojma! Dovoljno se pojede sam u sebi.
Tiho ovo zadnje izgovorim i istina me pogodi, mogao sam ju izgubiti. Danas umjesto da joj stavim prsten, mogao sam plakati nad njenim tijelom. Spustim se na koljena kod njene glave i nježno ju rukom milujem po kosi.
- Samo mi ti budi dobro. Molim te.
Poljubim ju u čelo i nastavim ju gledati dok čekam da Eliot dovede doktora.
Kada mi mobitel počne vibrirati u džepu, jednom rukom ga izvučem dok i dalje milujem njenu kosu.
- Reci!
- Našao sam ga! Debil se je parkirao u hotel u blizini vas, nije pobjegao iz grada. I koristi od svoje mame djevojačko prezime pa ga je bilo jednostavno naći.
- Ja sada ne mogu ostaviti Selinu.
- Ja nažalost nisam u blizini, zvati ću Deana i Eliota. Ti budi pokraj nje.
- Jason!
- Da.
- Želim da ga ubiju!
- Ništa manje ne bi ni tražio od njih.
Vratim mobitel natrag u džep i prislonim glavu na njenu kosu. Njen miris ruža me okružuje i osjetim da po prvi put suze se nakupljaju u mojim očima. Ja koji nije plakao nad toliko toga u svom životu, sada plačem nad svojom ženom. I sve što želim je da ona bude dobro. Ostalo sve neka ide k vragu.
- Zdravo ja sam Dr. Petersonn, šta se je ovdje dogodilo? - rukom pokazuje na Selinu.
- Ne znam, našao sam ju kako leži bez svijesti, mislim da ju je nečim uspavao. - tako tiho progovorim teškim glasom da sam iznenađen da me je ikako čuo.
- Malo se odmaknite da ju mogu pregledati. - pomaknem se u stranu dok on staje pokraj moje noge i pregledavao joj oči, pa onda glavu. Cijelo vrijeme šuti dok to radi, a moje srce lupa ludo kao da želi iskočiti van.
Jasmin u drugom kutu jako u rukama stišče babyphone, i suze joj kapaju niz lice. Maknem pogled s nje jer se osjećam još gore, sve bi bilo dobro da sam na vrijeme stigao, toliko velika krivica nadgriza moje misli da jedva mogu normalno disati.
- Ima blagi udarac u glavu, i osjetim miris kloroforma na njoj. Pretpostavljam da ju je tako uspavao.
Nastavlja pregled tako što joj gleda obadvi ruke i noge kada se u pokretu zamrzne i njegovim licem proleti panika.
- Tyler zovi hitnu!
Stojim na mjestu i nisam siguran da li dišem, ruke mi se tresu dok on i dalje gleda u nju.
- Zzzzašto. - Jasmin kroz jecaj nekako postavi pitanje koje meni leti glavom.
- Ona krvari. - bol i strah ugnjezde se u mojim prsima i ne znam što je jače. Osjećam kako padam na dno, osjećam tupu bol u prsima. Jasmin počne glasnije plakati ali je pribranija uzima kućni telefon i kroz suze pokušava objasniti situaciju hitnoj službi.
Doktor Petersonn se meni unese u lice i s suosjećanjem me pogleda.
- Ne znamo šta se dešava, možda je od stresa malo prokrvarila. Zato saberi se i budi uz nju.
Protresem glavu snažno lijevo desno i samo gledam u svoju ljepoticu na onom jebeno kauču. Tako je blijeda u licu, tako krhko izgleda da bi svoje srce isčupao iz njedra i dao njoj.
- Šta se dešava? - Gabriel stariji uleti kroz vrata i pogleda prvo mene, pa Jasmin koja sve glasnije plače.
- Selina mora u bolnicu odmah. Ja sam kućni doktor, a pretpostavljam ovo što se dešava njoj joj je potreban ginekolog.
Gabriel me pogleda i vidim tugu u njegovim očima. Svi me već žale, svi mi već pogledom govore ono najgore. Ma ja jebeno osjećam da će se desiti ono najgore. Iako mi mozak još uvijek nije registrirao što se točno dešava.
- Tyler ustani i uzmi svoju ženu u ruke, dok hitna dođe mi ćemo već biti u bolnici.
Nastavljam sjediti na podu znam njegove riječi imaju velikog smisla, ali ne dolaze do mog mozga. Tamo je ostala velika praznina, i jedino njen osmijeh može zalječiti ovu bol.
- Tyler! - šamar doleti očekivano ali ujedno me trgne iz bunila. Pogledam u Gabriela i njemo mu se zahvalim.
- Ustani uzmi Selinu! - bijesno mi se obrati i napokon mozak daje nekakvu reakciju mojim nogama i rukama.
Ustajem prilazim joj i svoje ruke provučem ispod nje, te njeno tijelo podignem na sebe. Nježno ju primaknem svojim prsima i srce me izdaje, osjećam kako polako u sebi umirem. Ovakvu bol nikada osjetio nisam, a još uvijek ne znam što se točno s njom dešava.
Kao u magli gledam stvari, Gabriel nas vozi kao luđak prema bolnici. Doktor Petersonn je na suvozačevom mjestu, a ja sjedim iza i svoj biser snažno primićem sebi. Želim joj dati svoje snage, želim da prevaziđe ovo i postane moja žena. Moje srce. Moja duša.
Zabio sam glavu u njenu kosu, i udišem predivni miris ruža.
Molim te! Molim te Bože sve mi uzmi samo nju ne!
Nikad nisam bio neki vjernik ali u ovom trenu mi je tako potrebno obratiti se nekome na nebu. Potrebno mi je da usliša moju molitvu i ispuni ju.
- Stigli smo! - gdje i nećemo kada je vozio kao na utrkama. Ali sam mu ipak zahvalan na tome, zahvalan da je s svog vjenčanja otišao i pomogao nama.
- Molim vas, gospođica je imala malu nesreću, pretpostavljam da je trudna jer krvari. - Petersonn objašnjava osoblju na ulazu.
Tek tada shvatim potpuno značenje krvarenja. Tek tada shvatim što to točno znači. U glavi mi se upali crveni alarm i sve što želim je vrištati dok sve oko mene ne nestane. Uzimaju Selinu uz mojih ruku i stavljaju ju na krevet, te gledam kako s njom brzo trče niz hodnik.
- Prati ih, Selinu ne ispuštaj iz vida. Želim da si cijelo vrijeme uz nju, jesam bio jasan! - Gabriel se obrati svom doktoru koji kimne glavom i brzim korakom krene za njima.
Pogledam niz svoje tijelo i tada ugledam krv, srce me izdaje i padam na pod kao pokošen. Uvijek sam bio ratnik, uvijek sam znao kako se boriti ali sada na koncu visi nešto više.
Sada na koncu visi život moje žene i djeteta.
Selina je trudna. Zašto mi to nije rekla. Gabriel se spusti do mene i s tugom me pogleda.
- Uredu je Tyler, uredu je nekad biti muškarac i pustiti suzu nad sudbinom. Uredu je sine plakati, jer nitko nije od čelika.
Osjećam kako mi niz lice klizi jedna suza, i završava na mojim rukama.
- Ona je trudna. - tiho progovorim i riječi napokon imaju potpuni smisao u mojoj glavi. Sve nekako sjeda na svoje mjesto i Gabriel me snažno povuče u svoj zagrljaj.
Pusti me i pogleda u lice.
- Ponosan sam na čovjeka kojeg je Selina napravila od tebe.
Ustaje i pruža mi ruku, te i sam ustajem na svoje klimave noge. Odlazimo u čekaonicu i tu provedem pola sata najgore agonije u mom cijelom životu.
Nitko mi ništa ne govori, nitko nas ništa niti pita. Svi samo prolaze pokraj nas kao da ne postojimo.
A tada ugledam Petersonn i još jednog starijeg doktora da idu prema nama. Srce mi podivlja i dlanovi mi se znoje.
- Ovo je doktor Gerard, on je liječio Selinu. - Petersonn pokaže rukom na starijeg čovjeka kraj sebe.
- Vi ste Selinina obitelj?
- Ja sam joj muž. - tako tiho progovorim da se iznenadi da me je čuo. Okrene se u potpunosti prema meni i obrati mi se dovoljno glasno za moje uši.
- Gospođica Hard je sada odlično, neće biti nikakvih posljedica na kloroform koji se jako osjeti na njoj.
Zastane i gleda me kao da provjerava da li ga pratim dok mi govori. I strah me zbog onog "ali" što dolazi.
- Ali nažalost nismo uspjeli sačuvati bebu, sve je to bilo previše za tko mali plod. - gledam ga a ne vidim. Srce, duša, misli sve me izdaje i vrisak preleti preko mojih usana.
Moje dijete!
Ubio je moje dijete.
Suze više ne krijem, teku mi niz lice kao kiša. Bol više nije nevidljiva, sad ju svi vide a ja umjesto da sam jak za Selinu raspadam se uokolo kao staklo.
Sjednem natrag na stolicu i spustim glavu na svoje ruke. Suze kvase moje lice i srce me boli za mojim nerođenim djetetom. Ali najviše od svega strah me da će mi ovo oduzeti Selinu. Strah me da će joj ovo biti previše i da će ju baciti preko ruba tamo gdje se samo tama nalazi.
**************
Drage moje, inače ne pišem na kraju ništa. Ali sada sam osjetila da je potrebno par riječi. Ovo je bio najteže napisani dio u zadnje vrijeme od mene. Još malo i završavam dio s Selinom i Tylerom. I želim vam svima reći jedno veliko HVALA što ste bili uz mene cijelo vrijeme dok sam pisala ovu priču. I hvala na predivnim komentarima i nadam se da vas neću u nastavku razočarati.
Volim vas i ljubi vaša Melinna.