- Selina, dušo stigli smo! - ona se trzne i uspravi na sjedalu te pogleda prema velikoj zgradi. Radije bi trpio mučenja na mom tijelu nego da moram gledati ženu koji volim kako neprekidno plaće. A utješiti ju ništa i nitko ne može, ovo putovanje je bilo izuzetno naporno za sve troje.
- Tyler hoću prvi ću uči da provjerim onog lika kod ulaza što je Jason javio?! - Eliot me gleda u retrovizor i samo mu kimnem glavom, dok on otvara vrata i trči prema zgradi. Nježno uzmem Selinino lice u svoje ruke i spusti joj poljubac na čelo.
- Atilla će biti dobro, ona je jaka kao ti i prebroditi će ovo! - nježno joj palcem obrišem nove suze i snažno ju povučem u svoj zagrljaj. I dovoljno mi je što ju držim, pružam joj svoju snagu na dlanu, i molim Boga da joj pomogne.
- Može te izaći! - Eliot lupi lagano prstom po prozoru.
Otvorim vrata i nježno povučem Selinu za ruku.
- Na trećem katu je, i rekla mi je medicinska sestra da je sada stabilno, ali da su ju dva puta oživljavali. I nema nikoga sumljivog na ulazu.
Selina se pored mene trese kako Eliot izgovara sve što je saznao i znam potrebno joj je da vidi Atillu da bi bila uvjerena da je još živa.
Povedem ju brzo prema ulazu i prema liftu onaj tren kada izađemo iz lifta zamrznemo se na mjestu jer Selinina mama vrišti na Jasona toliko glasno da su svi izašli da vide u čemu je problem.
- Gospođo ovo je intenzivna, morate se smiriti! - medicinska sestra pokušava umiriti
- Kako da se smirim ovaj konj mi neda blizu kćerke! - bijesno se okrene prema medicinskoj sestri i na nju istrese svoju frustraciju.
A tada ugleda Selinu i njene oči se napune suzama dok trči prema Selini. Otrgne ju iz mog zagrljaja i snažno povuče prema sebi. Selina stoji hladna kao led, čak joj ni ne uzvrati zagrljaj.
- Selina Emery, molim te reci mu da se makne s vrata, već dva sata s njim vodim borbu! - pogledam prema Jasonu i vidim da je bijesan. Vjerovatno bi i ja bio da sam dva sata slušao zvocanje od ove žene.
- Mama molim te pusti me, nemam snage sada za tebe! - izvuče se iz njenog zagrljaja te se vrati za korak prema meni, i spoji naše ruke. Srce mi je puno jer je stala na moju stranu.
Susan spusti pogled na naše ruke i bijesno pogleda natrag prema Selini.
- I dalje živiš u bogohulju! Za ovo si ti kriva, Bog Atilli naplaćuje tvoje grijehe! - prije nego uspijem reagirati Eliot stane ispred nas i unese joj se u lice.
- Vi se i dalje pitate zašto ne možete vidjeti svoju kćerku, pa kada vam je jezičina do poda ni ja ne bi vas pustio u sobu!
- Mama trenutno želim vidjeti Atillu, a kasnije ću s tobom pričati. - Selina me povuče dok ide prema Jasonu koji i dalje stoji ispred kao vojnik.
- Selina ovo je Jason. - pokažem rukom prema nabildanom muškarcu. Jason pruži ruku i nježno se rukuje s Selinom.
- Draga uđi unutra i budi s sestrom, ja ću biti ovdje ispred. - poguram ju prema vratima i Jason se pomake u stranu dok ona ulazi unutra.
- Šta se dešava Tyler? Zašto je Atilla ranjena? - zbunjeno pogledam u prijatelja i ovo je prvi put da vidim zabrinutost na njegovom licu, a znam ga već godinama.
- Ne znam tko ju je ranio, ali koliko smo uspjeli saznati netko želi Selini poručiti da učini onako kako joj je rečeno.
- Tko je taj netko?! - ljutito me upita.
- Njen brat ili otac!
- Henry Junior Denson?!
- Da on je zahtijevao da se Selina sama povuče s oporuke, jer je stari sve ostavio Davidu ili Selini nisam siguran.
- Jebote, znam tko je ona ženska! - brzo proleti pokraj mene i pratim ga dok odlazi prema ostavi te naglo povuče vrata. Unutra leži žena u nesvjesti, glava joj je u nezgodnom položaju ali i dalje diše.
- Eliot, pripazi na aždaju! - Jason mu dobaci.
A Eliot se odmah postavlja ispred Susane dok ona sjedi na stolici ispred vrata.
- Sve ću vas tužiti! Gamad!
- Samo naprijed gospođo, ali ja tako brzo mogu pronaći ono što skrivate ispod tepiha i okrenuti protiv vas! - Jason joj odgovori dok mene gura u prostoriju te zatvara vrata za nama.
Gledamo u ženu na podu te ju Jason lagano gurne nogom da dođe sebi. Ali ona spava jako čvrsto.
- Ajmo budi se, rekao sam ti da nisam gotov s tobom! - snažnije ju gurne nogom i ona polako otvara oči, pa kada ugleda nas trzne se i sjedne uspravno.
Oči su joj pune straha, te stalno gleda malo mene, malo Jasona.
- Tko te poslao! - ljutito upitam!
- Marš!
- Vau nisi samo luda, nego si i glupa! - Jason se spušta u čučanj ispred nje.
- Moj prijatelj te je pitao nešto, ali ti si bila nepristojna, jako nepristojna! - glas mu je toliko leden da i meni jeza prolazi kroz tijelo. Rukom ulovi njenu nogu i naglo ju uvrne u stranu. S njenih usana izleti blagi vrisak.
- Pitati ću te samo još jednom! Tko te je poslao!? - primjetim kako joj još više uvrče nogu. Njene oči se još više šire i točno se vidi trenutak kako njena volje popušta, i pali se instinkt za spašavanje.
- Henry!
- Koji jebeni Henry, dvojica su?!
- Molim te, ubiti će me! - suze joj se nakupljaju u očima, i na tren se sažalim nad njom.
- KOJI!? - glas mu je izobličen kada vikne prema njoj. Ona se trzne i još veće suze krenu joj niz lice.
- Junior, Henry Junior! - tako brzo izgovori da bijes zauzme svaki kutak mog tijela, želim ga ozlijediti.
- Šta si radila danas ovdje! - nastavlja i dalje svoje ispitivanje.
- Otrovala sam ju! - Jason se pokrene brzinom munje i zgrabi mladu ženu za vrat, ona se otima i počne gubiti dah!
- Jebeno ste izabrali krivu ženu, jer se njen muškarac neće dvumiti vama oduzeti život! - od šoka pogledam natrag u njega i lagano se osmjehnem i on je pao na ljepotice Hard i to jako. A Atilla je bila još u nesvjesti, šta će biti kada se probudi i ugleda njene plave oči,i predivni osmijeh.
- Mmmoolim te te, pustiii..- ali riječi se zamrznu na njenim usnama dok pada u nesvijest. Jason ju samo ispustio kao vreću smeća na pod, te se okrene prema meni.
- Pošto joj je dva puta stalo srce mislim sa se tijelo bori protiv onoga što je u njenom tijelu, moram potražiti onoga doktora da ga natjera da ubrza postupak provjere! - osmjehnem se i pogledam ga zabavno.
- Mogli smo nju jednostavno pitati koji je otrov, ali ne zaljubljeni vitez mora osvetiti svoju djevu! - na tren me pogleda bijesno ali onda raširi oči u trenu kada shvati što sam rekao.
Te spusti pogled prema ženi na podu.
- Da ju probam ponovo probuditi?
- Nema šanse da će doći sebi, oduzeo si joj previše kisika.
- Onda je doktor najebao! - krene prema izlazu ali ga uhvatim za ruku i zaustavim.
- Jason što se dešava? - gledam ga kako važe u glavi, da li da kaže istinu ili da slaže.
- Ne znam, onaj trenutak kada sam ju ugledao onako predivnu i bespomoćnu na krevetu u meni se probudilo nešto. Želim ju zaštititi od svega, pa makar ja platio tu cijenu.
Gledam ga i iskrenost sija na njegovom licu, čeka ga velika borba. Jer Atilla ne vjeruje u ljubav i teško će osvojiti tu kulu.
Pustim mu ruku i izađemo van, iskreno briga me ako netko i otkrije ovu ovdje, ili bi bilo najbolje da se sama probudi i što dalje nestane.
Eliot stoji ispred Susane i vidim da mu jako malo nedostaje da ju zgrabi za vrat i presudi joj jednom zauvijek.
- Eliot je sve uredu?! - pitam dok idemo prema njima.
- Ubiti ću ju! Kunem se životom, ako ju ne makne te od mene udaviti ću ju golim rukama!
Jason se glasno počne smijati i meni izmami osmijeh, ali sve stane onog trena kada svoju ljepotu ugledam uplakanu na vratima. Suze joj idu niz lice i pogledom traži nešto po hodniku, a kada ugleda mene potrči koliko god ju noge nose.
Jason se ukoči kraj mene i vidim da je prestao disati, strah nas obojicu pogađa da se desilo ono najgore! Snažno ulovim Selinu u svoj zagrljaj i njen jecaj se pojača isti tren.
- Dušo je sve uredu?!
Ona kima glavom a njena kosa boje meda se rasipa oko nje, o Bože kako volim ovu ženu.
- Otvorila je oči na tren, i rekla da nisam ja kriva. - Jason glasno odahne te projuri prema sobi. Nasmijem se glasno jer ovo je prvi put da ga vidim takvog, i iskreno sretan sam zbog njega.
- Rekao sam ti da će sve biti uredu!
- Da jesi ali opet me je bilo strah, ne želim ju izgubiti! Zbog mene je ovdje.
Jecaj joj zastane u grlu dok me snažno povlači prema sebi.
- Selina! - muški glas nas natjera da se razdvojimo i okrenem se te pogledam prema čovjeku, koji je nekada imao smeđu kosu a sada je skoro cijela sjeda, oko očiju su mu velike pore kao da ga život nije baš mazio. Selina se kraj mene ukoči i snažno me ulovi za ruku.
- Tom! - njegovo lice se još više smrkne kada ga zovne imenom. I shvatim ovo je Selinin otac.
- Želim razgovarati s tobom. Nasamo molim te.
- Samo preko mene mrtvog! - bijesno odgovorim i povučem ju iza svojih leđa.
- Tom, napokon si stigao! Već mi par sati ne daju da vidim svoju malu curicu. A ova ovdje više nije moja kćerka, ona živi u grijehu!
- Dosta te je Susane! Molim te, odi ohladi svoju ludu glavu! - lagano ju pogura rukom ali ona stoji na mjestu i samo nas bijesno gleda.
- Želio bi ti se izviniti, znam nijedna isprika ovog svijeta nije dovoljna za greške koje sam prema tebi napravio! Kajem se, iskrenog srca se kajem. Iako mi nisi prava kćerka, uvijek u dubini duše sam te priznavao kao svoju. Želio bi da se mogu vratiti u prošlost i biti bolji otac, biti više naklonjen tebi, jer iskreno kćeri ti si mi miljenica. Volim tvoj borbeni duh, i uvijek sam bio ponosan na njege, jer znam to si pokupila od mene. Nadam se da ćeš u budućnosti naći snage da mi oprostiš, i dozvoliš da upoznam svog unuka.
Selina ga samo gleda i iskreno nisam siguran u njegove riječi. Jer ipak svakakvih zmija ima na ovom svijetu.
- Zašto sada!? Nakon svih tih godina kada sam se pitala nakon svakog šamara šta sam ti ja loše učinila. - Selina ga bijesno upita.
- Skoro sam umro, i ne želim otići s ovog svijeta a da nisam zatražio oprost od tebe i tvoje sestre.
- Tom sramotiš me, vidiš da ti neće oprostiti. Iskreno gadiš mi se, postao si takav malakonja poslije infarkta. Radije bi da si umro nego ovo što si se pretvorio! - Selina naglo okrene glavu prema svojoj mami i zakorači bijesno prema njoj.
- Kako te nije sramota, ti isto treba da pužeš pred nama, tolike godine sam mislila da Tom tebe okreće protiv nas, a sada napokon vidim da si ti ta vještica!
Gledam kako Susane podiže ruku da ošamari Selinu, brzo iskoračim i ulovim ju snažno za ruku, te stisnem jako. Njeno lice u sekundi se ispuni strahom.
- Opomenu sam te, jebeno sam rekao ako ju ikada više takneš da ti se dobro ne piše! - lice joj je blijedo dok me gleda i pogled pun molbe pošalje Selini.
- Mama, moliti ću te da napustiš bolnicu, Tillin oporavak će biti težak i iskreno ne želim te blizu nje ni sebe trenutno. Tom, hvala ti jer si ispunio moj dječiji san, željela sam da imam oca i dati ću ti priliku, ali prije nego se približiš Davidu, moraš dokazati da stojiš iza svojih riječi. A sada želim da oboje odete!
S tim riječima se okrene i napusti ih, gledam za njom i srce mi je kao kuća. Ova žena je izvanredna i vrijedna je svake boli i borbe. Ona je moja buduća žena, i majka još najmanje petero djece.