Moskva
Tri mjeseca kasnije
Osjećam hladnu cijev na svom čelu, a straha nigdje na vidiku. Želja za smrti je minimalna dok želja za životom velika. Moram završiti šta sam započeo s njom, i ako je u mojoj moći spriječiti ću svoju smrt.
- Aleksandar da li je ovo stvarno ono što želiš?
Gledam u njega i sve što vidim je pohlepa za svim što je moj otac posjedovao. Ono što on ovako mlad ne razumije je odricanja koja moraš napraviti, ljude koje na tom putu moraš povrijediti.
Nisam preuzeo njegov posao niti ga želim, činim sve što je u mojoj moći te polako uništavam njegovo carstvo, ponekad toliko uživam u tome da bi voljeo da je živ, da vidi ovo svoje kopile koje će ga uništiti. Želim da zauvijek umre sve što je posjedovao sve što je stvorio i uništio s svojom rukama, želim da nestane s lica zemlje.
- Da ovo je ono što želim!
Njegova ruka na tren zadrhti, ali brzo povrati kontrolu nad sobom. Aleksandar je kao mali psić, vidi jednu sjajnu igračku i odmah je želi, toliko jako da ne vidi ono što mu je iza leđa.
Preko njegovog ramena ugledam osobu koju ni u snu ne bi pomislio da će me spašavati u ovom trenu, iako smatram da mi spašavanje nije potrebno. Ali opet drago mi je da je tu.
- Trebao si to onda odmah učiniti, jer u narednu sekundu moliti ćeš me da te spasim!
- Zdravo Aleksandre!- ruka u kojoj drži pištolj odmah zadrhti, i cijev više nije na mom čelu. Sofija stoji kao ponosna ratnica, i cilja svojim pištoljom u Aleksandra.
Njegovo mlado lice se snuždi i zna da nema priliku protiv nje, u posljednja tri mjeseca shvatio sam da je Sofija uspjela utjerati strah u sve očeve ljude. Njena sjajna crna kosa je puštena, i na izlasku sunca sjaji. Izgleda kao ubojiti anđeo, i toliko sam ponosan na nju.
- Ako ne želiš da te ubijem, imaš ukupno dvije sekunde da nastaneš! - toliko hladnim glasom progovori da mi je drago što trenutno nisam osoba koju mrzi. Jer ujedno znam da će povući okidač bez problema, to je ujedno i dobro i loše. Tek sada dok ju gledam vidim koliko toga joj je oduzeto, i djetinjstvo i tinejdžerski dani, sve joj je oduzeo. I ako je ikako moguće oca zamrzim još više.
Dječak brzo spusti pištolj i bez gledanja u Sofiju pobjegne kroz vrata. Mogao sam to i sam riješiti, ali ovako je zabavnije. Pogledam u sestru i po prvi put nakon tri mjeseca se osmijehnem.
- Sofija.
Zaleti se prema meni i čvrsto me zagrli, te jako stisne.
- Tako si mi nedostajao! - snažno stisnem njeno sitno tijelo uz sebe i njen miris mi donese dašak kuće, čežnja se produbi i sve što želim je natrag kući svom sinu i ženi.
- Šta radiš ovdje? - njen pogled odmah napušta moje lice i nervozno pogleda kroz prozor.
- Molim te nemoj biti ljut. Ali Tyler da ja nisam to napravila, bio bi još veći problem.
- Je se nešto loše dogodilo? Jesu Selina i David dobro?
Odmakne se od mene i pogleda me u oči.
- Dobro su oboje, ovaj - zastane i nervozno pogleda iza sebe, prema vratima. Vratim pogled na nju i panika obuzima moje tijelo toliko, da moj mozak prekasno registrira da nešto leti prema meni.
Kao u usporenom filmu, gledam kako vaza leti u mom smjeru, tako blizu prođe pokraj mojeg ramena da mi majicu dodirne, te se zabija iza mene, razleti se u mali milion komadića. Samo jedna osoba me uvijek gađa s nečim. Podignem glavu i ugledam ju predivnu na vratima.
Njena duga kosa boje meda je puštena i u valovima pada do ispod grudi. Oči boje čokolade pune bijesa, te medene crvene usne koje me zovu. Njeno predivno zavodno tijelo krasi kratka cvijetna haljina, i koliko pokazuje, toliko ujedno ostavlja mašti.
- Gade! Tri jebena mjeseca! Šta ja bi sad trebala kao Jasmin, patiti u tišini! Ja to ne želim! - gleda me bijesno.
Tijelo mi zadrhti jer mi je tako blizu, a ujedno u glavi mi se svi alarmi upale i pogledam bijesno u Sofiju.
- Dovela si ju ovamo!?
- Morala sam! Htjela je sama doći!
- Sofija jebote šta si mislila!? - snažno prođem prstima kroz kosu.
- Ostavi ju na miru, s mnom razgovaraj. Do kad bi ovo išlo? Da li bi te čekala narednih deset godina?
Ali ja i dalje ne skidam pogled s Sofije koja se skuplja i bježi u kut sobe.
- TYLER!
U tom trenu me pogodi s svojom torbom i bijesan se okrenem prema njoj.
- Hoćeš me prestati gađati!?
- Hoću, onaj tren kada me počneš slušati. - drsko mi uzvrati.
- Sofija molim te ostavi nas nasamo! - hladnoća njenog glasa tjera moju krv do ključanja, ma jebeno me dovodi do ludila.
- Molim vas nemoj te se poubijati!
- Samo izađi! - tiho joj kažem.
Gledamo jedno u drugo bez treptanja, bijesan sam jer riskira svoj život dok se ja trudim sakriti pred drugima koliko mi znači.
Kad se vrata zatvore za Sofijom, napokon shvatim tu je, moje srce opet potpuno kuca.
- Tyler ljuti se koliko želiš, ali da me Sofija nije dovela došla bi sama!
- Zašto? Zašto ti je odjednom bitno gdje sam!
- Ti si debil. Malo zagusti i umjesto da se borim s tobom, ti pobjegneš! A navodno me želiš zaštititi, zajebi neće ići tako - podigne ruke i napravi dva navodnika pokraj glave.
- Toliko ti je glava bila u guzici, da si ostavio me u opasnosti kod kuće. Znaš li da sam ova tri mjeseca živjela s Sofijom i tvojim stricem? Ne znaš!
Samo ju gledam jer teško je opisati sada kad je tu, teško je objasniti osjećaje. Ujedno sam ushićen, dok u drugu ruku sam prestravljen ovdje nije sigurna.
- Selina. - njeno ime na moji usnama prođe kao drhtaj. Te mi napokon dođe do mozga ovdje je, ovo nije moja mašta. A toliko sam puta maštao u pretekla tri mjeseca.
- Priđi mi. - tiho joj kažem, dok njen pogled pada na pod, ali i dalje stoji na mjestu.
- Priđi ti meni! - uzvrati mi tihi glasom, prkosna mala goropadnica.
- Selina, ako mi ne priđeš jako brzo, tvoje tijelo prebaciti ću preko ovog stola, i jebati ću te kao nikad.
Moj kurac već se napinje do pucanja, i srce mi lupa dok čekam njenu odluku. Krene prema meni laganim korakom, zaustavi se ispred stola. Zavodnički se nagne, te rukom naglo zahvati sve s stola, stvari se razlete po podu, dok se ona naginje preko njega i nevino me pogleda.
- Onda me jebi!
S usana mi pobjegne urlik, koliko je ovo seksi i moćno bilo. I trudim se ostati miran, ne želim navaliti na nju. Strah me povrijediti ću njenu predivnu kožu.
Oči nam se sretnu, i tada shvatim razumijemo se, napokon smo oboje krenuli naprijed. U njenim očima više nema osude, gleda me onako kako sam uvijek želio, požudno i spremno.
- Raširi noge! - odmah me posluša dok prolazim pokraj nje i zaključavam vrata.
- Gdje je David? - tiho ju upitam dok se okrećem i prilazim joj s leđa.
- S Gabrielom, dolje. - kimnem glavom, zadovoljan sam odgovorom bio bi jako ljut da je stvarno došla sama.
Kada sam iza nje primjetim kako joj tijelo drhti, od isčekivanja da ju dodirnem.
- Lutko, tako si mi nedostajala. - rukom nježno dodirnem rub njene haljinice, zavučem ruke i ulovim njene gaćice, nježno ih svučem niz njene noge. Trebam mi da se zakopam duboko u nju sa zaboravim na sve probleme, da bar na tren postojimo samo nas dvoje, i ovaj trenutak između nas. Ostalo sve je manje bitno.
- Molim te, uzmi me! - i gotovo je oborila me je s nogu, al doslovno. Kleknem ispred nje i spustim pogled u svoje krilo.
Primijetim da se je pomaknula, ustala je s stola te osjećam njen pogled na sebi.
- Tyler šta radiš?
- Želim te zamoliti da se udaš za mene! - čujem ju kako je naglo uvukla zrak u svoja pluća.
- Znam ovo je treći pokušaj prisidbe, ali kako se kaže treća sreća. - podignem glavu i pogledam njene predivne oči, u njima vidim strah, paniku i već znam pobjeći će kao i uvijek.
- Uredu je, odbij me, znam da to želiš. Ali želim da jednu stvar znaš, i dalje ću ga postavljati. - makne pogled s mene i vidim da je odlutala. Ustanem na noge i odmaknem se od nje da joj dam vremena da razmisli. Iako već znam odgovor.
- Da. - toliko tiho progovori, da zastanem u pokretu i više ne dišem. Jesam li ja to dobro čuo, ili sam umislio.
- Jesi nešto rekla? - okrenut sam joj leđima i trnem cijeli dok čekam da odgovori, čekajući odgovor osjećam se kao da sam ostario trideset godina.
- Rekla sam DA!
Tjelo mi se samo od sebe naglo okrene prema njoj i pogledam ju u lice. Veliki predivni osmijeh me dočeka , i sad sam sto posto siguran ja ovo sve sanjam.
Nema jebene šanse da ona stoji tu ispred mene i govori sve što sam uvijek želio da čujem od nje.
- Molim?! - zbunjeno joj odgovorim, kad njen osmijeh splasne, te me bijesno pogleda.
- Mislila sam da će ti biti drago!
- Naprotiv ushićen sam, ipak je ovo samo jebeni san! To je to, ja ovo sve sanjam! - ulovim se za svoju kosu i najradije bi vrištao, neću preživjeti ako sam ovo sve samo sanjao.
- Tyler, pogledaj me! - vratim pogled na nju i taj tren njena ruka se podiže i sastaje s mojim desnim obrazom, od siline udarca glava mi se okrene lijevo. Kratka bol prođe kroz mene.
- Budalo jedna! Ja pristanem biti tvoja žena, a ti ni ne vjeruješ da sam stvarna!
Trgnem se na njene riječi i ponovo vratim pogled na nju.
- Rekla si, da!
- Jesam!
- Selina, rekla si DA!
- Tyler jesam rekla sam DA! DA! DA!
Snažno ju podignem u zrak, i zavrtim nas u krug. Njen smijeh ozvanja sobom, te izmami jedan veliki i od mene.
Spustim ju na pod i nježno stavim svoje ruke na njeno lice, te lagano svojim usnama dodirnem raj s njenih usana. Vrelina udari moje tijelo i snažno produljim poljubac, dok mi ona uzvraća istom silinom.
Ulovim ju za guzicu i podignem na stol, njene noge se rašire, odmah iskoristim priliku i primaknem joj se još bliže. Lagano podižem haljinu i svlačim ju s njenog predivno tijela, te dodirnem njene sise, tako su pune i oble, da mi slina krene curiti s usana od želje da ju okusim.
Onaj tren kad stavim usne na njene gudi, gubim kontrolu nad sobom, ruke lete njenim tijelo i dodirujem svaki kutak njenog golog raja.
- Molim te, ne mogu više. Uzmi me!
Odmah otkopčavam hlače i spuštam niz noge. Nježno ju polegnem na stol i jednim nagli trzajem zabijem se do kraja u nju, s njenih usana izleti vrisak.
- Tako si mi nedostajala! - krenem se brzo kretati u njoj. Zabijam se iznova, i iznova. Uzimam sve što daje, ujedno joj dajem cijelog sebe.
Naša stenjanja se miješaju i okružuje nas miris seksa. Ubrzam ritam i osjećam kako me steže, te tren kada počne svršavati, kad me uvlači u sebe i toliko stisne da svaki komad mog tijela nestaje. Povlači me dublje u sebe i udaljini čujem svoj krik dok duboko u njoj puštam svoje sjeme.
Cijeli se tresem od naleta adrenalina, i umirim se, cijeli moj svijet je u mojim rukama. Njeno tijelo božice leži ispred mene i u ovom trenutku sam najsretniji čovjek na svijetu.
Povučem ju na svoja prsa te ju nježno zagrlim. Emocije kolaju mojim tijelom, stojimo tako jedno vrijeme. I dovoljno mi je da zasada udišem njen miris, da imam njeno tijelo uz svoje.
Kucanje na vrata nas trgne iz naših misli.
- Tyler, Selina jeste živi? - lupanje na vrata se pojača, i znam da Sofija neće tako lako odustati.
- Uredu smo! Sada ćemo vam se pridružiti. - polako se izvučem iz nje, osjećam se kao da sam izgubio nešto vrijedno onaj tren kad sam ga izvadio.
- Jesi dobro? - nježno ju upitam jer ipak znam da sam bio grub.
- Jesam odlično sam.
Podignem njenu haljinu s poda i pružim prema njoj, dok ujedno navlačim svoje hlače. Vratim se natrag iza stola, otvorim prvu ladicu te izvučem svoj glock i spremim za pojas. Da mogu najradije bi s sobom ponio cijelo vojno naoružanje. I tenk!
Moram ih oboje zaštititi pa makar i s svojim životom. Kad ju pogledam ona je već obučena, ali crvena u obrazima i točno se vidi šta sam joj radio.
Pružim joj ruku i ona me samo jedno vrijeme gleda.
- Ideš li s mnom? - tiho upitam i gledam kako podiže ruku i spaja s mojom, dok mi daje i usmeni odgovor.
- I u pakao Tyler!