Osjećam kako nečiji dah dodiruje moje lice. Uporno držim oči zatvorene jer me strah otvoriti ih. Strah me je vidjeti njegovo predivno lice.
- Uspavana ljepotice, probudi se.
Čujem ga i pokušam se okrenuti kad shvatim da su mi obadvi ruke vezane za nešto.
Otvorim oči i ugledam njegovo nasmiješeno lice, pogledam u ruke i shvatim da me je vezao za krevet.
Cimnem rukama, i imam slobodu kretanja ali ujedno je povez na zglobu jako vezan.
- Tyler pusti me! - vrisnem prema njemu, a njegov osmijeh se još više proširi.
- Hoću, ali prvo ćemo razgovarati! - progovori kao da se trenutno ništa loše ne dešava.
- TYLER!! - vrisak izleti iz mene i najradije bi mu sad otkinula glavu, da mogu do njega. Počnem se otimati i bacati po krevetu ali sve što uspijevam je ozlijedio samu sebe.
- Mače moje, rekao sam ti nemoj se zajebavati s mnom!
- David, moram se za Davida pobrinuti!? - bijes napušta svaki kutak mog tijela i najradije bi vrištala od nemoći.
- David je na sigurnom, i ne brini se za njega. Sad se brini za stvari koje ću ti ja raditi!
- Ne prilazi mi! Da me jebeno nisi taknuo!!
- Ah što volim kad s tvojih usana silaze psovke!
- Jebi se!
- Još dušo, nemoj sad stati! - pokazuje mi rukom da nastavim s vrijeđanjem.
- Mrzim te, kopile jedno. Bolje bi bilo da te je onaj kriminalac izdrkao! Toliko te mrzim da te ne mogu gledati!
Zašto svaki put kad izgovorim riječi shvatim da sam pogriješila. Njegovo lice pocrveni od bijesa i znam da će se sada okomiti na mene.
Polako priđe mom krevetu i rukom me ulovi za bradu te me prisili da ga pogledam.
- Selina! Prešla si sve granice koje sam postavio! Volim što si tako vatrena ali lutko ovome je kraj! Jesam bio jasan!?
Gledam ga u lice i toliko mu želim dati potvrdan odgovor, dok ujedno svi alarmi u glavi mi govore da ga ne izazivam. Ali tada uradim nešto neočekivano čak i za sebe.
Pljunem na njega!
Nije baš da sam samo pljunula, ja sam doslovno hraknula na njega. Njegova vilica se ukoči i na tren pomislim da će me udariti. Ali kada se počne glasno smijati, iz mene izleti dah olakšanja.
- Selina, Selina, Selina! - ponavlja moje ime dok odlazi na drugi kraj sobe, te uzme ručnik i lagano briše lice.
Spustim glavu natrag na jastuk i trudim se biti manja od makova zrna.
Jebote Selina, zašto si to napravila?
Pitam samu sebe i uopće ne znam odgovor. Okrenem glavu na drugu stranu, kad osjetim njegovu blizinu.
- Selina. Divim ti se! Svaka čast na hrabrosti, ali došao je trenutak da izravnamo račune!
Protrnem cijela od njegovih riječi, i znam da ću platiti sad gadno. Kad me ulovi za noge, te naglo okrene na trbuh, vrisak se prelomi iz mene.
Okrećem glavu lijevo, desno pokušavam vidjeti ga šta radi iza mene. Ali sve što čujem je njegov smijeh.
- Selina koju sam ti opomenu dao sinoć?
Držim jezik za zubima i jedva da mogu normalno disati, iako jako dobro znam što je bila njegova opomena.
- Podsjetiti ću te! Rekao sam da ću ti zacrveniti guzicu!
- To si mi rekao napraviti ako opet spomenem prevaru, ovo je nešto drugo! - moj najveći problem je što nemam kontrolu nad svojim jezikom.
- Lutko upravo sada si spomenula prevaru. - sav ponosan me podsjeti. A ja se ukočim i onaj tren kad krene svlačiti moju piđamu, počnem se otimati nekontrolirano.
Nema jebene šanse da me udara po guzici. Ja Selina Hard nikad to neću dozvoliti.
Hladan zrak dodiruje moju golu guzicu, i osjećam kako mi se suze već nakupljaju u očima od nemoći.
- Na koljena!
- Neću!
- Rekao sam na koljena. - tako tiho progovori iza mene, da se strah rasprši po cijelom tijelu.
- Tyler, ne čini to molim te. - pokušam iako već znam odgovor.
- Selina! Na koljena.
- Ne.
Grubo me ulovi za kuk i postavi na koljena. Hladan zrak miluje moju guzicu, i očekujem svaki tren udarac.
- Predivna si!
Rukom nježno prođe po mojoj guzici, a zatim prstom prati rascijep između mojih guzova.
- Jesi li ikada bila jebana ovdje? - prstom se zaustavi na mom anusu. Trnem cijela od njegovog nježno dodira. Prvi udarac dođe neočekivano, i izbije mi dah iz pluća. Krenem tijelo spustiti na krevet, tako žarko želim pobjeći od njega.
- Selina, ako se samo usudiš spustiti na madrac. Pojačati ću udarce! - odmah vratim guzicu natrag u zrak, kad stigne drugi udarac. Guzica mi se prži, i trne na mjestu gdje ju je njegova ruka dodirnula. Nakon još pet udaraca, više ne krijem suze, cijede mi se niz lice i završavaju na mom jastuku.
A zatim osjetim njegove usne na mojoj guzici, kako nježno liže moju nadraženu kožu. I odjednom više ne osjećam bol, već tijelom mi prolaze druge emocije. Tijelo mi žudi za njegovim dodirom i toliko želim više, trebam više!
Njegov jezik se spušta i kad dodirne moju pičku, podignem guzicu još jače u zrak.
- Raširi noge! - odmah ga poslušam i raširim koliko god mogu.
- Tako si ukusna, mogao bi te lizati do smrti. - tresem se od emocija i trebam oslobođenje, sve se nakuplja u meni i želi eksplodirati.
- Selina, tko te bolje jebe? - njegov glas je drugačiji, kao da se bori da ostane pribran.
Ali tada sve prestane, odmakne se od mene i stane pored mene. Njegov kurac je toliko napet da ga vidim kroz hlače.
- Odgovori mi! - gleda me u oči i toliko ga sad želim, da ću mu dati sve što želi.
- Ti.
- Lutko čija si?
Gledam u njegove tamne oči i po prvi put budem iskrena prema sebi.
- Tvoja.
Nestane mi iz vida, ali čujem kako otkopčava hlače. Te se smiješta iza mene.
- Jesi sigurna?
Jesam li?
Selina nema povratka, ne možeš se opet izvlačiti na alkohol.
Glava mi pokušava reći da to ne radim, ali tijelo treba njega upravo sad. Kasnije ću razmišljati kako dalje.
- Jesam!
Čim izgovorim tu riječ, cijelog zabije do kraja u mene, i vrisak mi pobjegne s usana, dok svršavam. Povlačim ruke, pokušavam se spasiti od njegovog nastranja na mene, dok ujedno guram guzicu natrag koliko god mogu.
- Tako si dobra! Tako si vrela, izluđuješ me. - njegova ruka grubo ulovi moju kosu i odigne me od kreveta dok se neprekidno zabija u mene.
S svakom udarcem guzica me boli, što ujedno izaziva da podivljam i želim više.
- Jače! Tyler jače!
- Selina tko te jebe? Tko je bolji?
- Ti! - u tom trenu dodirne nešto u meni i sve se rasprši kao oblak oko mene.
Pusti mi kosu i padnem prema naprijed te dišem isprekidano. On se zabije još par puta i tada osjetim kako svršava duboko u mene. Toplina se razlijeva u meni, i osjećam se kao da više nisam u prostoriji. Uzeo je sve od mene, moj ponos i moje tijelo. Te velika je prijetnja mom srcu, a to ne mogu dozvoliti.
Spustim se cijela na madrac i ležim pitajući se kako ću nastaviti nakon ovoga.
Prvo me je istukao, a zatim pojebao kao nitko do sada.
- Selina, ne radi to.
- Koje? - tiho ga upitam dok čujem šuštanje iza sebe.
- Ne povlači se u sebe, molim te dozvoli mi svoje misli. Vjeruj mi nikada te više povrijediti neću, prije ću sebe ozlijediti.
Drhtim na njegove riječi i nisam sigurna što želim. Trenutno znam da mi je previše Tylera za sada.
- Želim jesti, odveži me!
- Ne, nisam gotov s tobom!
- Tyler, odveži me!! - glasno viknem na njega, i tada opet ugledam njegovo lice.
Toliko je nježnih crta, i srce mi zalupa kao da ga prvi put vidim.
- Daj mi šansu. - tiho mi se obrati, i vidim svu ljubav koju mi daje. Svaka stanica u tijelu želi reći da, dok samo mali kutak mog mozga se pita, šta ako me opet povrijedi? Nikada više neću biti stara Selina. Nikad se više pronaći neću.
- Ne mogu! - lice mu se smrkne i klekne kraj kreveta, da ga bolje vidim.
Crne oči kao da u njima gori vatra, oštra kosina nosa koja stoji ponosno,usne spojene u čvrstu crtu.
- Selina ljubavi, kako je moguće da ni nakon toliko godina ne znaš tko sam ja! Ja Tyler nikada od ničega nisam odustao, a vjeruj mi kad ti kažem da si moja. Oduvijek si bila moja, kao što sam ja tvoj.
Gledam u istinu ispred sebe, vjerujem mu na svakoj izgovorenoj riječi, ali ujedno me strah. Strah me za moje srce, strah me pružiti ruku. Pa samo okrenem glavu na drugu stranu, i pustim tišinu između nas.
- Uredu Selina, biti će kako ti želiš narednih par minuta. A onda ću opet doći i uzeti svaki mogući dio tvog tijela. Uzimati ću dio po dio dok ti više ne ostane ništa! Toliko ću se uvući u tebe, da nećeš moći bez mene disati.
Otvaranje vrata i zatvaranje trgne me, i shvatim ostavio me je jebeno zavezanu. Kako ću mu vratiti za ovo, ima da plače ko mala beba!
Nekako se uspijem okrenuti natrag na leđa, i pokušam nogama bar da pokrijem svoju golotinju, ali sve što uspijem je baciti poplun na pod, ispustim bijesan vrisak.
****************
Tyler
Očajan čovjek je podložan očajnim mjerama. To je upravo ono što ja radim, pokušavam ju natjerati da me zavoli. Ušuljao sam se u rano ujutro i gledao ju kako spava. Izgledala je kao najljepši anđeo, i želio sam, svaki dio nje želio sam.
I odjednom mi je sinulo, da bi ju natjerao da vidi mene, nema bolje opcije od vezanja za krevet. Nazvao sam gospođu Thomson i pitao da li bi puno radno vrijeme, za velikodušnu plaću. Ali uvijet da ništa ne vidi i ništa ne pita.
Nosim pladanj hrane gore i sada će jesti iz moje ruke, a zatim ću ju opet uzeti žestoko kao malo prije. Još uvijek osjećam njeno tijelo ispod sebe, njen miris na sebi. I želim ju opet, želim taj tren zaboravljanja koji imam s njom.
Trenutak koji mi do sada nijedna žena nije mogla dati, trenutak kad sam samo muškarac, Selini nije bitno tko mi je otac. Ona me mrzi bez obzira na sve.
Osmijehnem se sam sebi, zavoljet će me sigurno. Zavesti ću ju polako, uzeti ću svaki dio, ma svaki jebeni komadić njenog srca, ja sam joj svoje srce davno poklonio samo ona za to još ne zna.
- Ljepotice, nadam se da si puno gladna.
Otvaram vrata i zastanem kad primjetim da je krevet prazan. Panika me odmah obuzme i s velikim oprezom uđem u sobu. Desnim kutkom oka primjetim ju iza vrata, u sebi cvijetam od ponosa, pametna moja cura.
Sve što mogu je diviti se njenoj hrabrosti i volim što je kao divlja neukrotiva mačka. Odmah mi se kurac digne i spreman je uzeti ono što mu pripada.
Spuštam pladanj s hranom na krevet, kad se začuje glasan poklik, zaleti se prema meni i skoči mi na leđa te snažno zagrize rame. Bol je trenutna i pokušavam ju blokirati, ujedno skidam pobješnjelu Selinu s sebe.
- Zašto mi ovo radiš!? Sve što želim je da me ostaviš na miru.
Slomljenog glasa mi se obrati nježno ju spustim na krevet te privučem sebi na prsa.
- Žao mi je ali toliko te želim. Nisam još uvijek spreman pustiti te lutko. Molim te daj mi malo vremena?
Njena tišina me boli i srce mi lupa jako brzo dok čekam njen odgovor.
- Uredu. - toliko tiho progovori da nisam siguran dal sam dobro čuo. Ali svaki živac u mom tijelu oživi od radosti.
Ujedno joj ne vjerujem pripaziti ću ju, jer Selina je ipak Selina, i sigurno u svojoj glavi već slaže plan bijega.
- Hajde jedi. - postavim ju na krevet i pladanj joj stavim na koljena.
Gledam ju kako jede brzo, i uživa u svakom zalogaju. Bacim pogled iza sebe da vidim kako se je odvezala, i osmijehnem se kad vidim da je iskrivila šipke za koje sam ju zavezao. Drago mi je što je snalažljiva, i što je svaka dlaka na njoj hrabra.
Mobitela mi zavibrira u džepu, pogledam ju i primjetim da ona ništa nije skužila.
- Dobar tek, moram izaći na trenutak brzo sam natrag.
Kimne mi glavom dok ustajem i izađem van, za sobom zatvorim vrata te pogledam tko me zove.
- Eliot.
- Tyler, kako ide?
- Loše, ali trudim se.
- Hoće li kuća nakon vas uopće postojati? - nasmijem se glasno na njegovo pitanje.
- Nadam se, jer da joj se što desi Dean bi me ubio. - ovu kuću je napravio moj brat u sjećanje na našu mamu. Kad smo bili djeca uvijek je željela ovakvu jednu kuću, gdje bi bili sretni zajedno. Nažalost nismo to doživjeli.
- Tyler, zovem te sa ti kažeš nešto.
- Šta?
- Jutros je umro Gregori.
Šutim, i gledam van u vrt gdje se gospođa Thomas igra Davidom, i iskreno na ovu informaciju ne osjećam ništa.
Ni gubitak, ni žaljenje kao da nikad nije ni bio dio mog života.
- Tyler?
- Da.
- Želiš li znati ono najgore?
- Reci?
- Brate sve je ostavio tebi, sve kontakte, sve poslove. Tyler ti si sad vlasnik svega što je Gregori posjedovao. U opasnosti si velikoj, sad će svi krenuti na tebe da se dočepaju Gregorievih tajni. Molim te čuvaj se.
Gledam i dalje u svog sina, i nemam riječi kako da opišem tugu u sebi. Kada krenem naprijed dva koraka, život me uvijek vrati deset natrag. Teška srca se okrenem i pogledam u zatvorena vrata. Tako mi je blizu a opet tako daleko. Znam šta znači ovo, znam što mi je činiti, teško udahnem zrak u svoja bolna pluća.
Otvorim usta i kažem riječi za koje nikad nisam mislio da ću reći, ali sad u potpunosti shvaćam Eliota, i koliko je ovo teško bilo, birati između ljubavi i sigurnosti.
Radije bi da su sigurni nego mrtvi.
- Eliot, dođi po Selinu i Davida.