Brzo hodam jer me strah ako me stigne što će mi sve uraditi. David u mojom rukama vrišti od sreće, i mami meni osmjeh. Ubrzam korak i skoro pa da trčim. Gdje idem? Nemam pojma. Sve što želim je da na nekog naletim, pa da me spasi.
Njegovo sinoćno ponašanje pokazalo je koliko nemilosrdan može biti. Utjerao je strah u svaki kutak mog tijela, ujedno je pokazao da me može zaštititi i da se ne libi to učiniti. A sad sam postala lovina koja ne vidi izlaz. Dok mi je lovac za petama i stići će me svakog trena.
Nemam vremena ni diviti se ljepoti oko sebe, stresem se kada njegov glasan vrisak presiječe vjetar.
- Selina i u pakao!!
Ukočim se na mjestu i gledam oko sebe.
Šta radiš Selina? Misliš li stvarno da mu možeš pobjeći?
Odmahnem glavom na pitanje koje sam sama sebi postavila. I sjednem na mekanu zelenu travu, te krenem škakljati Davida koji se počne glasno smijati.
Osjetim njegovu prisutnost i prije nego ga ugledam, svaka dlaka na mom tijelu se naježi od njegove blizine. Ova strana Tylera u meni izaziva požudu i strah u isto vrijeme. Ignoriramo ga i nastavljam se igrati s sinom.
- Jesi gladna?
Okrenem glavu i pogledam ga, ponosno stoji naslonjen na drvo dok ruke je prekrižio na prsima. Svaki mišić na njegovim rukama je istaknut. Sunce lagano se probija kroz drveće i njegovu crnu kosu obasjava, dok njegove crne oči prate me kao tigar. Svaki tren spreman da skoči na mene.
- Da jesam! - kratko odgovorim i ustanem na noge te marširajući krenem prema kući. David se otima u mojim rukama i pruža ruke iza mojih leđa.
- Selina daj mi Davida. - zaustavim se i pružim mu Davida bez gledanja u njega.
Te se okrenem natrag i krenem u kuću, ulazim te ispred stepenica skrenem lijevo i uđem u prostranu kuhinju. Sva je u tonu crno bijele boje s velikim šankom na sredini sobe. Divim se ljepoti i jedva čekam da nešto skuham ovdje.
A onda se sjetim da me ovdje drži zatočenu i sve u meni splasne, čak i želja za jelo.
- Jednom u tjednu dolazi gospođa Thomas i pročisti sve te napravi ručak i večeru narednih tjedan dana. - govori mi dok Davida stavlja u sjedalicu za hranjenje.
Ignoriram ga i otvorim frižider, male posudici su poredane na policama. Te već napravljeno mlijeko u vratima. Impresionirana sam, pa zatvorim vrata i okrenem se i krenem prema izlazu iz kuhinje. Nemam više teka.
- Selina!
Zaustavim se ali ne okrenem se prema njemu.
- Do kada će ovo trajati? - tihim glasom me upita. Okrenem se i pogledam ga, lice mu je namršteno a oči tužne. Ne dozvoljavam da me njegove riječi dotaknu.
- Dok me ne pustiš!
- Rekao sam ti, ti si slobodna!
- Da sama, ja želim svog sina!!! - vrisak izleti s mojih usana, njegovo lice se mijenja u čisti bijes, kreće prema meni, a svaka stanica u mom tijelu želi pobjeći i sakriti se od njega. Trudim se ostati na mjestu, trudim se ne trepnuti.
Svakim korakom moje srce pumpa brzinom munje. Kad mi je dovoljno blizu da mogu osjetiti njegov muževni miris, moje ruke požele dirnuti njegovu stisnuti vilicu. Ali borim se protiv sebe, priđe mi još bliže i nosovi nam se skoro dodiruju.
Njegov dah miluje moje usne i tjeraju me da poližem suhe usne.
- Mačkice moja, bori se ali tvoje tijelo te izdaje. - podiže ruku i nježno pomiluje moju vilicu, prste spušta niz moj vrat. Tijelo mi treperi od njegovog dodira, oči mi se same zatvaranju i teško gutam.
- Tvoja koža me moli da stavim jezik na nju. I kladim se da si dolje sad jako vrela, tako bi želio te probati.
Predem od miline i primaknem se bliže, i skoro nam spojim usne, kada njegov glas prekine čaroliju.
- Sve što trebaš je reći, jebeš me bolje od Johnnyja, i dati ću ti ga cijelog do kraja! - kao da je kantu hladne vode istresao na mene.
I smijeh se prelomi iz mene, toliko se smijem sa mi suze krenu niz lice.
- Šta je mali Ty? Povrijedila sam ti ego!? - govorim dok brišem suze koje mi idu niz lice.
- Selina! Reci da ono nije istina!?
- Istina je! Jebao me je dva dana bez prestanka! Poslije toga nisam mogla hodati tjedan dana!
Onaj tren kad je to izašlo s mojih usana, znala sam da sam pogriješila.
Njegovo lice po crveni i ruke jako skuplja u šaku.
Tada se sobom prelomi plač našeg sina. Glasno odahnem kad se okrene i krene prema Davidu.
Ali na tren me njegov glas zaustavi.
- Večeras ćeš mi pokazati kako te je jebao, a onda ću ti ja sve to izbiti iz glave! Jer poslije mene nećeš hodati nikako! - glas mu je pun bijesa i prije nego kažem još nešto loše, pokrenem se i potrčim uz stepenice.
- Glupačo! Glupačo glupa! Što ga izazivaš Selina!? Koji ti je vrag!?
Zatvorim vrata svoje nove sobe i naslonim se na njih, korim samu sebe zbog jezika. Uvijek mi je mama govorila da će me jezik odvesti u probleme. I sad sam se zabila u jebeni zid!
Odlazim do kreveta i legnem na njega, izgled ove sobe mi je predivan. Jednostavna je i ima samo krevet i malu komodu. Ne volim komplicirane stvari i zato mi je postala omiljena.
Ležim i razmišljam šta sam upravo učinila, i kako da se spasim? Kad su mi se u jednom trenu očni kapci počeli spuštati. Prepustim se snu i tami oko mene.
Ni sama ne znam što me je probudilo ali čujem nečije korake kako idu niz hodnik. Primijetim da je vani već uveliko mrak i zapitam se koliko dugo spavam već. Tišinu razbije moj izgladnjeli želudac.
Pričekam par minuta i zatim na prstima tiho krenem prema vratima, otvorim ih i proguram prvo glavu, da vidim dali je čist zrak. Kad shvatim da je prazan, otvorim vrata skroz i izađem van, na prstima se spuštam u kuhinju.
Kad sam dolje likujem u sebi jer ni jedan zvuk nisam napravila. Upalim svijetlo i odlazim do frižider, te uzmem prvu zdjelu s police, stavljam ju na pult, sad mi još žlica treba?
Gledam po kuhinji ne bi li shvatila gdje su žlice? Otvaram redom sve ladice dok ne nađem.
Sjedam natrag na stolicu i pogledam kroz prozor, vani puni mjesec obasjava dolinu ispred kuće. Divim se toj ljepoti kad osjetim njegov dah kako klizi mojim stražnjim vratom. Trgnem se od njega, i pokušam ustati ali me svojim tijelom prisloni za šank.
Otimam se i vrištim kada snažno stavi ruku preko mojih usana i utiša vrisak. Umirim se jer shvatim da je jači od mene.
- Raširi noge! - njegov gas je obojan bijesom i njemu u inat skupim noge jako. Uopće ne osjećam strah, tiješim se da sam jača i pametnija od njega.
- Selina! Dovoljno si me izluđivala, ne izazivaj me još više! Rekao sam da raširiš noge!
Kad ga opet ne poslušam na silu ugura svoju snažnu nogu između mojih te ih razdvoji.
Gubim kontrolu nad tijelom i strah me da ću mu dozvoliti da me uzme, nesvjesna svog postupka snažno zagrizem njegovo meso na ruci. Odmah sam oslobođena i pobjegnem na drugi kraj šanka, te u jednu ruku uzmem jabuku, dok u drugoj držim šalicu.
- Ne diraj me! Ne želim tvoj dodir! - drhtavim glasom progovorim, dok tijelo moli za još sekundu njegovih prstiju.
Stoji na drugoj strani i gleda u ozlijeđenu ruku.
- Selina lutko, jebat ću te na ovom šanku, toliko jako da ćeš moliti za još!
Zamahnem rukom koliko mogu i prema njemu bacim šalicu. On se izmakne dok iza njega se začuje glasan prasak razbijanja. Osmijeh mu obasja lice, Bože kako je predivan.
Oči su mu pune požude, rukama se nasloni na šank te me pogleda u oči.
- Moja! Ti si samo moja!
Brzinom svjetlosti se pokrene i potrči prema meni, bacim jabuku na njega dok bježim na drugu stranu šanka, ujedno vrišteći iz petnih žila.
Dograbim tanjur i onu zdjelu s hranom te ju oboje bacim na njega. Kutkom oka primjetim da se izmaknuo tanjuru, ali ga zdjela pogodi u rame i sav se sadržaj razlije po podu.
Tada njegove ruke podignu moje tijelo od zemlje, okrene me prema sebi i snažno prisloni svoje usne na moje. Otimam se ali svaki put kad njegov jezik dodirne moj, samokontrola mi popušta.
Stavlja ruke na moju guzicu i podiže moje noge oko svog struka, spremno ga dočekam i napokon uzvratim poljubac. Ljubim ga s toliko strasti dok me diže na šank i svlači hlače u jednom naglom trzaju.
Ostajem samo u gaćicama dok mi hladan zrak dodiruje kožu.
- Tako si slatka!
Uzima moju lijevu nogu i krene mi nježno utiskivati poljube s unutrašnje strane bedra, ruke mi se pokušavaju uloviti za nešto jer svaki dio mog tijela se trese od želje za njim.
- Vrijedna si svake boli, vrijedna si svakog mog uzdaha. Za tebe sam stvoren, to ću ti dokazati!
Dolazi do mojih gaćica i nježno jezikom prođe po sredini, noge mi se same rašire još jače, a glasan uzdah pobjegne mi s usana.
- Vrela, dušo ti si vrela. - glas mu prede dok trga moje gaćice i naglo spušta jezik na moju pičku. Počnem se otimati i bacati kad me svojim snažnim rukama pritisnem da se umirim. Obrađuje me jezikom kao profesionalac i sva požuda se nakuplja u dnu mog trbuha. Čekam tren kada ću puknuti na milion komadića.
- Tyler!
- Reci dušo?
- Trebam... - glas mi nestaje, mozak mi je prazan i snažno rukama ulovim njegovu kosu te mu glavu gurnem jače na sebe.
- Trebaš šta? Selina! - moje ime na njegovim usnama klizi požudno, i popustim sve kočnice. Trebam i želim oslobođenje, i uzeti ću to upravo ovdje od njega!
- Trebam tebe...molim te!
- To sam čekao! Rekao sam ti da ćeš moliti!
Duboko u mene gurne prst i sve loše što sam htjela reći nestane onaj tren kad počnem svršavati.
Diše glasno i ubrzano nakon toga, dok moje srce lupa ubrzano.
Odmaknem se od mene i vidim da mu lice krasi široko osmijeh.
Tada mi se vrati sve natrag i sram izbije na površinu, skupim noge i trudim se ustati da sakrijem svoje međunožje.
Njegov osmijeh se prelomi sobom i bijesno pogledam u njega.
- Rekao sam ti! Ti si MOJA!
- Jebi se!
- Uh može lutko kada i gdje? Hoćemo nastaviti ovo. - pokazuje prstom između nas.
Odmahnem glavom i skočim na klimave noge s šanka na pod. Koljena mi popuste i prije nego dotaknem dno, snažne ruke me ulove i privuću na čvrsta prsa, izbije mi dah iz pluća.
- Jesi dobro? - zabrinuto upita.
Odmahnem glavom, i pokušavam ga gurnuti od sebe. Njegov glas je ubrzan na mom uhu.
- Tako te želim! Selina predaj mi se molim te!
Gurnem ga od sebe snažno i pogledam u oči.
- Šta da me opet prevariš? - vilica mu se snažno stisne, i neočekivano podigne šaku te ju zabija iza sebe, čuje se snažno pucanje drveta od siline njegovog udarca. Onako gola stisnem se kad se okrene prema meni i ljutito me pogleda.
- Imaš pet minuta! Toliko ću ti dati da me izvrijeđaš, da me ozljediš. A nakon toga svaki put kad spomeneš, ma samo jebeno pomisliš o toj prevari, prebaciti ću te preko koljena i poštenski ti zacrveniti tu slatku guzu.
Jesam bio jasna Selina?!
Gledam u njega i ne odgovaram ništa, strah me disati mrzim ga vidjeti u ovakvom stanju. Mrzim kada je ljut, ali neću tako lako odustati.
- Jesam bio JASAN!? - trgnem se na njegove grube riječi.
- Da. - tiho odgovorim pogledam prema vratima u nadi da pobjegnem, želim na tren nestati.
- Tvoje vrijeme kreće sad! - pogleda na sat i nasloni se natrag na pult, prekriži ruke na prsima i prkosno me pogleda.
Stojim skamenjena ne dišem kako spada, a tako bi mu rado skinula tu prkosnu facu.
- Želiš li znati koja je bila bolja? - izaziva me i želi da izgubim kontrolu.
- Jebo sam ju, a mislio sa na tebe! Želio sam tebe a bio sam s njom. Ako si se ikad pitala da li se kajem? Odgovor je NE, da mogu sve bi opet ponovio!
I tada unutra u meni kao da se slomi grančica. Poletim prema njemu i šakama ga udaram gdje god stignem. Ujedno vrištim i govorim sve moguće pogrdne riječi kojih se sjetim. Dok mi suze idu od bijesa i kvase moje obraze, tresem se izbacujem svu frustracija iz sebe.
Pokreti mi postaju usporeni, tijelo me izdaje i počinjem kliziti na pod. Emocije prevaljuju iz mene i sad još suze napuštaju moje umorno tijelo. Nježno me zagrli i podigne na svoje snažne ruke, nježno poljubi moje čelo. Prije nego se prepustim tami čujem kako tiho na moje uho prošaputa.
- Kajem se! Svaku sekundu, svaki sat kajem se! Žao mi je.