- Volim ju! Toliko ju volim da sam spreman za nju umrijeti.
I nakon dva dana srce mi zalupa ludo svaki put kad se sjetim njegovih riječi. I po ne znam koji put se pitam kako dalje. Još uvijek nisam spremna oprostiti, a nisam spremna ni dozvoliti mu da mi bude blizu.
Nisam ga vidjela dva dana, kako je poludio i uništio sve na hodniku. Jasmin me uporno zove, ali strah me pitati gdje je on. Pa jednostavno grizem se iznutra i čekam.
Danas se spremam i odlazim u bolnicu kod Toma. Pokušati ću opet razgovarati s mamom oko mog pravog oca. Željela bi stvarno znati zašto se nikad nije upitao gdje sam? Ili kako sam?
- Tilla sigurna si da ćeš moći sama?
- Naravno ludice da hoću, pa to je samo beba od nekoliko?
- Ne znaš koliko mu je, je tak?
Odmahne glavom i pokupi moje stvari s pulta. Te me počne gurati prema izlazu.
- Idi saznaj nešto, lakše će ti biti!
Poljubi me u obraz i istjera iz mog vlastitog stana.
Stojim i gledam u vrata, te sam sigurna da ta luda djevojka nešto sprema.
- Selina. - njegov glas je kao najdivnija melodija za moje uši.
- IZDAJICO! - lupim šakom po vratima i čujem njen smijeh s druge strane. Ključevi od auta su mi još ostale unutra.
Pogledam prema Tyleru i samo stojim na mjestu. Nisam sigurna da li uopće dišem. Na njemu su plave traperice i crna majica dugih rukava, što njegove ruke čini dužima i mišićavijim. Teško progutam slinu koja mi se nakuplja u ustima.
- Molim te dozvoli da te odvezem u bolnicu.
- To nije pitanje, to je jedna vrsta zapovijedi!
- Kako može biti zapovijed ako je u mojoj rečenici molim te?
Od frustracije lupim nogom od pod i kao furija proletim pokraj njega.
Osjećam ga iza sebe i ne stajem dok ne dođem do njegovog auta te samo čekam da ga otključa. Onaj tren kad uđem u auto durim se kao malo dijete na sjedalu, ali zaboli me.
Njegov miris okružuje me, i dlanovi mi se znojne. Dok se vozimo skrivečki bacim pogled na njega, i primijetim šake su mu u zavoju. Lice mu je mirno kao i uvijek, a čeljust stišče toliko jako da čudo da ima zube uopće.
- Je ti se sviđa što vidiš?
Trznam se na njegove riječi, i sjetim se što mi je Jasmin jednom prilikom rekla.
Da li stvarno želiš žaliti za nekim stvarima? I pitati se šta bi bilo da si postupila drugačije.
Pa pogledam u svoje krilo gdje stiščem torbu i odgovorim iskreno.
- Ponekad, kad si normalan.
- A kad ja to nisam normalan?
- Kad uništavaš cijeli hodnik!
Na tren se naše oči sretnu, ali on brzo vrati pogled na cestu.
- Oprosti za to, razgovarao sam s Deanom, on će sve riješiti s tvojim zgradom. Tako da nemaš brige.
- Super.
Nikad među nama nije bilo ovako napeto, osjećam da svaki moj pokret, uzdah, prati. I od toga sam toliko napeta da ne mogu normalno razmišljati.
Kada se napokon parkira ispred bolnice, i kad napokon udahnem svježi zrak, mozak mi se malo razbistri.
Hodam prema katu na kojem je Tomova soba i znam da je on iza mene. Osjećam njegov pogled kako prži moje tijelo.
Toliko toga se desilo između nas da nikako ne znam kako da budemo normalni jedno pokraj drugog.
- Selina Emery dušo došla si?
- Da mama došla sam.
A tada joj pogled padne na Tylera iza i znam što misli. Njegova pojava je zastrašujuća, od visine pa do sve i jednog zategnutog mišića na tijelu. Do predivnih i neodoljivih crta lica.
- Mama ovo je Tyler, Tyler ovo je moja mama Susan.
Pruža joj ruku i gledam kako mu mama nevoljko pruži svoju.
- Da mama, s njim sam se jebala i s njim imam dijete.
- Selina Emery!
- Selina.
Oboje vrisnu moje ime, i tada shvatim volim svoju iskrenost zato što ih tako mogu oboje uvijek nervirati.
- Mama molim te, ne glumi točno sam vidjela da umireš da me pitaš. Pa sam ti uskratila vrijeme. Kako je Tom?
- Kao prvo nepristojna si, dobro bi te se namlatila da si manja. A kao drugo on je tvoj otac, a ne Tom!
Tada se nasmijem po prvi put od srca, i toliko se smijem da mi suze idu na oči. A kad sam gotova uzvratim joj.
- Kao prvo mlatili ste me na svakom koraku oboje! A kao drugo on mi nije otac ili si to zaboravila.
- Šta si rekla? - Tyler je u sekundi ispred mene i uzme moje lice u ruke, i tada nam se oči sastanu.
- Rekla sam da su me tukli i da onaj smrad tamo u sobi nije moj otac.
A tada se desi nešto nevjerojatno, on spusti svoje lice do mog i nježno usnama dodirne moje čelo, te lijevi obraz, pa desni, i zatim nježno usnama dodirne i moj nos.
Tijelo mi vrišti od napetosti, dok sam se napalila do ludosti.
- Žao mi je biseru, žao mi je jer nisam bio tu da te zaštitim!
Od šoka a i od nevjerovatno novih osjećaja koji kolaju mojim tijelom jednostavno se ne mogu pomaknuti.
A tada me pusti i stane ispred mene.
- Gospođo Hard, tako nećete razgovarati s Selinom, od sad pa nikad više! Jesam bio jasan?
Pomakne se za korak naprijed, i preko njegovog ramena ugledam blijedi izgled moje mame. I strah me da ne padne u nesvijest, baš sad kada želim saznati istinu.
- Uredu je Rambo. Ali mama toliko u tome nije ni sudjelovala.
Njeno lice se na tren smekša kad se Tyler odmakne.
- Kako je Tom?
Tada se odmah snuždi i krene plakati, ali kroz suze mi samo odgovori.
- Isto. Jučer su Tillu pustili i bila je ukupno dvije sekunde unutra.
Osuda u njenom glasu je ono što me kopka, ali šutim.
Prođem pokraj Tylera i uzmem mamu za ruku te ju povedem prema klupama u kutu. Kad sjednemo Tyler sjedne do mene, malo i previše blizu. Ali trenutno kao da crpim snagu iz njega, koja mi je prijeko potrebna.
- Mama, želim razgovarati s tobom o svom pravom ocu.
Više ne plače polako, sad već vrišti ali današnji mi je cilj saznati napokon istinu.
Ja i Tyler sjedimo kraj nje u tišini kad osjetim njegovu ruku na leđima. Lagano klizi gore dolje, a gdje me dodirne ostaje mi užareno nakon njegovog dodira.
Tijelo mi reagira kao vulkan i srce mi lupa ubrzano. Ne mogu se koncentrirati pa ga poguram da makne ruku s mene.
- Mama molim te, toliko mi duguješ!
A onda prestane kao da prije dvije sekunde nije padala u komu.
- Dugujem? Za šta?
Znate onaj trenutak kad bi najradije nekog ili nešto ozlijedio a ne možeš. E tako se ja sad osjećam.
- Ozbiljno želiš ići tim putem! Ozbiljno želiš da ti kažem u lice šta sve mislim o tvom ponašanju tijekom mog djetinjstva!? Duguješ mi i više nego ovu istinu, duguješ mi da napokon budeš mama kakve postoje na ovom svijetu, a da nisu kučke i misle samo na sebe.
Njen šamar dođe neočekivano i glava mi se okrene prema Tyleru.
U trenutku više nisam ispred mame već me Tyler prebaci i postavi iza sebe. Mama skoči na noge i izmakne se na drugi kut čekaonice.
- Nikada ženu nisam udario, ali sad umirem u sebi da vas ozljedim!
Njegov glas je užasan i mama se skupi te gledam kako se trese kao prut.
- Uredu je Tyler, od nje me ništa ne može iznenaditi.
Ali on ne obrača pozornost na mene, već zbog svoje visine se spusti malo niže da bude u ravnini s maminim licem.
- A sada gospođo Hard, sjesti ćete i svu istinu reći svojoj kćerki. Jer ako ja poludim nećemo se lijepo provesti!
Mama kima glavom kao malo dijete, te se spusti nazad na stolicu.
- Još jednom samo spusti ruku na njeno predivno lice i ne odgovaram za sebe a ni za svoje postupke! Jesam jasan?
I dalje kima glavom kao dobra curica.
Pomakne se i pokaže mi rukom na stolicu pokraj mame. Te poklonim mu osmijeh od srca, jer stvarno sam zahvalna za ovo što je sad učinio za mene. Ali on samo stoji i gleda u mene kao tele.
- To je prvi put da si mi se tako predivno osmijehnula.
Tijelo mi se zamrzne i brzo maknem pogled s njega. Te sjednem na stolicu, osjećam ga i dalje iza sebe i po prvi put sam zahvalana što je tu s mnom. Mislim da ovo ne bi mogla podnijeti sama.
- Tvoj otac ne zna za tebe.
Šok prođe mojim tijelom, i posegnem iza sebe te čvrsto uhvatim Tylerovu podlakticu.
- Kako molim?
Mama maramicom tapka ispod očiju gdje nema nikako suza. I moram joj odati priznanje zaslužila je oskara za glumu.
- Bila sam mlada kada sam ostala s tobom trudna. I tvoj otac je tek počinjao svoju karijeru, nije htjo dijete. Platio mi je da te pobacim, ali nisam mogla, jer znaš ipak vjera mi to brani.
- Vjera! A ne zato što si me željela! Tebi je bila bitna vjera!!
Povisujem ton i u sebi gorim da vrištim na glas. Tresem se i nikad u cijelih ovih godina nisam se osjećala toliko ne željno.
- Tko je moj otac?!!
- Henry Denson!
Znate onaj tren kad sve u vama umre, kad znate da ipak nema smisla više, išta da se kaže ili da gledaš tu osobu.
Ustanem i odem na drugi kraj sobe, te osjećam se kao zarobljena životinja. Ona se sigurno zeza. Nema jebene šanse!
- Selina, jesi dobro?
Njegove ruke su na mojim ramenima i kao zadnji spas prije utapanja se držim za njega.
- Nisam, upravo je rekla da je moj otac potpredsjednik! Potpredsjednik jebene države! Ne sela, ne grada nego jebene države!!
- Selina, ljubavi. Smiri se bitno je da si saznala a ostalo ćemo ići korak po korak ok.
Kimam glavom i tada moje ruke polete oko njegovog vrata, zagrlim ga snažno i zabijem nos u njegov vrat. Te udahnem duboko. Polako tijelo dovodim pod kontrolu, disanje vraćam u normalu.
Njegove ruke nježno miluju moja leđa, i sve što sad želim je utopiti se u njemu i zaboraviti na sve oko sebe.
- Selina Emery, molim te ima bar malo dostojanstva ovaj čovjek nije tvoj muž. Ne smiješ se tako drpati s njim u javnosti.
Njegove ruke me još jače stisnu i točno znam što misli. Udavio bi ju isto kao i ja.
Nevoljko se odmakanem od njega i pogledam u svoju mamu, ako ju ikako tako mogu nazvati.
- Upravo si mi rekla da je moj otac potpredsjednik, a ono što ti ne možeš podnijeti je da me on tješi nakon otkrivenog šoka!
Njegova ruka se nalazi nisko na mojim leđima i toliko mi godi. Nesvjesna svoje reakcije naslonim se na njega, kao da je on moja čvrsta stijena.
- Šta s tobom nije uredu? Prije sam mislila da ti Tom ispire mozak, ali sad shvaćam s tobom definitivno nije nešto uredu.
Želim ju povrijediti, želim joj pokazati koliko sam ja povrijeđena. Ali tada shvatim jača sam od nje. Ni ne pogledavši ju prođem pokraj nje i krenem prema izlazu. Ovo poglavlje moje priče je gotov.
Ne želim više vidjeti ni nju, ni Toma!
Hodam i ni ne okrećem se, sve što želim je izaći na zrak prije nego se raspadnem. Prije nego počnem vrištati na sav glas.
Kad sam napokon vani ispustim tako glasan vrisak, da se svi okreću i gledaju me. Tyler se zaleti prema meni i snažno me privuče na svoja prsa. Nježno me grli dok suze teku niz moje lice. Plačem nad svim godina koje sam platila, plačem jer nikad nisam bila željeno dijete, plačem jer nikad nisam imala pravog oca a ni majku.
- Uredu je biseru. Ja sam tu, uredu je.
Nježno mi miluj kosu dok mi tepa, i u tom trenu sam zahvalana Bogu što je danas bio s mnom. Ma zahvalna sam i onoj izdajici kod kuće.
Kada se napokon smirim, tijelo mi je toliko istrošeno i žudi za odmorom da nemam snage ni za kakvu svađu više.
- Molim te odvezi me kući.
- Naravno dušo.
Povede me prema autu i smijestim se na suvozačevo mjesto, te cijeli put sam tiha. Šta sad da radim? Da li bi se trebala javiti ocu i dati mu do znanja da ipak nisam mrtva?!
Kada se parkiramo ispred zgrade, on dođe s druge strane te mi otvori vrata. Izađem i okrenem se prema njemu.
- Ovaj Tyler, hvala ti što si bio uz mene.
- Otpratiti ću te do stana, i da poljubi sina ako nije problem.
Odmahnem glavom i krenem ispred njega. Dođemo do lifta i stisnem gumb, te u tišini čekamo da dođe. Njegova pojava u meni budi divlju ženu, i uz sve probleme koje imam onaj tren kada se vrata lifta za nama zatvore, u tom skučenom prostoru jedva normalno dišem. Zrak je nabijen našom seksualnom privlačnošću.
- Selina.
Onaj tren kad pogledam u njegovom smjeru, sve iz moje glave ispari. Poližem suhe usne, dok njegov pogled prži svaku normalnu stanicu u mom mozgu.
A tada se oboje zaletimo jedno prema drugom, usne nam se spoje u pohlepan poljubac. Ne zna se gdje jedno počinje, a gdje drugo završava.
Stavi ruke na moju guzicu i podigne me u zrak, te nasloni na zid lifta. Poljubac postaje još žešči i sve što želim je da strga svaki komad moje odjeće i stavi ga duboko u mene.
Zvono otvaranja vrata me kao hladna kanta vode vrati u stvarnost i počnem se koprcati u njegovom zagrljaju da me pusti dolje.
Kad to učini odmaknem se od njega, te ponovo pokušavam uspostaviti kontrolu nad svojim tijelom.
- Ne znam što želiš postići s ovim?!
Još samo jedan kat, i vani sam iz ovog skučenog prostora.
Njegovo lice obasja osmjehe, i zacrvenim se kao curica kad pogledom preleti po mom tijelu. A tada senzualnim glasom mi odgovori na pitanje.
- Što nije očito? Zavest ću te ponovo, a zatim više nikad pustiti od sebe. Jer lutko moja slatka biti ćeš moja. Toliko ti mogu obećati!
Nakon tog vrata se otvore i on izađe iz lifta dok ja za njim gledam kao glupača. Iako moram priznati njegove riječi mi laskaju i osjećam se poželjno. Što je super nakon ovako teškog dana.