Smijem se toliko glasno da ja mislim da me čuju vani. Napokon sve ima smisla, napokon shvaćam što sam toliko različita od sestre i navodnog oca.
- Selina.
- Hvala ti. Hvala ti Bože.
- Selina.
- Molim?
- Ja, ja te volim.
Znate onaj tren u filmovima kad izgovara te riječi pa nakon tog umre. E pa ovdje se to ne desi.
Eto rekao je volim te, ali ja gledam u njega i zapravo ne vidim nikog.
- Hvala Tom, na predivnim riječima. Ali sada se odmaraj, moliti ću Boga da ozdraviš pa da te onda poštenski mogu izvrijeđati.
Zatim ustanem i izađem kroz vrata. Osjećam se slobodnija, lakša kao da napokon sve u mom životu ima smisla. Kad me mama ugleda, brzim korakom ide prema meni.
- Je rekao šta? Je li dobro?
- Je rekao je nešto, i ne nije umire.
Te prođem pokraj nje, i zaletim se prema Tilli. Snažno ju zagrlim i po prvi put danas imam osjećaj da je moj život opet u mojim rukama.
Kada se smirim napokon se odmaknem.
- Jesi dobro?
Kimnem glavom i okrenem se prema mami.
- Tom mi je rekao da on nije moj pravi otac, je to istina?
Osjećam kako se Tilla umirila na tren iza mene. A onda osjetim blagi udarac u rame dok govori.
- Sretnice. - poklonim joj predivni osmjeh preko ramena.
- Mama?
Ona stoji kao kip, mislim da nas čak ni ne vidi. Ma mislim da mislima nije nikako prisutna u prostoriji.
- Mama?
Ništa, blijedi svaki tren sve više i više. I jednostavno odustanem. Pitate se zašto? Pa kao curica sam uvijek se pitala zašto? Zbog čega me otac ne voli. I sad kad znam razlog dovoljno je za mene.
Kasnije ću se mučiti pitanjima tko je moj otac. I gdje je jebenog cijelo vrijeme bio, dok me je Tom zlostavljao.
Mobitel mi zvoni u torbi, kad ugledam Tylerovo ime sav zrak na tren nestane iz mene. A zatim me udari panika da se nije šta desilo.
- Halo.
- Selina, kako ti je otac?
- Zapravo ne znam nisam ga još upoznala. Je sve uredu kod vas?
- Da je, kako nisi još upoznala svog oca?
- Pa onaj tren kad se mama odmrzne, pokušati ću saznati tko je on.
- Selina, jesi dobro? Da nisi pala i povrijedila glavu negdje?
- Ćao Tyler.
Spremam mobitel natrag u torbu, znam kučka sam, bezveze ga brinem ali nisam mogla odoljeti.
- Je Tom možda rekao da mu ni ja nisam kćerka?
Okrenem se i pogledam u Tillu, ali vidim da se ona samo zeza.
- Nažalost velika je sličnost između vas, mislim samo na izgled naravno.
- Da nažalost.
Okrenem se i pogledam u mamu, a ona i dalje na istom mjestu, stoji i gleda u pod.
- Je li rekla išta?
Tilla odmahne glavom, gledam u svoju mamu i po prvi put sam stvarno bijesna na nju.
Možda sam mogla imati drugačiji život da je odmah rekla da Tom nije moj otac, možda sam mogla imati lijepo djetinjstvo. Ali ne sudjelovala je u odgoju s onim monstrumom.
Sjećam se kad sam mu se prvi put suprotstavila, kad sam prvi put rekla dosta je, jer sam shvatila koliko god bila dobra i dalje neće biti dovoljno.
Imala sam trinaest godina i željela sam imati bar nešto svoje, htjela sam svoju sobu. Najsmješnije od svega soba je bilo na biranje, ali sam morala dijeliti s Tillom.
Čeznula sam za sobom koja je imala malu terasu, i zidovi su bili žute boje. Soba je bila prazna od kad znam za sebe i jedan dan jednostavno sam ga pitala. Ne samo da je rekao ne, nego me je ošamario jer sam imala hrabrosti ga pitati.
Tada nešto u malenoj meni je puklo i uzvratila sam mu šamar, mislim ako se to može tako nazvati. Jedva da sam ga dodirnula, ali je on izvukao remen iz svoji hlača i dobro me nalupao da se opametim. Ali u meni kao da je probudio vraga iz dana u dan sam postajala gora i gora.
Zagorčavala sam im život gdje i kad god sam stigla. I sad kad gledam na tu situaciju, mama je sve to mogla spriječiti. Samo je jebeno trebala reći tko je moj otac.
- Mama prestani! - bijesno ju pogledam dok ona podigne glavu i gleda me kroz suze. Toliko ju žarko želim povrijediti, da napokon dopustim istini da izađe na vidjelo.
- Selina.
- Znaš postala si baka, tvoja kćerka se jebala bez zaštite i sad ima dijete sama s sobom!
Lice joj probljedi i u tom trenu gledam kako joj se oči okreću i lagano klizi na pod.
Tilla potrči prema njoj i ulovi ju prije nego lupi glavom od pod. I tada nastane cijela struka sestre i doktori trče oko moje mame a ja se okrenem i odem. Osjećam se kao da odlazim i ostavljam prošlost iza sebe.
Kad izađem napokon van, udahnem prijeko potrebni zrak. Sve je nekako drugačije, ja sam drugačija. Hodam prema autu i kratko napišem Tilli poruku da sam morala otići.
Kada se parkiram u svoju garažu, nisam sigurna kako još da podnesem Tylera. Dok se vozim u liftu dlanovi mi se znoje i srce mi lupa kao da trčim jebeni maraton.
Pošto je već devet navečer i postoji mogućnost da David spava ulazim na prstima u stan. U dnevnom je upaljeno svijetlo i odmah krenem tamo.
Zastanem kad začujem njegov muževni glas i srce mi više ne lupa sad hoće iskočiti.
- Rekao sam kako da napraviš ili će biti tako ili nikako Jason!
Zatim šuti dok sluša što mu govori u mobitel.
- Ne Selina ne zna, i bolje je tako.
Na spomen mog imena pomaknem se još malo, on priča o meni.
- Ona je kao pakao, i ako treba goriti ću do smrti, ali bar ću biti blizu nje.
Iako ne želim topim se na njegove riječi, i osjećam kako mi se tijelo napaljuje i lagano bukti.
- Ok Jason. Čuvaj se.
Poklopi i okrene se prema meni, samo se gledamo. Željela bi da me dirne, da me poljubi. Ali i dalje svatko stoji na svojoj strani.
Njegov pogled prži me, grije moje ranjeno srce unutra. A onda se sjetim što mi je učinio i tijelo mi se u trenu ohladi. Okrenem se na peti i krenem prema kuhinji.
- Do kad se misliš opirati? - njegov glas me zaustavi.
Okrenem se i pogledam ga, toliko ga dobro znam, ali opet ne znam ga nimalo.
- Dok budem imala snage.
- Selina. Znaš da žalim, i žaliti ću do kraj smrti. Ali opet ne mogu promijeniti što sam učinio.
- Super, baš mi je drago zbog tebe. Drago mi je jer si shvatio što god učinio nije dovoljno jer to ne možeš promijeniti. E kad bi to mogao promijeniti onda ne bi bili u ovoj situaciji.
- Nisi fer.
- Ja nisam fer, ma ti si seljak! Šta trebala bi ti oprostiti jer se desilo jednom? Hoćeš da padnem na koljena i ja tebe molim za oprost?
- Je ti želiš da klečim i molim te?
Gledam u njega i znam šta god sad učinio ili rekao, samo će biti gore.
- Bilo bi najbolje da odeš.
- Selina, molim te?
- ŠTA?! Šta me moliš?!
- Daj nam drugu priliku.
- Prvu si dobro usrao, nema potrebe za drugom.
- Selina.
- Samo odi!
Iako sam krenula u kuhinju promijenim smijer i odem u svoju sobu te zatvorim vrata. Naslonim se na njih i napokon pustim sve kočnice u sebi i suze krenu teći niz moje lice.
Kad napokon nema više suza u meni tijelo mi je opušteno i tonem u san.
***********
Tyler
Gledam ju, ni sam ne znam koliko dugo. Samo ju gledam, predivna je svaka crta, svaka linija njenog lica. Dao bi sve na svijetu da mogu promijeniti tu grešku koja nas razdvaja kao dva kontinenta.
Žalim i žaliti ću možda do smrti. Primaknem se i sjednem na krevet kraj nje te joj nježno dodirnem obraz, tako je nježan da sve što želim je leći kraj nje i privući ju na svoja prsa.
Ali ne učinim to, jednostavno pustim svoje srce da uživa u njenoj ljepoti. Toliko toga bi joj rekao, toliko toga bi joj pokazao. Ali znam treba joj vremena da zaboravi. Iako mi Jasmin ne daje dobru prognozu, kaže nikad mi oprostiti neće.
Ali opet kad sagledam njihovu vezu, onda se ipak nadam, možda ima Boga na nebu i smiluj se mom bolu. I pokloni mi ovu predivnu vatrenu lavicu.
- Tyler?
Zamrznem se na mjestu i gledam kako se okreće lijevo ili desno kao da sanja nešto ružno.
- Ne ne radi mi to, nemoj me i ti izdati.
Ruke mi se počnu tresti i znam kako završava njen san, njenim suzama. Kad počne u snu plakati ne mogu više izdržati i legnem pokraj nje te ju jako privučem na svoja prsa.
- Oprosti mi. Oprosti mi. Oprosti mi.
Ponavljam ponovo i ponovo i ako treba ponavljat ću svaki dan, ma svaku minutu. Samo da ju zauvijek imam u svojim rukama. Njen miris me okružuje i zavlači dublje i dublje u pakao. Gdje patim neprekidno.
- Ne mogu, jednostavno ne mogu. - njen glas je tako tih i na tren se zaledim, očekujem da će me izbaciti ali ona samo tiho leži kraj mene.
Možda je ovo ta prilika da joj se približim bar malo.
- Nikad te nisam želio povrijediti.
Tišina s druge strane je nepodnošljiva i primaknem ju još bliže sebi.
Srce me boli i najradije bi vrišto na sav glas, ali dopuštam si ovaj trenutak. Ovdje gdje smo samo ja i ona.
- Povrijedio si me toliko da jedva mogu normalno disati, cijeli život sam osuđena da gledam tebe u oči i vidim onaj tren kad si me bacio na noge.
- Selina. - glas mi puca i više ne mogu skrivati kako me njene riječi ne bole. Suze se nakupljaju u mojim očima.
- Najgore od svega je što moja glava želi da uzmem nož i prerežem ti vene, a srce toliko pati za tobom da dođe mi da sama sebi prerežem žile.
- Selina, ubijaš me. Svaka tvoja riječ je kao metak. Kako bi volio vratiti vrijeme.
- I ja bi voljela vratiti vrijeme.
I tišina se opet spusti na nas, slušam ju kako diše te nakon par minuta tijelo joj se opušta. Zaspala je na mojim rukama i nisam siguran dali ću ju ikad moći pustiti od sebe.
Ali vibracija mog mobitela me trgne i nekako ju pustim te ustanem. Napustim prostoriju i pogledam tko me zove.
- Jason?
- Imamo problem.
- Šta?
- Rose je mrtva!
Od šoka prestanem na tren disati i nisam siguran može li ovo biti gori tren za ovu informaciju.
- Kako?
- Ubijena je, ali to nije ono najgore.
- Može li biti gore onda?
- Izgleda da može.
- Ajde samo reci.
- Dolaze po Selinu!
Ne ovo je gori tren, a tijelo mi se zagrijava i bukti od bijesa.
- MOLIM!
- Hakirao sam u policijsku stanicu i navodno su njeni otisci po stanu, a ona je imala i motiv.
- Kakav jebeni motiv, ja sam s Rose spavao prije šest mjeseci. A ona je tek sad mrtva! Nema logike.
- Navodno je trovana sve te mjesece i policija sumnja da je Selina ušla u kuću da joj stavi otrov u vodu. Pošto i sam znaš da Rose pije kupovnu samo.
- To nije istina, ona to nije napravila!
- Znam to čovječe ne moraš se derati na mene! Šta ćemo učiniti?
Razmišljaj Tyler, razmišljaj!
- Ja ću biti njen alibi!
- Ne vjerujem da će to upaliti, jer ona te mrzi i neće pristati na to! Najbolja solucija je nazovi Gabriela Orlova i sakrij ju dok ne saznaš koji vrag se dešava. Jer Tyler ubojica je još na slobodi i možda krene na Selinu da sakrije istinu.
Znate onaj tren kada bi najradije nekog ubio ili udavio ili samljeo. A nemoćan si učiniti išta. E tako se sad osjećam i okrenem se te šaku zabijem u zid iza sebe. Bol me u trenu pogodi ali bar mi malo razbistri glavu.
- Ok nazovi Gabriela i objasni mu, ja ću pomoći Selini.
- Riješavam!
Poklopim i naslonim glavu na zid, tako sam nemoćan.
- Pomoći mi šta? - njen glas je tih iza mene i srce mi se kida što joj moram reći. Okrenem se i pogledam ju, kosa joj je malo rasčupana i jednostavno izgleda predivno.
Stiščem mobitel u ruci i jednostavno izgovorim te riječi.
- Rose je mrtva i policija sumnja na tebe.
Njeno lice tako je mirno i bez ikakovog izraza.
- Zašto nisi iznenađena? - sad više ni ja nisam siguran u njenu nevinost.
- Zato što je kučka to zaslužila!