Lagana je kao perce u mojim rukama, lice joj je blijedo i stalno radi grimase kao da ju boli.
- Objašnjavaj?! - tiho mi zapovijedi Dean
- Prema njoj osjećam nešto, ali ni sam ne znam što, i danas kad su je ozlijedile poludio sam. Dean htio sam ih tako ozlijediti, nema veze što su žene. Dirnule su ju i poludio sam!
- Šta si napravio?
- Još ništa, ali planiram posjetiti tu plavušu i malo ju prepasti. Zapravo utjerati ću joj strah u kosti, ima jebeno da se usere u gaćice.
- Ajde unesi ju u kuću vidiš da se muči, dati ću joj nešto protiv bolova. Lijepa je.
- Znam predivna je, ali ona toga uopće nije svijesna. Stalno primjećujem kako ju kritike drugih ljudi pogađaju. A pravi se jako jaka.
Spuštam ju na kauč, a Dean se nagne i gleda joj u lagani zavoj na ruci. Pomalo se nazire krv na njemu.
- Donesi novi ručnik i toplu vodu, a ja ću potražiti prvu pomoći. Ne znam dali joj je rana očišćena pa da mi ponovimo postupak za svaki slučaj.
Ostavim ju na tren i sve potrebno pronađem. Vratim se natrag i sjednem na stol preko puta nje. Uzmem joj lijevu ruku i primaknem usnama. Ljut sam, na sebe, i na sve oko sebe.
Dean se vrati i lagano joj skine zavoj sa desne ruke. Primjeti se crvenilo oko rane, te se vidi jako uski proboj njene nježne kože. Tresem se od bijesa.
- Sad ju moraš jako držati, jer koliko vidim unutra ima dosta zemlje i prljavštine. Morati ću to dobro očistiti.
Pridignem ju i sjednem iza nje, te ju naslonim sebi na prsa i svojim ju rukama jako stisnem. Dean uzme ručnik i lagano kraj smoči u vodi. Zatim se primakne njenoj ruci, i bez ikakvog problema očisti sve oko rane.
- Spreman?
Kimnem glavom i još jače ju stisnem uz sebe, a glavu spustim u njen vrat. Duboko udišem njen cvijetni miris. Kad se naglo cimne i tiho vrisne, srce mi se kida zato joj tepam, smirujem ju, lagano usnama dodirujem njen nježni vrat.
Čujem kako mi mobitel vibrira ali ga ignoriram.
- I gotovo. - zaljepi kraj zavoja i pogleda me.
- Rana nije duboka, brzo će joj zacijeliti.
- Hvala brate.
Samo me gleda i vidim pitanja u njegovoj glavi.
- Od kad traje to između vas?
- Ne dugo, četiri dana od trena kad sam ju vidio nešto me privuklo njoj, i jednostavno sam ju opsjedao dok me nije izazvala i trebali smo večeras ići na prvi spoj.
- Jesi zbog nje hodao gol po školi?
- Da ona je ta.
- Jebe mu Eliot! Kako možeš biti tako glup? Zašto privlačiš pažnju?
- Morao sam, jednostavno sam morao.
Pogledam ju tako predivno odgovara u mojim rukama. Predivan njen prčasti nos, mekane pune usne. Ali mi nedostaju njene prelijepe oči.
- Glup si! Ali ok razumijem. Gdje je Tyler?
- U školi.
Ostavim ju na kauču, i odem po kavu u kuhinju. Dean me prati i odmah sipam i njemu.
- A šta radiš ti sa njom?
- Ne znam Dean, ne znam. - tiho uzdahnem.
- Ali šta očekuješ? Samo jebanje jednom, više puta ili veza. Šta joj misliš pružiti?
- Neću ju odmah sutra ženiti, možda malo jebanja napeta mi je, između nas je velika napetost.
- Šta ako ona hoće vezu?
- Ja joj to ne mogu dati, ja mogu biti njen prijatelj sa povlasticama. Ali veza to nikako ne, nisam lud da si to napravim. Jednostavno se ne vidim u vezi sa njom, pa realno sa nikim, se ne vidim.
- Pa šta hoćeš da odmah skinem gaćice da me izjebeš tako da me od sutra ostaviš na miru?
Zamrznem se na trenu, kad se okrenem prema vratima ona stoji blijeda kao krpa. Bijes i tuga su joj vidljive u očima.
- Ne ne želim to Jasmin.
- Braco proturječuješ sam sebi.
- Šuti Dean!
- Zašto, pa prije par minuta si rekao da želiš malo jebanja!
- Dean jebo te začepi!
- Mogu li dobiti mobitel samo da javim da netko dođe po mene. - glas joj je poput šapta i ne želi me pogledati u oči.
- Jasmin. - naglo podigne glavu i zaustavi me rukom da kažem još nešto.
- Nemoj, samo nemoj, poštedi me svog govora. Nisam sigurna koliko toga još mogu podnijeti.
- Jasmin, dušo jesi tu?
- Jesam mama.
U kuhinju uleti starija žena, tamno smeđe kose duže nego kod Jasmin. Dosta su slične u licu, ali ipak Jasmin ima nešto posebno u sebi. Neku dobrotu ne pokvarenu.
- Dušo.
Kad joj žena priđe, i zagrli ju polako, te počne jecati njoj na ramenu. Stojim kao kamen na jednom mjestu. Teško mi je gledati ju kad plače.
- Zašto se ne javljaš? - Tyler me upita ljutito ali odmahnem mu glavom.
- Idemo. - Povede ju prema vratima, i želim ju zaustaviti. Krenem prema njoj ali nečija me ruka zaustavi na mjestu. Gledam kako odlazi, gledam kako nestaje iza zida. I najradije bi vrištao, njoj je mjesto kraj mene. Ja sam taj koji ju želim čuvati do kraja života.
Ali šutim i čujem kako se auto odmiče sve dalje i dalje.
- Jebi ga buraz, zajebao si!
Okrenem se pogledam ih zatim napustim prostoriju trebam mir i samoću. Sjedam u auto i vozim se ne znam ni sam koliko dugo ali glad me obavijesti da moram stati.
Kupim na benzinskoj neki sendvič i odvezem se pred njenu kuću. Parkiram na ulicu i gledam u prozor svijetlo je ugašeno. Sjećam se one noći kad sam došao ispred i ugledao sjenu njenom predivnog tijela.
Smetala je jedino zavjesa, tako bi rado da je na poruku odgovorila da joj se popnem u sobu.
Gdje si debilu?
Vozim se, šta hoćeš?
Odgovorim Tyleru na poruku i tada se u njenoj sobi upali svijetlo. Gledam kako hoda po sobi lagano, i češlja kosu. Zastane na tren kraj prozora i malo pomakne zavjesu i pogleda van. Znam da me neće vidjeti, jaka je tama vani.
Bože kako bi ju volio dirnuti, osjetiti. Ali ostajem vani i čekati ću, ali šta čekam, ona nije za jednu noć i da ju sutra odbacim.
Zato palim auto i odlazim.
Vraćam se kući a oni me čekaju već vidim. A kad uđem na vrata obojica u isti glas govore, ne razumijem ni jednog ni drugog, pa ih ignoriram. Čekam da se smire, uzmem si pivo i popijem poveći gutljaj.
- I to je to, policija je bila traže tvoju izjavu.
- Kakva policija?
- Pa jesi li ili ne prijetio djevojkama?
- Jesam.
- Zbog toga su došli!
- Ne zanima me!
- Već si odustao? - pogledam u Tylera i vidim da me čita kao knjigu.
Kimnem glavom i znam da mu se ne sviđa moj odgovor.
- Sutra je subota šta ćemo raditi? - Dean ponekad kao da živi u svom svijetu van briga, i ako ga šta mući brzo on to riješi.
Nastavim ih ignorirati, razmišljam o svojoj lutki. Tren kad mi je Tyler poslao poruku da je ozlijeđena, istrčao sam iz ravnateljevog ureda. Jebalo mi se za sve, samo sam želio saznati dali je ona dobro. A sad sam tako lako odbacio ju, ja sam blago rečeno debil.
Uzmem mobitel u napišem joj poruku.
Jesi mi dobro?
Molim te nađi se sa mnom, želim da razgovaramo.
Čekam i čekam, prošlo je dvadeset minuta i ništa. Pa još deset i brinem se odlazim u sobu i zatvorim vrata pa ju nazovem. Zvoni i ne javlja se, pokušam još jednom i ništa. Ludim pomalo i znam siguran sam napraviti ću glupost.
- Tyler zovem ju, ne javlja se, i poslao sam joj poruku nije mi odgovorila.
- Možda je zaspala jedanaest sati je navečer.
- Idem provjeriti, pokrivaj me kod Deana ne želim da ludi gdje sam, a obećavam neću napraviti nikakvu glupost.
Samo odmahne rukom i prevrne se na drugu stranu te počne hrkati. Hvala Bogu pa sad imamo odvojene sobe, ali dok smo imali jednu izluđivao me je hrkanjem.
Oblačim doljnju trenerku i crnu duksu. Uzimam ključeve i vozim se prema njoj. Kad stignem pred njenu kuću vidim da je sve u mraku. Ali ne želim sada odustati, šuljam se oko kuće i lagano zakoračim prema drvetu.
U sekundi sam pred njenim prozorom, i lagano kucam. Prvi put ništa, pokušam još jednom, i opet ništa. A zatim se prozor malo podigne i ugledam njene lijepe oči.
- Šta radiš ovdje?
- Zabrinuo sam se kad mi nisi odgovorila na poruku ili poziv.
- Dobro sam, idi kući.
- Molim te, lutko pusti me unutra.
Gleda me sekundu, i već mislim da će me poslati kvragu kad se pomakne u stranu i podigne prozor do kraja.
Brzo se proguram pored nje, dok se nije predomislila.
Stojim na sred njene sobe i prvo što primjetim je krcata je postera od stranih zemalja.
- Šta je ovo sve? - pokažem rukom oko sebe.
- To su mjesta koja ću posjetiti.
Prođe pored mene i sjedne na krevet.
- Zašto ja? - tiho progovori, sjednem do nje.
- Šta zašto ti?
- Zašto me ne ostaviš na miru, zašto ne izabereš nekog drugog?
- Ne znam, jednostavno me privlačiš nenormalno ne mogu ti odoljeti. Kad nisam s tobom, samo o tebi razmišljam.
- Ne želim ovo, ne želim ništa. Jednostavno želim da mi prođe ovih usrani šest mjeseci da pobjegnem odavdje.
- Zašto ti je toliko potreban bijeg? Od čega bježiš lutko?
- Nije bitno, ne želim o tome.
Pogledam ju, i primaknem joj se još bliže. Gleda me i iskoristim priliku nagnem se i spojim usne sa njenim. Želim ju uvući u sebe, usne su joj kao med, a kad nam se jezici dodirnu moj kurac skoči kao vojnik.
- Prestani, ne, ne možemo.
- Zašto ne?
- Jer ja ne želim da me sutra, odbaciš.
Upravu je, ustanem ni sam ne znam što želim.
- Mogu li samo leći kraj tebe, neću ništa pokušavati.
Gledam u nju i vidim kako joj se kotači vrte u glavi. A onda kimne glavom i povuče se na sredinu kreveta. Dođem na stranu do vrata i legnem iza nje, te ju privučem na svoja prsa.
Miriše nevjerojatno lijepo, poljubim ju u vrat, dok se ona promeškolji guzicom od moje međunožje.
Ovo će biti patnja za mene, već sam napaljen do boli i ležati kraj nje je kao da gorim u paklu a ne mogu se spasiti.
- Spavaj lutko ja te čuvam.
Osjećam kako se polako opušta u mom naručju. Zašto ovo ne mogu imati do kraja života. Znam da sam sebičan, ali uzeti ću sve što mogu od nje. Ako joj usput uzvratim još bolje za nas. Pustiti ću stvari da idu svojim tokom pa kud puko da puklo.