Izazovi me✔️

Ajde Jasmin, možeš ti to!

- Ok Lena hvala ti na čestitki, jako si me razveselila.
- Ništa vidimo se danas onda?
- Nisam sigurna dali ću moći, ali vidimo se sutra u školi.
- Može zabavi se. Ljubim te

I samo mi poklopi, ponekad imam osjećaj da se druži sa mnom samo zato što smo od vrtića zajedno. Ali do sada me nijednom nije razočarala. Pogledam u Eliota, a on je izgubljen u svojim mislima.

- Danas ti je rođendan?
- Da.
- Koji?
- Osamnaesti.
- Želiš mi reći da sam mogao u zatvoru završiti zbog tebe.
- Ne razumijem?
- Bila si maloljetna, da smo spavali mogla si me optužiti za silovanje.

Gledam ga šokirana jel on stvarno priča o ovome. Ni sretan rođendan, ni sve najbolje. Nego misli samo o svojoj guzici.

- Jebi ga, ali većina ljudi dok idu u četvrti srednje, tek pune osamnaest godina. Baš mi je jako žao što sam te razočarala.
Skočim s kreveta i tražim majicu, kad ju ugledam navučem ju na sebe. I krenem prema vratima.

- Gdje ćeš?
- Ostavljam te samog, da malo razmisliš u čemu si pogriješio.
- Jasmin dođi ovamo!
Okrenem se prema njemu i pogledam ga, predivan je svaki dio njega jednostavno je primamljiv. Došla sam sa namjerom da spavam s njim, a ostala jer je bilo predivno pričati o svemu i svačemu. Napokon me je netko slušao.

Prekrižim ruke ispod grudi, i prkosno dignem glavu.
- Neću!
- Jasmin!
- Eliot!
- Lutko, je se ti to želiš igrati s lavom!?

Dok izgovara te riječi, polako ustaje sa kreveta. Gleda me kao da će me pojesti, i sve ijedna dlaka na tijelu mi se naježi.

- Nećeš bježati, lutkice?
Odmahnem glavom, sve i da želim ne mogu zablokirala sam totalno. Polako mi prilazi i svojim prstima, dodirne moji ruku. Polako vrhovima prstiju prati moju ruku, i podiže do mog vrata.

Od količine osjećaja koji divljaju u meni dođe mi da vrištim iz petnih žila. Polako spoji naša tijela i prisloni usne na moje. A zatim me ugrize za doljnju usnu, glasni jecaj strasti mi se otme.

- Tako si medena, imam osjećaj kada na kraju postaneš moja, da ćeš biti kao divlja mačka.
Ali on se odmakne od mene i samo me gleda u oči.

- Jasmin, da samo znaš koliko si prekrasna, ponekad me sve boli jer se ne vidiš kako te ja vidim. Ali zato ću ti govoriti, jebeno si predivna utuvi to sebi u glavu.

Po prvi put u životu njemu vjerujem na ovim riječima. Po prvi put u životu mislim da se zaljubljujem i strah me, ali kad me ovako gleda ne želim se tog odreknuti. Želim više, želim sve i uzeti ću koliko što god mi da. Nadam se da se neću pokajati.

Mobitel me trgne iz razmišljanja i zurim u njega kao da je neki insekt. Želim da sve oko nas nestane, želim da ostanemo samo nas dvoje na svijetu. Prebrzo se zaljubljujem u njega, i strah me biti ću povrijeđena.

- Javi se lutko.
Govori mi dok napušta prostoriju i ulazi u toalet.
Napokon se pokrenem i pogledam tko nas smeta. Tek kad ugledam da mama zove, kao uragan se vratim u stvarnost. Otišla sam sinoć od kuće nikome ništa rekla nisam.

- Ej mama. - glas mi lagano drhti dok stavljam mobitel na uho.
- Gdje si?
- Sa Lenom sam. - lako prevalim laž s usana.
- A uredu, na doručku smo pa se Chris pitao gdje si.
- OK mama.
- Ajde uživaj. Volim te

I prekine poziv, osjećam da ću se raspuknuti. Nije se sjetila, opet. Na današnji dan me rodila, a ona se nije sjetila. Odmaknem mobitel od uha i zurim u njega, molim da me nazove ponovo i čestita.

Tek kad mi suza kapne na obraz, shvatim koliko me ovo sve povređuje. Koliko me ovo boli, do možda prije pet dana ignorirala bi to, ali sada srce mi se kida.