U glavi listam popis
Tužnih pjesama i svega što nisam učinila.
U sobi smo ja i tvoj obris,
Koji je samo iluzija iz potrebe, od sjećanja sam te načinila.
Prazne grudi, vrućina koja je bila
Povukla se, i ostavila hladnoću.
Luđački plač; tebe sam snila,
A najgore je kad mi dođeš noću.
Prazne prostorije nisu samo prazne,
I one su dio moje gorke kazne.
Vrijeme ne odnosi samoću,
A da je odnese ja jedino hoću.
Naš smijeh odjekuje u prošlosti,
A to boli jer je prošlo,
Sada spoznajem sve svoje slabosti;
Nešto novo je došlo.