Zdravo svima.
Stvari postaju ozbiljne sve više, a ja samu sebe iznenađujem svojim prilagođavanjem situacije. Svakoga dana učim najviše što mogu, odnosno najkvalitetnije što mogu.
S godinama školovanja shvatite koliko je zapravo bitnija kvaliteta od kvantitete učenja. Mene veseli kada sve što sam isplanirala naučim i kada porješavam i više zadataka od svog dnevnog limita - onda imam više slobodnom vremena.
Naučite se pametno učiti - tako ćete svu svoju energiju kroisno provesti u svoj cilj, koliko god on malen ili velik bio.
To naravno ne ide preko noći, već se vježba. I to nije ni čudo jer čovjeku treba vremena da pronađe način na koji će najekonomičnije izvršiti ono što treba. Ali mi volimo mučiti sami sebe (aka lijeni smo) pa se to jako razduži jer nikako da se ta knjiga uzme u ruke (bila sam tamo toliko puta).
Uglavnom, ja sam se sada raspisala bez ikakvog smisla, a to je do toga da vam mnogo toga želim reći i ne znam otkuda da počnem.
Prije svega - prije neki dan završila sam kompletnu kemiju za srednju školu te ovih dana još rješavam zadatke iz organske, a uskoro ću krenuti s ponavljanjem svog naučenog gradiva, najvjerojatnije kroz stare ispite matura jer više nemam vremena da pojedinačno prolazim kroz svako gradivo.
Fizika mi ide fantastično, ali još mi nekoliko lekcija nedostaje da prođem kroz sve, pa idem opet sve ponavljati. Najveći problem će mi na kraju (ironično jer mi ide najbolje) biti biologija jer ju učim najmanje i tek sam prejučer krenula učiti genetiku, no sustižem samu sebe. Želim se što prije baciti na rješavanje zadataka.
Ponavljanje je majka znanja, neka vam to bude u glavi za vrijeme cijelog školovanja.
Ja sam skoro sve prošla što sam trebala proći, ali logično da sam već pozaboravljala neke stvari koje sam radila u prvom mjesecu. Samo se nadam da ću stići to sve.
Još samo malo manje od mjesec dana do početka mature. Srećom, ne polažem sve predmete i u velikoj sam prednosti što se tiče toga.
S druge strane, uz učenje i svu tu strku, nekako mi uspijeva napisati poglavlja za priče (barem za jednu od njih), a čak mi uspijeva i smišljati neke nove kratke horor i psihološke priče koje će doći vjerojatno na ljeto. Dubioze već jako dugo nisam pisala, ali svakako budem kad mi se ukaže prilika. Mislim da Dubioze izbjegavam jer to od mene zahtjeva malo više istraživačkog rada i slaganje koherentnog teksta što mi trenutno iziskuje još veći napor. Ne želim Dubioze pisati nekvalitetno sada kada sam već postigla neki strandard. Nadam se da me razumijete.
Najveći mi je strah kod dugog perioda ne pisanja taj da ću izgubiti te teško stečene čitatelje. Nadam se da neće doći do toga. Ja se jako veselim svim vašim komentarima na bilo kojoj knjizi.
I kada smo već kod komentara - uvijek nastojim odgovoriti na svaki, a ako mi neki promakne odgovorit ću na njega makar nakon dva tjedna. To govorim zato jer ne želim da itko misli da ga ignoriram ili slično. Komentari su za mene najznačajniji oblik rasprave i komunikacije s vama, mojim čitateljima, i ne želim da se to izgubi ili da ih krenem dobivati sve manje.
Tako da - ne ustručavajte se ostaviti komentar bio on dugačak ili ne. Sve pročitam i na sve odgovorim.
Eto, ovo je bio mali update s moje strane.
Još vam samo želim preporučiti novu glazbu za učenje koju sam pronašla baš jučer, a koja me oduševila. Iskreno, kada bih snimala film po nekoj od mojih priča (napamet mi najviše pada Pripovjedač jer je atmosfera baš takva), koristila bih ovu glazbu.
Ako vam se ovo svidi, postoji još skladbi istog autora pa se poslužite.
Uživajte i do sljedećg puta.