Bio je studeni,
Bilo je hladno i tad,
i obrazi tvoji rumeni,
Dok je u toplom zagrljaju,
cvjetala ljubav u meni.
Zatim je prosinac bio
usporen i hladan,
a ja sam te grijo,
U kaputu svom krio.
Pa je došao sječanj,
slavlje, rođendan,
u meni rasao je
za tebe ljubavni plam.
Zatim veljača, ožujak,
travanj, u hipu su prošli,
U slatkom skrivanju,
u slađem ljuboavnju,
a život se vraćao
u proljetnom radovanju.
Pa je bio svibanj,
Sunce je krasno sjalo,
zrakama lijepu
tebe milovalo.
I prošao je maj,
nastavi je već bio kraj.
Bio je lipanj,
najljepši mjesec taj,
sa najljepšim danom,
kad donesena si u
svijet ti, u ovaj kraj.
Pa su srpanj i kolovoz,
dugo toplo ljeto,
Sunca sa mora odsjaj,
uživanje i odmor,
i stalna blizina tvoja...
Najljepše je bilo to ljeto,
Ljubavi moja.
I brzo su već prošli
Rujan i listopad,
počelo studiranje,
Stalni trud i rad,
ali još bi mi
izlazili u grad,
i grlio i ljubio,
bih te uvijek rad.
I već je opet studeni,
obrazi su tvoji rumeni,
i volim te i sad,
i ljubav cvijeta u meni,
Kao i nedugo tad,
Jedina moja ljubavi.
-za L.