Od malena sam bila okružena muškarcima koji su bili učeni kako je žrtva najplemenitija stvar koju osoba može učiniti.
Žrtvovanje je dio života. Ono nije razlog za kajanje, već nešto čemu bismo trebali težiti. Ono što se u jednom trenu čini kao velika žrtva u širem smislu može biti hvalevrijedna stvar. Najvrjednija žrtva je ona kada riskiramo vlastiti život i sreću kako bi netko drugi mogao nastaviti sa svojim životom.
Nije mi bilo teško iskrasti se iz kuće. Niti koračati prema zapadnom proplanku. Najteže mi je spala spoznaja da postoji mogućnost da više nikada neću vidjeti Mattea. I ne zato što se bojim smrti, smrt je zapravo najbezbolnija stvar koja se može dogoditi. Bojala sam se kako Kian ima dobar plan kako da me odvede s imanja i zatoči negdje gdje me nitko više neće moći naći.
Sama sa sobom sam se dvoumila oko toga trebam li reći barem još nekome što se događa. Čak sam razmišljala ostaviti poruku na nekom vidljivom mjestu kako bi nakon nekog vremena netko znao što se zbivalo. No u strahu za Vanessin život sve su te ideje pale u vodu. Kian je opasan i ne treba mu razlog da samo tako ugasi mladi život koji je tek trebao početi cvjetati.
Nisam znala na kojem se točno dijelu proplanka radi, jedino što sam znala je da sam poprilično odmakla od većine pogleda i samo se nadala kako će netko od stražara koji su dano noćno patrolirali imanje ipak uočiti neku kretnju iako sam se trudila bili što ne primjetnija.
Približavajući se samom rubu imanja uočila sam ih. Prestrašena Vanessa ukipljeno je stajala s pištoljem iznad glave. Suze su kvasile njeno lice i odjeća joj je bila prljava. Iza nje stajao je Kian. Izgledao je zastrašujuće. Pustio je bradu i kosu, a preko lica prostirao mu se ožiljak koji nije bio prestar.
Izgleda kako je on uočio mene prije nego li sam ja njih jer se na njegovom licu prostirao ljigavi osmijeh. Nisam htjela prilaziti previše blizu. Prvo moram poslati Vanessu na sigurno, a onda ću razmišljati kako da se i sama izbavim iz ovoga.
''Katrin, ljubavi, koliko sam te poželio.'' Čak mu je i glas bio drugačiji. Dublji, kao da neko vrijeme nije ni s kime razgovarao. Ne samo da me njegov stav plašio, već i ton glasa. Ne mogu zamisliti tek koliko Nessa mora biti izbezumljena i uplašena.
''Molim te pusti djevojčicu.'' Obratila sam mu se. Zadržala sam miran glas iako sam htjela vrištati na njega od ljutnje. No to bi u ovoj situaciji samo odmoglo.
''Kao što sam i rekao, tvoj život u zamjenu za njezin.'' Rekao je. Primijetila sam kako me odmjerava i proklela samu sebe jer sam obučena samo u svilenu haljinicu i gležnjače. Previše kože je bilo vidljivo njegovom predatorskom i ogavnom pogledu. Prstom mi je prikazao da mu priđem bliže. Ne želeći da se išta više dogodi Nessi to sam i učinila, no već pri drugom koraku čula sam kako je otkočio pištolj.
''Oružje baci ili ću joj propucati mozak.'' Ozbiljno je rekao. Znala sam kako bez ikakvog oružja moje šanse da izvučem živu glavu su ravne nuli, no Vanessa je trenutno bila važnija. S toga sam odbacila oba pištolja i nož koji su bili zataknuti za remen o bedro.
''Sad me baš interesira zašto se toliko žrtvuješ za ovo derište?'' tupo je rekao pogledavajući između Vanesse i mene. Nisam znala što bih mu rekla. Obećala sam Nardu da ću se pobrinuti za nju ako se njemu što dogodi. Iako situacija nije takva ipak mi je postala previše draga da joj ne bih pomogla. Ona je na kraju ipak samo obično naivno dijete koje nije zaslužilo svu obu bol i strah kroz koji prolazi.
S druge strane, Kian nikako ne smije saznati za Matteovu i moju vezu. Mogao bi se dodatno naljutiti i učiniti neku impulzivnu i ishitrenu odluku.
''Ovo je stvar između nas dvoje, pusti nevino dijete na miru.'' Pokušala sam mu odvratiti pozornost. Što prije pusti Vanessu to ću prije moći početi smišljati plan kako pobjeći od njega ponovno.
''Nešto mi skrivaš. Možda bi mi ti derište mogla reći zašto te moja Katrin toliko želi spasiti.'' Rekao je okrenuvši se prema Nessi. Prislonio je pištolj još jače na njezinu sljepoočnicu zbog čeka su joj još više krenule suze niz oči.
''Molim te, napravit ću sve samo ju prvo pusti.'' Preklinjala sam ga. U ovom trenutku bila sam zaista spreman i umrijeti ovdje. Oduvijek sam znala da život u kojem sam rođena ne dolazi s mirnom smrću u poodmakloj starosti. Onaj koji se bavi ovim poslom a doživi takvu smrt može se smatrati sretnikom.
''Tišina ili ću je ubiti.'' Presjekao me i približio prst okidaču. Vanessa je u zadnjih nekoliko dana naučila više vrsti samoobrane, između ostalog baratati i pištoljem, zlu ne trebalo. Zbog toga je sada znala što se događa i nisam ju mogla kriviti kada su riječi počele teći s njezinih usana.
''Teta Katrin i stric Matteo su zajedno, ona mi je poput druge majke.'' Čuvši riječi koje je izgovorila nisam mogla biti ljuta na nju. Znala sam kako me od početka gledala drugačije, no saznavši kako u meni vidi majčinsku figuru zatreperilo je moje srce. Zaista ima nešto posebno u tom djetetu. Nešto zbog čega nisam ni trenutke dvoumila oko toga da je njezin život važniji od mojeg.
Kianov izraz lica postajao je sve bjesniji iz sekunde u sekundu. S nevjericom u očima gledao je u mene. Tada sam shvatila da je zaista lud. Nitko s imalo razuma u glavi ne bi mislio kako sam ga ja poželjela niti jedne sekunde koju smo proveli zajedno. No on je u ovom trenutku djelovao duboko povrijeđen i veoma me postalo strah što li će sljedeće učiniti.
Na moju i Vanessinu sreću nedaleko nas začuli su se zvukovi hodanja po lišću i lomljena suhih grančica. Nisam znala tko nam se približava, no nadala sam se kako će nam moći pomoći objema.
''Vanessa, što radiš ovdje?'' Nardov glas začuo se. Na trenutak sam pomislila kako smo spašene, no onda sam uočila Nessin izraz lica. Bila je uvjerena kako ju je otac došao spasiti i dobila je novu dozu snage u sebi. Nisam stigla niti išta reći prije nego li je ona iz petnih žila zavrištala. Zasigurno ju je i cijelo imanje čulo, a ne samo Nardo.
''Glupo derište.'' Rekao je Kian i okrenuo pištolj u ruci. Punom snagom udario je s drškom pištolja u Vanessinu glavu nakon čeka se ona odmah srušila na pod. Zajecala sam od očaja i samo se nadala kako ju je udarac samo onesvijestio.
''Na koljena kurvo jedna.'' Obratio mi se odmah potom Kian. U nadi da je Nessa ipak i dalje živa ponovno sam poslušala njegove naredbe. Bilo me veoma strah na što je sve spreman. Nekoliko trenutaka kasnije nego li sam se spustila na koljena, Nardo se pridružio čitavoj ovoj sceni.
Prvo je ugledao Vanessu i oči su mu zasuzile. Kada sam počela odmahivati glavom pokušavajući mu objasniti kako Nessa vrlo vjerojatno nije mrtva već samo onesviještena, Nardo je uočio i Kiana. Njegov prvobitno shrvani pogled pretvorio se u ljutiti kada je shvatio što se zbiva.
Izvukao je pištolj i uperio ga u Kiana približivši mi se na svega korak udaljenosti. Ipak, Kian nije bio toliko glup jer je već podizao pištolj i uperio ga prema meni.
''Toliko si jadan da bi pucao u nju? Zbog nje si pola svijeta preokrenuo kako bi ju našao, a sada bi ju ubio.'' Mirno mu je govorio Nardo. Znala sam s kojom taktikom pokušava preusmjeriti njegovu pažnju, no nije znao kako to kod Kiana ne pali. Nije znao kako je Kian saznao za mene i Mattea i da je dovoljno lud da nas sve skupa pobije, a onda propuca i samog sebe.
''Ako ju ja ne mogu imati, neće niti itko drugi.'' Rekao je, a potom povukao okidač. U svega djeliću sekunde čitav moj život preletio mi je pred očima. Prije nego li sam stigla zatvoriti oči, pomirena sa smrću. Zrakom je proparao još jedan hitac. Golemo tijelo prepriječilo se između mene i prvog hitca.
Prije nego li se požrtvovno bacio pred mene, Nardo je usmjerio metak ravno između Kianovih očiju usmrtivši ga na mjestu. Nardo je pao pred mene pridržavajući si ruku u blizini srca gdje ga je metak pogodio. Suze su automatski krenule niz moje lice. Cijelo tijelo mi se rastreslo o šoka. Na drhtavim koljenima dopuzala sam do Narda koji je sve teže disao.
''Nardo, molim te. Sad će doći pomoć. Samo ostani sa mnom.'' Pokušavala sam ga održati na svijesti iako smo oboje u tom trenu znali kako se tu više nema pomoći. Da je doktor tu pored nas ne bi mogao više ništa učiniti.
''Katrin, ne plači zbog mene. Došao sam na ovaj svijet plačući dok su se svi smiješili oko mene. Sada odlazim s osmjehom dok ti plačeš. '' Govorio je u razmacima sve tiše i tiše.
''Čuvaj mi Vanessu.'' Rekao je s velikim osmijehom.
''Obećavam ti to. Što god se dogodilo kasnije ja ću uvijek biti tu za nju.'' Pružala sam mu riječi utjehe ne zato što je to bilo pravilno za uraditi osobi na samrti, već zato što sam to zaista i mislila.
''Matteo je u prošlosti spasio moj život. Spasivši tvoj vratio sam mu uslugu. Čuvaj mi i njega, oboje ste to zaslužili.'' Gotovo je šaptom rekao zadnje riječi prije nego li je život napustio njegovo tijelo.
Sa suzama i nevjericom na licu nadvila sam se nad njega. Kako li je došlo do ovoga? Ja sam trebala biti ta koja je trebala umrijeti danas, a na posljetku je Nardo pokupio metak umjesto mene. Život nekada nosi nepredvidive događaje. Ono što se na prvu može činiti kao razuman tok događaja u svega jednom trenutku može se promijeniti.
Bilo je dovoljno nekoliko tjedana poznanstva da mi svi postanu bezuvjetno dragi. Gledajući Narda kako se igra sa svojoj kćerkicom shvatila sam da su oboje zaslužili bolje u životu. Ipak usprkos svim nedaćama imali su barem jedno drugu. Sada je Vanessa ostala sama. Nema toga što bi me spriječilo od ispunjenja obećanja kako ću zauvijek paziti na nju. Barem toliko dugujem čovjeku koji je žrtvovao svoj život za mene.
Bila sam toliko rastresena da nisam ni primijetila kada je ostatak ukućana dotrčao do nas. Nisam primijetila tko me od njih svih odmaknuo od Narda i poveo u kuću, smjestio u spavaću sobu i pokrio toplom dekom.
Mogli su proći sati dok je napokon šok popustio iz mojeg tijela. Tek tada sam uočila kako nisam sama u sobi i kako Matteo sjedi na rubu kreveta i promatra me. Inače bez emocionalno lice sada je bilo puno bola zbog gubitka prijatelja.
Nisam si mogla pomoći kada sam pohitala prema njemu i čvrsto ga zagrlila. Suze su ponovno krenule kapati s mojih obraza. Matteova ruka gladila je moja leđa smirivajući me iako je on taj koji je izgubio najboljeg prijatelja. On je taj koji je trebao utjehu, a ja ovdje glumim veliko dijete koje je prouzročilo svu ovu zbrku. Da nikada nisam došla na imanje, Nardo sada ne bi bio mrtav.
S gađenjem na samu sebe, odmaknula sam se od njega. Matteo me je samo promatrao pokušavajući shvatiti što se događa. Uhvatio je moju ruku u svoju ne dopuštajući mi da se još više udaljim.
''Sve je ovo moja krivica. Oprosti.'' Šaptom sam rekla s novim suzama u očima. Nisam mogla razumjeti kako me može gledati uopće nakon svega. Prouzročila sam im svima samo bol.
''Amore, zašto bi ti bila kriva?'' Mirno me upitao.
''Ja sam trebala umrijeti, ne on.'' Tiho sam rekla. Nisam znala uopće što mu reći. Što reći osobi koja je izgubila prijatelja kojeg poznaje čitav život i smatra ga poput brata. I to zbog žene koju poznaje par tjedana. Samu sebe ne bi mogla gledati bez gađenja.
''Amore...'' rekao je i trgnuo me iz misli. Nisam primijetila kada se ustao i stao pred mene. Jednom rukom podigao mi je bradu i natjerao me da ga pogledam. Natjerao me da shvatim da on ne osjeća nikakav gnjev prema meni zbog Nardove smrti.
''Nitko nije trebao umrijeti. Ovo što se dogodilo je nesreća za koju je samo i jedino kriv Kian i njegova pohlepa. Neću dopustiti da sebe kriviš zbog ovoga.'' Smirivao me riječima. Kada ih on izgovara čine se toliko iskrenim.
''Da nisam pristala doći ovamo on bi još uvijek bio živ.'' Pokušavala sam naći neki razuman razlog s kojim bi mu pokazala da sam zaista ja ta koja je trebala biti mrtva. Razlog zbog kojeg bi me on trebao mrziti jer je njegov prijatelj mrtav.
''Sve u životu se događa s razlogom. Nardo je imao svoj razlog zašto se bacio pred tebe. Ja tebe nikada neću kriviti zbog toga.'' Čvrsto je rekao s namjerom da shvatim koliko je ozbiljan. I njegov izraz lica bio je odraz njegovih riječi.
Kada je shvatio da sam se smirila privukao me u topli zagrljaj. No ovaj put bez jecanja. Samo smo držali jedno drugu. Bili smo si potpora koju smo oboje trebali. Činjenica da je Kian mrtav i da smo ga se napokon riješili pala je u drugi plan. Sve što je u ovom trenu bilo bitno je da nas dvoje i dalje imamo jedno drugo. Ono što mi se činilo nemogućim nekoliko sati prije ipak je stvarno. Koračajući prema Kianu mislila sam kako nikada više neću vidjeti Matteo i osjetiti njegov zagrljaj, no ipak je sudbina imala drugačije planove. Sudbina se pobrinula da nam pruži mogućnost za zajedničku budućnost iako je sebično uzela jedan život kao protuuslugu.
''Dati ću ti malo sedativa da odspavaš barem sat vremena.'' Obavijestio me prije nego li sam osjetila iglu kako me zapekla u nadlaktici. Nisam imala namjeru pobuniti se niti trenutka protiv te ideje. Bio mi je potreban san ne samo kako bi odmorila tijelo, već i misli koje su neumorno premotavale nedavne događaje i zadavale mi veliku glavobolju.
Prije nego li sam usnula u Matteovo naručju osjetila sam nježni poljubac utisnut na moje ćelo. Bio je dovoljno nježan da se osmijeh proturi mojim lice. Usprkos svemu što se dogodilo i dalje ima nade da naša zajednička budućnost bude svijetla.