Silno sam se trudila da na putu do aerodroma ne zaspim. Bila sam uvjerena da nećemo sami letjeti do Italije i nisam htjela da me ostatak njegove mafije vidi usnulu. U takvom stanju bila bih previše ranjiva. Terenac se zaustavio ispred ovećeg privatnog zrakoplova.
Amato.
Pisalo je velikim crnim slovima na srebrnom zrakoplovu. Ispred zrakoplova stajalo je nekoliko velikih automobila i nekolicina muškaraca svi obučeni u razne varijacije crnih odijela. Neki su se međusobno šalili, dok su drugi samo mirno stajali.
Nije bilo niti jedne ženske osobe. Činjenica koju sam znala od prije. Matteov kartel vode prvenstveno muškarci, dok su žene ostavljene po strani, tobože iz sigurnosnih razloga. I sama sam odrasla u takvoj mafiji, jedine ženske osobe koje bih susretala bile bi rijetke služavke. No usprkos tome isključivo trudom i radom, uz dozu prkosa uspela sam se na sami vrh i svi očevi suradnici i članovi mafije poštovali su me. U cilju mi je bilo i da me Matteovi ljudi gledaju na isti način.
Zatočena u vlastitim mislima nisam primijetila da je Matteo izišao iz automobila i moje stvari predao nosaču prtljage. Lijenim korakom došao je do mojih vrata i pružio mi ruku kako bih izašla.
Čim je moja čizmica kročila na beton svi razgovori su utihnuli. Očito nitko nije očekivao još jednog putnika. Osjetila sam užarene poglede na svom potiljku dok sam se polagano okrenula na peti i suočila se s njima. U tom trenu sam požalila što sam se iz udobnih hlača i pamučne majice presvukla u prekratku crnu satensku haljinicu. Jedina dobra odluka bila je što sam obukla crni kratki kaputić i tako prekrila ramena od neželjenih pogleda.
Matteo je odmah primijetio njihove užarene poglede i posesivno omotao ruku oko mojeg struka, privukavši me bliže k sebi. Iako sam mu se htjela oprijeti, testosteron koji je kolao zrakom odgovorio me od te ideje i potaknuo me da se dodatno privijem uz njega. Začuo se prigušeni smiješak s njegove strane i bilo je jasno koliko mu se sviđa moja reakcija.
Pomno sam promotrila muškarce ispred sebe dok smo zajedno koračali prema njima. Jedno lice se izdvajalo iz gomile, poznavala sam ga vrlo dobro. Očito je i on mene prepoznao jer mu se licem proširio široki osmijeh dok je istupio iz gomile prema nama.
''Katrin Vasilisa Dimitrov.'' Rekao je moje puno ime i tako me predstavio svima ostalima. Neki su ustuknuli na spomen moga srednjeg imena i prezimena odmah shvativši da se radi o nasljednici Ruske mafije. I nije iz za kriviti. Stvari koje sam radila pod krikom svog srednjeg imena mogle su rame u rame stajati sa stvarima zbog kojih je Matteo dobio svoj nadimak.
''Lorenzo.'' Kratko sam mu kimnula osjetivši kako Matteo pojačava stisak na mojem struku. Zabavljala me činjenica da nije znao odakle se nas dvoje poznajemo. Gotovo sam mogla nanjušiti njegovu ljubomoru. Iako nisam bila sretna što ću provesti neko vrijeme pod njegovom mafijom, ipak bih se usput mogla malo zabaviti.
''Odakle ju poznaješ?'' upitao je Matteo Lorenza na talijanskom. Nisam dala dovoljno vremena Lorenzu da mu odgovori. Bila je ovo izuzetna prilika da im svima pokažem kako znam Talijanski i da mi ne mogu prešutjeti išta govoreći na drugom jeziku.
''Lorenzo i ja upoznali smo se na predaji pošiljke kokaina koju sam vodila pred dvije godine.'' Odgovorila sam mu brzo. Njegov izraz lica pružio mi je odgovor koji sam priželjkivala. Shvatio je kako razumijem Talijanski i nije mu se svidjela ta činjenica. Istovremeno je tiho odahnuo od olakšanja da njegov čovjek i ja nemamo zajedničku prošlost. Ta pošiljka kokaina bila je jedna od posljednjih koju sam vodila prije nego li sam odstupila iz mafije.
''Što ovakva ljepotica radi ovdje?'' upitao me Lorenzo totalno zanemarivši već vidno ljubomornog Mattea. Uočila sam kretnju s naše desne strane. Muškarac plave dugačke kose i s tetovažom lubanje na vratu prišao je Matteu i stavio ruku na njegovo rame. Po pričama rekla bi da se radi od Matteovoj desnoj ruci, Nardu. Djelovalo je kao da ga želi umiriti, a znala sam da je Matteo uzrujan jer se njegov stisak samo pojačavao. Ipak zabavljala me ta činjenica i željela sam ga dodatno isprovocirati. Na kraju krajeva on je taj koji me gotovo dovukao ovamo, imam pravo na malo usputne zabave.
''I mene to zanima.'' Rekla sam okrenuvši se prema sada već bijesnom Matteu. Iskre su mu sijevale iz očiju. Grubo je rukom uhvatio za moju bradu i natjerao me da ga gledam u oči. Seksualne tenzije između nas dvoje zasigurno su mogli uočiti svi prisutni. Druga ruka koja je bila oko mojeg struka još se više stegla i povukla moju ionako kratku haljinu prema gore. Muškarci koji su stajali iz mene zasigurno su mogli vidjeti moje crne čipkaste gaćice. Još jedna u nizu glupih odluka koju sam napravila prije polaska.
''Nemoj se igrati sa mnom, bella.'' Prosiktao je. Usne su nam se gotovo dodirivale. Kao u transu sam stajala pred njim. Ruke su mi se udobno smjestile na njegova tonirana prsa. Kad je bio siguran da sam upala pod njegov trans blago se odmaknuo i okrenuo prema znatiželjnim muškarcima. Njegova ruka se i dalje nalazila oko moga struka.
''Katrin će živjeti s nama dok se situacija s Adilima ne riješi. Pružio sam joj zaštitu kao protuuslugu za Sergejovo čišćenje Sicilije.'' Svi su ga pozorno slušali. Pogledima su šarali između Mattea i mene.
''Dok je s nama poštovat ćete ju kao što poštujete mene. Jedan krivi potez, pogled ili riječ i letite van iz kartela. A svi dobro znamo koji je jedini izlaz iz mafije.'' Rekao im je oštro i zaprepastio me. Nisam očekivala da će zahtijevati poštovanje svojih ljudi prema meni. Nisu mi dužni dati ni trunku poštovanja, no ipak ton kojim je Matteo govorio zastrašio bi svakoga.
''Dok nas smrt ne rastavi.'' Bile su jedne od Matteovih riječi onu večer i tek sada počinjem polako shvaćati da se možda oko toga nije šalio, da je sve što ovaj muškarac izgovori istina. Iako još uvijek ne shvaćam kako smo nas dvoje došli do te faze u svega nekoliko minuta poznanstva.
Isto tako znala sam koji je jedini izlaz iz mafije. Smrt.
Kao kćer bosa imala sam tu privilegiju da barem prividno iziđem iz mafije i živim neki drugi život. To me na kraju koštalo slobode jer su me Adili tako lakše uhvatili. Da sam bila na imanju nikada se ne bih sama išla naći s Emilijom. Sve više mi je jasnije kako je izlazak iz mafije bio ishitrena i nepromišljena ideja.
''Jesam li jasan?'' upitao je Matteo odmaknuvši se od mene i uperivši prstom u uplašenog Lorenza. Lorenzo je progutao knedlu u grlu očigledno se ne nadajući ovakvom ishodnu nakon jednog zaigranog komentara. Ni ja se nisam nadala tolikoj dozi ljubomore s Matteove strane. Što god da se dešava između nas dvoje za moj ukus ide prebrzo.
''Jasno, don Matteo.'' Brzo je izgovorio Lorenzo dok su ostali samo kimnuli glavom. Do sadašnji požudni pogledi prema meni pretvorili su se u one pune poštovanja. Matteo je imao nevjerojatnu kontrolu nad svojim ljudima.
''Nardo, preuzmi Katrinino oruđe.'' Zapovjedio je Matteo. Već u sljedećem trenu plavušan je pružao dlan prema meni. Toliko zdravog razuma mi je ostalo. Pištolj i nož ne predajem ni pod koju cijenu. Zarobljena sam s opasnim i vješto treniranim muškarcima - dobro baratanje oruđem bilo je moj jedini spas. U krajnjem slučaju, nisam njihova zarobljenica i imam pravo na svoje stvari.
''Ne.'' Rekla sam oštro i zaustavila sve oko sebe. Neki su se već krenuli ukrcavati u zrakoplov, zastali su na samim vratima sa zabrinutom grimasom. Nitko nije imao hrabrosti išta govoriti. Nardo je stajao preda mnom i očima me molio da uradim kako mi je rečeno, no nije me poznavao dovoljno dobro.
''Molim?'' dreknuo je Matteo okrenuvši se prema meni. Bijes je sijevao iz njegovih očiju.
''Pištolj i nož ostaju uz mene. Tu nema mjesta pregovaranju.'' Odrješito sam mu rekla hrabro koračajući prema njemu. Na korak udaljenosti sam zastala i pogledala ga. Djelovao je intrigiran mojom hrabrošću. Znala sam da je do sada naučio samo na poslušnost jer svi su znali da Sotona ne prašta i da je pobuniti se protiv njegove volje jednako smrti no ja nisam bila dio njegove mafije. Nisam dužna slušati njegove naredbe.
''Dobro, neka bude tako, bella.'' Rekao je i iznenadio kako mene tako i sve prisutne. Zločesto mi se nasmiješio i prije nego li sam uspjela shvatiti što smjera on se već sagnuo i prebacio me preko svoga ramena.
Krik se spustio niz moje usne od neočekivanog poteza. Snažno je uputio šamar mojoj stražnjici. Dodir njegove ruke tako blizu mojoj srži samo me dodatno navlažio. Od njegovog poteza moja haljinica se podigla još više i ako do sada nisu, sada su zasigurno svi prisutni mogli upražnjavati svoju žudnju gledajući moju ogoljelu stražnjicu jedva prekrivenu tankom čipkom.
Matteo me unio u zrakoplov i smjestio na jedno kožno sjedalo u stražnjem dijelu aviona. Ispred mene nalazila se identična kožna fotelja okrenuta prema meni, prolaz je dijelio isti takav set sjedala s druge strane zrakoplova. Čim sam se oslobodila njegova dodira, poravnala sam haljinu i posložila kosu koja se od naglih pokreta razbarušila.
Muškarci su se polako smještali u zrakoplov, no mjesto ispred mene ostalo je prazno. Nisam morala pitati kako bi znala čije je to mjesto. Nardo i Matteo izašli su iz kokpita i zaputili se prema meni. Očekivano, Matteo se smjestio preko puta mene, dok je Nardo sjeo meni s desna. Na posljetku zadnji je ušao Lorenzo i sjeo na preostalo sjedalo ispred Narda, lijevo od Mattea.
Očigledno su ova sjedala bila rezervirana za bitnije titule u njihovom kartelu. Od prije sam vodila pošiljke s Lorenzom i pretpostavljala sam da ima bitniju titulu. Pomalo mi je sada bilo krivo što sam ga uvalila u potencijalne probleme s njegovim donom.
Preusmjerila sam pažnju izvan zrakoplova dok je pilot zaželio dobrodošlicu na petosatnom letu do Napolija. Radnici zračne luke marljivo su odvozili parkirane automobile kako bi avion napokon mogao poletjeti.
''Odspavaj malo, probudit ću te prije nego trebamo sletjeti.'' Rekao mi je Matteo i ovoga puta mu nisam imala namjeru prkositi. Utonula sam u sjedalo i prepustila zujanju motora da me uspava.
Vrisak je bio toliko jak da su dvojica Kianovih najbližih ljudi došla u tamnicu provjeriti što se dogodilo. Moje gotovo beživotno tijelo sjedilo je na neudobnoj drvenoj stolici.
Kian je odstupio od mene u nevjerici me gledajući. Kapci su mi bili gotovo zaklopljeni, ostalo je samo malo prostora kroz koji sam mogla vidjeti njegovu zaprepaštenu facu.
Jedan od muškaraca došao je do mene i opipao mi bilo. Bila sam dovoljno svjesna da nisam mrtva, ali da mi srce kuca izuzetno slabo. Bilo je ne moguće opipati puls na vratu. Tijelo mi je bilo toliko izmoreno da je i samo disanje bilo teško. Izuzetno plitko sam disala i na površini je izgledalo kao da mi se prsni koš uopće ne podiže.
''Don Kian, žao mi je.'' Rekao je muškarac pokraj mene. U tom trenu sam shvatila da misle kako sam mrtva. Nada se uvukla u moju kožu i ostala sam u istom položaju samo kako ne bi shvatili da sam i dalje živa, iako na izmaku snaga.
''Kraljice moja...''prišao mi je Kian plaho. Po prvi puta od kada me oteo nježno mi je podigao bradu pokušavajući zanijekati situaciju. Iznenadila me količina nježnosti s kojom ne dodirivao. Ostala sam nepomično sjediti napokon sretna što će uskoro sve biti gotovo. Čim se izvučem iz ove tamnice moje šanse za bijeg bit će puno veće.
''Kiane, moramo ju što prije zatrpati u rubu. Vaš otac je striktno naredio da nema ubijanja u kući.'' Rekao je muškarac koji je stajao kraj vrata cijelo ovo vrijeme.
Kian je samo kimnuo glavom i po posljednji put mi uputio poljubac na usne. Poljubac je bio mekan, očito se želio oprostiti od mene.
Ostalo dvoje muških brzo me oslobodilo ljepljive trake i žica koje su me držale prikovane za stolicu. Jedan od njih uzeo me u naručje i brzinski nosio van prostorije. Uz stepenice i nakon dva skretanja lijevo našli smo se van kuće. Zrak je bio topao i od sreće sam htjela zaplakati no prekorila sam samu sebe da moram ostati nepomična još neko vrijeme.
Grubo me zatim bacio u neku vrstu rupe izbivši mi skoro sav preostali zrak iz pluća.
''Idemo po lopate, Kian će doći za nama.'' Rekao je jedan i moj pakao se u tom trenu završio. Brojala sam u glavi sekunde dok nisam bila sigurna da ih nema na vidiku.
Svu preostalu snagu usmjerila sam u trčanje. Rupa je bila duboka no vješto sam se popela izvan nje i utrčala u šumu iza kuće. Nisam znala kuda da idem, no što sam više odmicala od Kianovog imanja to je moja šansa za slobodom bila veća. Ako se uspijem dokopati ceste bit ću spašena. Pluća su me pekla kao sami žar, no nisam si smjela dopustiti stati.
''Katrin'' čula sam njegov gromoglasan vrisak. Znala sam da je do sada već shvatio da sam ih prevarila i krenuo za mnom, no morala sam trčati dalje. Strah od ponovnog zarobljeništva s Kianom bio je veći od straha od trčanja u nepoznato.
''Katrin'' vikao je iz sveg glasa i ponekad bi mi se učinilo da je bliže, a onda bi se opet udaljio. Sve dok nisam naišla na cestu. Usmjerila sam svoj trk u suprotnu stranu od imanja i nadala se da ću uskoro pronaći zaklon. Kada bih uspjela kontaktirati oca uspjela bih biti spašena.
''Katrin''
''Katrin''
''Katrin'' Matteov glas trgnuo me iz noćne more. Uplašenim očima pogledala sam ga i automatski utonula u njegov zagrljaj. Matteo nije ispitivao o snu, znao je da se mora raditi o noćnim morama o Kianu. Atmosfera u zrakoplovu bila je izuzetno tiha. Znala sam da sam se morala bacati ili vrištati u snu jer su svi djelovali podupiruće. Gledali su me sa sažaljenjem očito informirani o mojoj prošlosti.
Utočište sam pronašla u Matteovom zagrljaju. Iako si nisam smjela dopustiti tako prisan kontakt s njime u tom trenu nije mi bilo bitno. Njegova ruka gladila je moja leđa pa čak i nakon što se moje tijelo prestalo tresti. Sjeo je u svoju fotelju i povukao me na sebe. Njegov miris me opuštao, a u kosu mi je utiskao nježne poljupce. Znala sam da ću kasnije zažaliti zbog ovog poteza, no u tom trenutku dopustila sam si utonuti u njega još više i usnuti san bez noćnih mora znajući da me on čuva.