Daria
Prošlo je već 18 dana od tog dana. 16 dana od početka raspusta. A otprilike mjesec od kako smo Hunter i ja prekinuli. Moje srce nije pokazivalo baš znakove oporavka, i nisam bila sigurna da li će u skorije vrijeme i početi. Bol je bila moj dnevni prijatelj, moj jedini prijatelj. Zaključala sam se u sobu od te subote i tamo su mi dani provedeni.
Ali ne i danas.
Danas je Božić.
I neću da dozvolim jednom momku da mi upropasti cijeli praznik. Nema šanse.
Ustala sam iz kreveta u 7 ujutro došetala do ogledala u kupatilu. Oprala sam zube i umila se, a onda izabrala nekakav praznički džemper sa Djedom Mrazom i njegovim irvasima, i uske crne tajice sa jelkama svuda raspoređenim po njima. Kosu sam počešljala i stavila je u visoki rep, a šminke sam stavila sasvim malo. U međuvremenu sam se prisjećala svih bitnih razgovora tokom ovih 18 dana, zahvalna da su riješeni prije Božića tako da sam mogla s mirom da provedem vrijeme sa svojom porodicom.
Prvi je bio sa Millie, prije tačno 15 dana:
Kucanje na vratima sobe me je probudilo iz drijemke u koju sam konačno usnula. Od subote su moje noćne more postale gore nego ikad, sa slikama Liama i Jacoba koje su me i danju proganjale. Ustala sam iz kreveta i otključala vrata, provirivši da potvrdim da u pitanju nije neko drugi osim mame ili Roya, jedine dvije osobe kojima sam dozvoljavala unutra.
"Hej." Bila je to Millie, koja me je posmatrala sa nesigurnim osmjehom kada sam širom otvorila vrata.
"Otkud ti?"
"Ja... Čula sam šta se desilo sa Hunterom. Da ste prekinuli."
"Da me nisi izbjegavala, znala bi to neke dvije sedmice prije." Millie se lecnula na moj hladni i osuđivački ton koji nije sadržao ni trunku toplote.
"Znam. I stvarno mi je žao zbog toga. Nisam znala kako da ti stanem pred oči."
"Zašto? Zbog toga što si sa Michelle godinu dana varala Susan?" Podigla sam obrvu i posmatrala je kako se ponovo lecnula, ali nisam marila.
"D-da. Nisam bila sigurna kako bih ti objasnila situaciju. Nisam htjela vidjeti tvoje razočarenje."
"U pravu si. Jesam bila razočarana kad sam saznala šta si radila. Kad se samo sjetim kakve si komentare pravila o sopstvenoj blizanki. Ona bar za razliku od tebe nije skrivala kakva je. A od tebe sam upravo otpilila jedan sloj kože samo kako bih saznala da to nije onaj pravi." Bila sam nemilosrdna, i nisam se trudila da smanjim oštrinu tona. Millie je samo spustila glavu i dopustila mi da je izgrdim, primajući svaki udarac.
"Žao mi je. Daria, tako mi je žao."
"Ja nisam ta kojoj treba da se izvinjavaš za svoju prljavu tajnu. To je Susan kojoj si apsolutno slomila srce. Da li ti imaš pojma šta znači više od godinu dana. A vas dvije ste bile jedva 2 godine zajedno. I kad na to pomislim... Kad shvatim da sam te vidjela kao jednu od rijetkih koji su imali stabilnu vezu, vezu koja je izgledala kao da će da opstane... Osjećam se kao potpuna budala." Nastupila je duga tišina tokom koje sam ja prekrštenih ruku gledala ravno ispred sebe, kroz Millie za koju sam znala da više nikad neću moći gledati kao najbolju prijateljicu. Ona, s druge strane, je tiho plakala i spuštenog pogleda stajala ispred mene bez ikakve naznake da će da ode. Tako da sam čekala da odšeta, isto kao što je ona čekala da ja zalupim njoj vrata u lice.
"Znam... Znam da to što sam uradila je bilo pogrešno. I to me svaki dan proganja." Započela je tiho. Od mojih niko nije bio kod kuće osim Layle koja je bila u kuhinji, tako da je cijela kuća bila tiha. "Michelle i ja smo pokušale da imamo normalnu vezu nakon što je naša tajna izašla na vidjelo. Ali... To više nije to. Nijedna se ne osjeća kao što smo se osjećale... I pitanje je vremena prije nego što će da prekine sa mnom. Ja ne želim da bude ta koja će da završi stvari između nas. Već sam to jednom uradila i slomila srce osobi koja to nije zaslužila. Ne znam više šta da kažem. Valjda sam došla samo da ti pokažem da me je karma udarila. I to jako. I nadam se da će ti to olakšati zadnjih mjesec dana tokom kojih sam te izbjegavala.
Zalupila sam joj vrata u lice i zaključala ih. Mogla sam je čuti kako jeca sa druge strane, a onda su njeni koraci nestajali. Još jedna osoba koje je odšetala iz mog života.
Znam da sam poslije tog razgovora cijeli dan bila apsolutno skršena, a nisam mislila da stanje može da mi bude gore od onoga u kojem sam se već nalazila. Ali slomljeno srce je podjednako bolno, bilo da je zbog prijatelja ili ljubavnika.
Onda, samo par sati kasnije, kontaktirao me je advokat, koji mi je za promjenu saopštio dobre vijesti:
Odlučila sam da sebi napravim jednu toplu čokoladu kao emocionalnu utjehu za stvari kroz koje prolazim. Ako samo nastavim sebi da govorim da je ova situacija, sa mojim srcem u sitnim komadićima, samo privremena, možda i povjerujem u to.
Ali to me i dalje nije sprečavalo da svakih par minuta provjeravam telefon, i dalje imajući tu glupu trunku nade u svoju prijateljicu i momka kojeg ne mogu da izbacim i glave, moleći se da ću da pronađem bilo kakvu poruku od jednog od njih dvoje. Umjesto toga, nalazila sam samo Devonove ponude da dođe i provede vrijeme sa mnom, ili propuštene pozive, takođe sa njegovim imenom.
Zato sam i odgovorila odmah čim sam vidjela da me zove advokat Matias.
"Halo."
"Dobar dan, gospođice Robinson. Nadam se da vas ne ometam."
"Ne. Vjerujte mi, vašem pozivu se nadam već duže vrijeme."
"To je dobro. Jer imam neke dobre vijesti za vas. U vezi... Slučaja na kojem radim. Obećao sam da ću vas zvati čim budem imao nešto vrijedno pažnje."
"Naravno. Znam da će rješavanje ovog problema da uzme vremena, ali... Slušam. Strpljiva sam."
"Najprije želim da vam kažem šta sam saznao o Marnie, ženi koja je legalni staratelj Jaya Dale-a. Naime, bila je do prije par godina uključena u nekoliko opasnih, nelegalnih situacija, uključujući i aktivno učestvovanje u mafiji. Moja pretpostavka je da je vjerovatno pružala krov nad glavom traženim kriminalcima, ili je bila neka vrsta dilera. Uglavnom, imam sasvim dovoljno dokaza koji mogu da osiguraju da više nema starateljstvo nad dječakom. Naravno, to bi značilo da će dječak morati u..."
"U sirotište." Izgovorila sam zaprepašteno, ali ne od iznenađenja. Već od repulzije. "Postoji li ikakvo rješenje."
"O tome sam htio da razgovaram. Prije nego što se pobrinemo za Marnie, najpametniji potez bi bio omogućiti Hunteru Dale-u da ima legalnu, čistu karijeru. Mogu da se pobrinem da njegov prijašnji život u Podzemlju bude izbrisan. Može da ima novi početak."
"Kao... Bokser?"
"Naravno. Tako neće biti sumnjiva ogromna količina novca koju ima. Naravno, samo ukoliko bude počeo da se bavi profesionalno."
"I pretpostavljam da imate ideju i za to."
"Naravno. Pronašao sam jednog starijeg trenera, već pred penzijom, koji je jedan od najboljih u New Yorku. Možemo Huntera njemu da odvedemo. On će da ga trenira nekih godinu dana, malo manje, i onda, kada počne sezona..."
"Hunter može da se bori."
"Tako je. Nažalost, za to vrijeme, i još nekoliko mjeseci kasnije, Jay će morati ostati pod starateljstvom Marnie, kako bi sve uspjelo." Počela je glava da me boli od svih informacija koje je Matias upravo bacio na mene, i bilo mi je krivo što će ovaj problem ostati neriješen još neko vrijeme. Ali... Postoji nada.
"U redu. Kada bi mogli da upoznamo Huntera i tog... Trenera?"
"Kada god vama paše. Poslaću vam adresu teretane koju vodi. Samo mi javite kada krenu sa treninzima."
"Važi. Mnogo vam hvala."
"To mi je posao, gospođice."
Naravno, nisam razgovarala sa Hunterom. Moje srce je previše krhko za to. Ali obećala sam sebi da ću da popričam sa njim čim prođe raspust, i to prvi dan škole. Ako ne dobijem emocionalni slom, to jest.
Još jedan razgovor koji sam imala bio je sa Devonom, koji me je bio posjetio prije nekih 7 dana:
Taman sam završila sa jutarnjim tuširanjem, osjećajući se bolje nego inače. Mislim da su konačno počeli da se pokuazuju znakovi zacjeljivanja, ma koliko mali bili.
Takođe sam imala i planove. Ellie i ja smo se dogovorile da ćemo naveče u bioskom, zajedno sa Royem i Jacobom. A danas planiram malo da se družim sa Larom i Mayom. Da provedemo kvalitetnog vremena kao što bi sestre i trebale.
Taman sam se obukla, kada sam čula kucanje na vratima.
"D-Devon?"
"Hej, Daria." Izgledao je stvarno nervozno i... Stidljivo. Slatko. Prebacivao je težinu s jedne noge na drugu, a ruke držao u džepovima, mada sam mogla da vidim da su bile stisnute. "Samo sam htio da... Znaš, provjerim kako si. Pošto ne odgovaraš ninna moje poruke, ni na pozive."
Dobro sam osmotrila Devona od glave do pete. Toliko privlačan momak, koji mi se toliko dugo sviđao. A ipak... Koliko god on i dalje meni tjerao male izdajničke osmjehe na lice, ne mogu da se natjeram da ga gledam u bilo kojem drugom svjetlu osim kao prijatelja.
Ali možda s vremenom... Moram sebi najprije da dam šansu za zacijelim, a tek onda mogu da razmišljam o potencijalnim budućim ljubavima.
"Znam. I izvini. Stvarno. Zadnjih nekoliko sedmica stvarno nisu išle u pravom smjeru i samo sam htjela da se odmorim..."
"Naravno. Samo... Ma znaš, htio sam da provjerim kako si. To je sve. Mislio sam da sam možda nešto uradio."
"Ne, ne. Nisi. Čak bi mi i dobro došlo društvo ovo jutro pošto su Lara i Maya otišle sa tatom do prodavnice." Njegov iskreni osmjeh pun nade mi je rastopio srce, i na trenutak sam se osjećala kao ona stara Daria koja još nije znala Huntera. Ona Daria koja je jedino marila za učenje, školu i svoje prijatelje, i koja se smijala sa svojom najboljom prijateljicom kada mi se javi neki momak za kojeg nikad nisam čula.
To jutro smo Devon i ja otišli u neki mali kafići i naručili sebi krofne i toplu čokoladu. Bilo je to i prvo jutro da sam svojevoljno izašla iz kuće, a da to ne uključuje trening, na koji me je Roy vozio. Cijeli taj dan je zapravo bio poprilično uspješan. Nakon što me je Devon otpratio kući i nakon što smo se pozdravili, Lara i Maya su već bile u mojoj sobi, čekale me. Pričale smo o svemu osim o Hunteru, ispričala sam im za sve komplikacije koje su nastale u skorije vrijeme, a one su meni zauzvrat odale i svoje probleme.
Lara i dalje nije podnosila Anthony-a, koji je, po meni, bio mali ljubomorni i zaljubljeni idiot koji nije znao kako da joj priđe, nego da se ponaša kao idiot. Ono u čemu je Lara uspjela, međutim, i šta nisam uspjela baš da shvatim, jeste da sakrije svoje emocije. Nisam sigurna da li išta osjeća za njega ili ne, jer priča tako hladnim tonom.
S druge strane, Maya je i dalje zaljubljena u starijeg brata svoje najbolje prijateljice. Ona, s druge strane, ne može da sakrije svoje emocije, i mogu da vidim tu mladalačko obožavanje za drugu osobu, od koje pravi boga.
***
"Dobro jutro!" Uzviknula sam ušavši u kuhinju u kojoj su bili svi, uključujući i Chrisa i Taylor.
Pozdravila sam se sa njima, pretvarajući se da ne vidim kako moj brat gleda u djevojku za koju je očito pao, i to duboko, jer me je previše podsjećalo na moju propast od ljubavnog života. Mislim da konekcija koju sam za tako kratko vrijeme stvorila sa Hunterom će da me proganja uvijek, bojim se da je ostavio svoj trag na mom srcu, koji neću moći da skinem.
Jutro je prošlo relativno brzo, i sa cijelom porodicom na okupu, uspjela sam malo da zaboravim na svoju depresiju. Na Huntera. Na Millie. Na Devona, za kojeg sam poprilično sigurna da ću da ga iskoristim kako bih zacijelila svoje srce. I znam koliko je to odvratno, ali treba mi neko da mi skrene misli sa Huntera.
"Daria? Daria!" Lecnula sam se i udarila Roya u potiljak, a onda shvatila da sam ja bila ta koja je bila isključena iz razgovora koji smo vodili moj blizanac, Chris i Taylor, njegova djevojka. Znam da sam počela da u jednom trenutku razmišljam o Hunteru kada su Chris i Roy krenuli da se raspravljaju o zadnjoj Chrisovoj utakmici. "Čemu to?"
"Izvini. Isključila sam se na trenutak, a ti si me prepao." On je samo prevrnuo očima i pustio me bez pritiskanja, mada mu nije promaklo da nešto nije u redu, i znala sam da će da me ispituje.
"Chris te je pitao kako je Hunter."
"Oh." Pretpostavljam da sam trebala da očekujem tako nešto. "On... Dobro je, valjda. Nismo se baš čuli." Nervozno sam sklapala laži, i znam da nikome to nije promaklo, kao ni moj spušten pogled, ili usna koju sam sad već toliko grizla da je počela da krvari.
"Znam pomalo za njegovu situaciju iz onoga što mi je Roy ispričao, a što si navodno ti njemu ispričala." Započeo je Chris. "Pa sam pomislio da ćeš možda da ga pozoveš da provede dan sa nama." Klimnula sam glavom, jer sam i sama razmišljala o tome zadnjih par dana. Koliko god da su se stvari između mene i Huntera loše završile, on mi je i dalje veoma bitan.
"Da, ali prilično sam sigurna da ima planove."
"Ma daj. Kakve planove može da ima na Božić, bez porodice, osim svog mlađeg brata?" Pritiskao je moj stariji brat.
"Chris..." Taylor mu je stisnula ruku i zabrinuto me pogledala. "Šta kažeš da odemo malo u tvoju staru sobu? Cijelo jutro sam ovdje i nisi mi je još pokazao." Zahvalno sam joj se osmjehnula kada su Chris i ona ustali, a onda uzela telefon.
"Zvaćeš ga, zar ne?" Upitao me je Roy, mada je to više bila činjenica.
"Ne znam. Ne znam." Rekla sam isfrustrirano i posmatrala u ekran na kom se nalazio sada Hunterov broj. A i ako ga nazovem, hoće li da mi se javi?
"Ja mislim da bi trebalo. Niko ne zaslužuje da provede Božić sam."
"Ubijaš me ovdje, Roy. Osjećam se kao da sam loša osoba." I već narednog trenutka sam zvala Huntera, osjećajući nervozu kako raste sa svakom sekundom. Međutim, nisam dugo čekala prije nego što sam na drugoj strani čula njegov zadihani glas.
"Daria?" Zatvorila sam oči i dozvolila sebi nekoliko sekundi da zaboravim šta mi je uradio, i umjesto toga osjetim apsolutnu ekstaziju koju je uzrokovao ton njegovog glasa. Pročistila sam grlo i ignorisala Roya koji je ustao i odšetao iz dnevnog boravka.
"H-hej." Udarila sam se dlanom u čelo kada sam shvatila koliko mi je slab i drhtav, nesiguran glas. "Srećan Božić."
"Da. Hvala. Srećan Božić."
"Hvala. Ovaj... Gledaj, znam da smo prekinuli, i da nismo baš u najboljim u najboljim odnosima završili našu... Vezu. Ali... Pa, razmišljala sam o tome koliko mi i dalje značiš... Mislim, ne kao značiš u smisli da želim da budem sa tobom, znaš? Nego u smislu da si mi bitan i da smo prošli kroz dosta toga... I ne znam kako da nastavim." Nasmijala sam se nervozno, i nekako mi je ideja da prekinem ovaj poziv bila sve bolja i bolja.
"Hej, hej. Diši." Klimnula sam glavom iako sam znala da ne može da me vidi. "Bolje."
"Bolje."
"U redu. Nastavi. Zašto si me zvala, Daria?" Ne mogu da opišem koliko mi nedostaje nadimak Anđeo. I koliko malo kontrole trenutno imam kako ga ne bih to pitala.
"Ma htjela sam samo da, znaš... Ako želiš... Da ti i Jay dođete i provedete ostatak dana sa nama. Ali ako..."
"Hunter? Požuri. Znaš da nisam strpljiva." Ukočila sam se u tom trenutku. Prepoznajem taj glas. To je... Ona prelijepa cura iz Podzemlja. Kako se ono zove? Antonia, mislim?
Šta ona radi sa Hunterom? I zašto oboje zvuče zadihano?
Ne...
"Znaš šta? Mogu da nazovem kasnije... Nisam htjela da vas ometem..."
"Ne, Daria, nije tako kako..."
"U-uglavnom, ponuda još stoji. Ćao." I prije nego što je stigao da odgovori, prekinula sam, osjetivši suze kako mi naviru na oči.
***
Kucanje na vratima nekih sat vremena kasnije je prekinulo tišinu u kojoj smo bili svi dok smo gledali 'Frozen'.
"Ja ću." Rekla sam i skočila sa kauča na kojem sam bila spljoštena između Roya, Chrisa koji je grlio Taylor, te Austina koji je ležao preko Roya.
Nisam znala ko bi to mogao da bude, osim ako neko od mojih prijatelja nije odlučio da me iznenadi. Ili možda neko iz Royevog društva...
"H-Hunter?" A onda su moje raširene oči odletjele do Jaya, i široki osmjeh mi se izvukao na lice. Brzo sam čučnula i raširila ruke u koje je Hunterov mlađi brat uzbuđeno uskočio. "Hej, mali. Falio si mi." Međutim, moj pogled je bez moje kontrole odletio prema momku koji nas je sada gledao sa nečim u očima... Nečim što je nestalo toliko brzo koliko se i pojavilo da sam se zapitala da li sam umislila.
"I ti meni. Zašto ne dolaziš?"
"Znam, izvini. Ali škola je bila hektična i..."
"Zar nisi na raspustu?"
"Dosta je tvog njuškanja, Jay. Budi kulturan. Ipak nas je pozvala da proslavimo sa njenom porodicom Božić." Zatvorila sam oči na trenutak. Koliko mi je falio taj glas.
"Ali zar nije to i naša porodica?"
"Molim?" Upitali smo i ja i Hunter istovremeno.
"Pa... Vas dvoje ste zajedno, zar ne? Onda je njena porodica i naša porodica." Suze su mi navrle na oči dok sam brzo počela da klimam glavom.
"Naravno. Moja porodica će uvijek da bude vaša, Jay." Podigla sam pogled na Huntera, želeći da mu svojim očima pokažem da to mislim, najiskrenije. Njih dvojica će uvijek biti dobrodošli. Međutim, Hunter je samo gledao u pod sa džepovima u rukama, a ja sam brzo obrisala jednu suzu koja je uspjela da se nađe na mom obrazu. "Hajde. Taman smo krenuli gledati 'Frozen'. Poslije toga slijedi ručak, a onda porodične igre. Šta kažeš na to?" Jay je uzbuđeno klimao glavom i već se kretao prema dnevnom boravku iz kojeg je dopirala glasna muzika.
Hunter i ja smo stajali u neugodonoj tišini, i ja sam prekrstila ruke, jer, gledajući ga tako... Tako samog... Moje ruke su same krenule da polete oko njegovog vrata.
"Ja mogu da odem, ako želiš."
"Molim? Zašto bih to htjela?" Hunter je slegnuo ramenima i dalje odbijajući da me pogleda u oči.
"Znam da sam te povredio. Ako nisam poželjan..."
"Nisam te džabe zvala. Da te nisam htjela, jednostavno bih otišla po Jaya."
"U svakom slučaju ga ne bi našla u stanu. On bude sa mnom za vrijeme raspusta."
"Oh. Pa, nema veze. Želim te ovdje, Hunter. I želim da... Da raščistimo neke stvari i da popričamo." Ovaj put je brzo pogledao u moje oči prije nego što je njegov pogled počeo da luta svuda po mom licu.
"Ti i ja smo prekinuli. Mislim da nemamo o čemu više da..."
"Da, imamo." Pogledala sam iza sebe u pravcu dnevnog boravka. "I najbolje je da to obavimo u mojoj sobi." Okrenula sam se i zaputila uz stepenice.
Kada smo konačno bili sami, uzdahnula sam i sjela na kraj kreveta, dok je Hunter ostao da stoji uz vrata, kao da se boji da bi mogao ostati zarobljen sa mnom.
"Želim da popričamo... O nama."
"Daria..."
"Samo me saslušaj, u redu?" Nesigurno je klimnuo glavom i to mi je bilo dovoljno da nastavim. "Fališ mi, Hunter. Koliko god da si me povredio, i dalje mi fališ. Prije nego što smo... Završili zajedno, ti i ja smo stvorili jaku prijateljsku vezu. I ja želim nazad svog prijatelja. Rame za plakanje. Nekoga kome mogu sve da kažem. Nekoga ko će da dijeli sve sa mnom. I znam... Znam da si prešao preko mene i to... To je u redu. Antonia je stvarno lijepa cura, i jedan put što sam je vidjela, činila se kao dosta dobra."
"Ne, ne, Daria..."
"Pusti me da završim Hunter." Duboko sam uzdahnula dok sam osjetila suze kako mi naviru na oči. "Ja preko tebe još uvijek nisam prešla. Ostavio si trag na meni. Bio si moj prvi u svemu. Ali... Prije svega, bio si moj prijatelj. I to je ono čemu bih htjela da se vratimo. Naravno, razumjeću ako ti ništa ne želiš da imaš sa mnom, ali..."
"Želim." Njegov glas je zvučao hrapavo i kada sam pogledala u njega, njegovo lice je bilo puno patnje koju se nije trudio da sakrije. "Želim... Anđele." Osmjehnula sam se malo, slabo. "Želim da budem upućen u svaki dio tvog života, da dijelim sa tobom svoje najsrećnije i najtužnije trenutke, da budem tvoje rame za plakanje." Sve to je govorio i polako mi prilazio, a ja sam, i ne shvatajući, ponovo stajala.
Naše oči su se spojile i ja sam se široko somjehnula, a onda se bacila u njegov zagrljaj, u kojem sam provela narednih par minuta, udišući njegov parfem. Tišina nas je okruživala dok sam ja razmišljala kako bih da mu saopštim da svoj mali plan, koji će, ako sve prođe kako treba, obezbijediti njemu i Jayu da budu zajedno zauvijek.
Odmaknula sam se od njega i uzdahnula.
"Moram još nešto da ti kažem."
***
Nakon što sam objasnila Hunteru moju ideju na koji način bi mogao da ode iz Podzemlja i zaboravi na taj dio života, te kako bi mogao započeti novo poglavlje sa Jayom, očekivala sam da će da bude sretan.
Ono što nisam očekivala je da će da počne da galami na mene i govori mi kako to nije trebalo da mu uradim iza leđa, te kako bih i sama mogla da upadnem u nevolju ako se zakačim sa pogrešnim ljudima sa druge strane zakona. I razumijem zašto je ljut. Ali nisam mogla da mu odmah saopštim vijesti kada smo bili u tako turbulentnoj situaciji i bili u procesu prekidanja.
I to sam mu i objasnila. Bilo mi je potrebno dobrih 15 minuta pravdanja i objašnjavanja koliko zapravo mu to što sam uradila ide u korist, te kako nema mane. Nema nikakve rupe, ili nedostatka.
I uspjela sam. Gledao me je nekoliko sekundi dok smo sjedili na mom krevetu, kao da me po prvi put vidi. Zaista vidi. I izgleda... Zadivljeno?
Osjetila sam kako su mi se obrazi zažarili pod njegovim crnim pogledom. Ali... Mi smo samo prijatelji, i moram to sebi i svom glupom srcu nekako da dokažem prije nego što me hormoni natjeraju da zaskočim Huntera i poljubim ga sa svime što imam. I sta im mu svoje srce na dlan, za uzimanje. Mada va je već davno uzeo, i vratio ga u milionima rasutih komadića.
"Zašto me tako gledaš?" Upitala sam pomalo posramljena.
"Samo... Svakim danom me sve više zadivljuješ, Anđele. Taman kad pomislim da ne možeš biti savršenija..."
"Prekini." Udarila sam ga u rame i nervozno se nasmijala, pokušavajući da otklonim tenziju koja je rasla između nas. "Osjećam se neugodno."
"Ne treba. Ne dajem ti kompliment. Samo iznosim činjenicu." Prevrnula sam očima, i dalje sa samozadovoljnim osmjehom na licu, a onda ustala sa kreveta i pogledala na sat.
"Možda bi trebalo da siđemo. Već pola sata smo u sobi. Sami. Moji bi mogli svašta da pomisle." Hunter je klimnuo glavom i brzo ustao, a onda izašao iz sobe bez stajanja.
"Ne bi htjela da to pomisle, zar ne?" Namrštila sam se kada sam čula nešto grubo u njegovom glasu, kao da sam ga uvredila pa sada želi da učini isto.
"Pa... Naravno da ne. Mi jesmo prekinuli, i ne bi bilo pametno da moji misle da ih lažem." Međutim, Hunter je bez riječi nastavio da ide niz hodnik i već se nalazio na stepenicama. "Hej! Čekaj!" Potrčala sam za njim i saplela se, ali u zadnjem trenutku se ispravila. "Šta se dešava, Hunter?"
"Ništa, Anđele. Silazim niz stepenice." Ovaj put je njegov glas izgubio tu žestinu i osjetila sam kako počinjem da se opuštam, ali kada sam pogledala u njegovo lice, primjetila sam da je stiskao vilicu i da je izgledao previše ukočeno.