"Nema ništa bolje od prijatelja,osim prijatelja s čokoladom." -Linda Grayson
-
Sjela sam na krevet pored njega i promatrala kako skladno pomiče prste preko metalnih žica gitare. Izgledao je tako usredotočeno i strastveno. Zatim je počeo pjevati. Njegov glas stvarao je harmoniju i upotpunjavao ritam gitare. Glas mu zvuči predivno. Kad bi anđeli pjevali,imali bi njegov glas. Nježan muški tenor koji tako lagano i jednostavno sklapa melodiju. Tako ga je čudno vidjeti kako pjeva. Pjeva na španjolskome,neku pjesmu koju nikada nisam čula,ali je tako melodična i čarobna. Zatvorio je oči i potpuno se prepustio stvaranju glazbe. Da nije nogometaš definitivno bi bio pjevač. U to sam sigurna. Izgleda tako nevino i nježno. Izgleda kao da mu sva ljubav i strast iz srca izlazi na usne i prste. Pjesma je savršena,osjeti se latinoamerički ritam koji zvuči prekrasno s gitarom. Sjedila sam nasuprot njega i samo ga promatrala. Proučavala sam svaki milimetar njegovog tijela,kako mu se mišići na rukama napinju dok brzo svira gitaru,kako mu je ćelo naborano dok sve emocije prebacuje u pjesmu,a žila na vratu mu iskače i čini ga još savršenijim. Oči je zaklopio i otkrio mi svoje duge crne trepavice,a obrve mu se pomiču u ritmu glazbe. Pokušala sam razumjeti riječi koje izgovara,ali nije mi išlo.
"Un beso significa
Amistad, sexo y amor
En qualquer parte del mundo
No importa la religión
Por un beso de su boca
Voy al cielo, hablo con Dios
Alcanzo las estrellas de emoción."
I onda je otvorio oči. Pogledao me svojim bademastim očima,sramežljivo se nasmiješio i spustio glavu. Nije ništa govorio,pa sam ja odlučila poduzeti prvi korak.
"Koja je to pjesma?" upitala sam ga nježno. Podignuo je glavu i pogledao me.
"Zove se Sólo por un beso. Od Aventure" ,rekao je i počešao se po potiljku, "pa je l' ti se svidjela? Svidjelo,ne svidjela. Mislim pjesma,zapravo ne... mislim sve. Je l' ti se svidjelo to? Ne,krivo sam pitao ček..." Odmahivao je glavom. Spetljao se. Tako je sladak. Nasmijala sam se.
"Svidjelo mi se,Alexis" ,ohrabrujuće sam rekla i dotakla mu ruku, "bilo je predivno. Pjesma,gitara,ti."
Zarumenio se. Bože baci ciglu na mene da se uvjerim da nisam u raju.
"Hvala" ,nasmiješio se.
"Kako to da sviraš gitaru?" upitala sam ga.
"Sviram gitaru i klavir" ,rekao je ponosno, "U Tocopilli je jedini način da se spasiš od droge i kriminala da budeš bogat. A s obzirom na to da ja nisam bio bogat,morao sam pronaći druge alternative. Da sam trenirao samo nogomet,ni to me nebi spasilo. Trebao sam još nešto. Nešto u čemu mogu istrošiti svu energiju i unaprijediti sebe. Znaš,nešto što će mi odvraćati pažnju od crnih misli. Što me neće stalno podsjećati na brata,na oca,na ulicu,majčin novčanik,školu...a to nešto sam uz nogomet našao i u glazbi."
Wow. Moj je izraz lica vjerojatno otkrivao sve. Osjećala sam da mi se čeljust pomalo spušta u znaku divljenja,zjenice šire,a desna obrva diže.
"Vjerojatno si imao dobar razlog za sve to." rekla sam mu i pogledala ga u oči. Naši pogledi su se sreli. Odjednom je promijenio stav i izraz lica. Nemoguće je razaznati što mi je tim pogledom govorio,ali te riječi su doprle duboko do mog srca i zaboljele me. Onda sam shvatila. Ni njemu nije bilo lako. Želi mi reći sve,ali ne može. Njegov pogled to otkriva. Kao da postoji neka prepreka koja tjera njegov razum da upravlja njegovim srcem. Pametna je to odluka. Šutjeti. Najgore što možete učiniti samome sebi je drugima govoriti o sebi,bez obzira koliko vi voljeli tu osobu i vjerovali joj. Nemojte. Svi vas jednog dana izdaju. A sve te riječi koje ste nekome povjerili bit će njihovo oružje protiv vas. Vi njima predajete metke koje će oni staviti u svoj revolver i uperiti u vas. To je greška svih nas. Vjerujemo ljudima,a ne bi smjeli vjerovati nikome. Pa čak ni samome sebi. Sami smo sebi najgori neprijatelj. Ne postoje demoni,vragovi,vještice... to su samo stvari koje su ljudi izmislili kako bi uvjerili sebe da svo zlo nije u samome čovjeku,a ne u nekom crvenom biću koje upravlja paklom. Pakao je u svima nama i svi smo sami sebi zlo. Ipak,postoji i neka iskra u svakome čovjeku. Iskra koja je toliko snažna da može uništiti svo zlo ako joj dopustimo. I nju prepoznaju samo odabrani. Oni koji su dovoljno snažni da je pronađu i iskoriste. Ljudi kao Alexis. Oni ne odustaju,oni nisu kukavice. Oni ne bježe. To njega čini toliko drugačijim od mene. Ja sam kukavica,a on je heroj. On je svoju sudbinu izvukao iz živog blata,ja nisam. Ja je svaki dan samo uvlačim sve dublje i dublje. Super, našla sam još jednu stvar koju moram dodati na popis razloga zašto ne bih trebala biti prijateljica s Alexis Sanchezom.
"Mislim da bi trebao vratiti tu gitaru na mjesto" ,rekla sam i digla se s kreveta.
"Zašto?" upitao me zbunjeno.
"Jer je pripadala Ashleynom pokojnom mužu,pa ne želim da vidi da smo nešto dirali."
Pogledao me iznenađeno. "Molim?"
Ustao je iz kreveta i stao kraj mene čudno me promatrajući. "Čekaj malo" ,pogledao me kao da je nešto bitno otkrio, "je l' ja nosim i njegovu odjeću trenutno?"
"Hm,možda" ,suzdržavala sam se da ne umrem od smijeha, "nije toliko strašno,stvarno."
Odmahivao je glavom i oštro me pogledao. "Nemoguća si. Tako ću ti vratiti za ovo Lilly Adams. Nosim odjeću od mrtvaca!"
Nasmijala sam se. "Samo ako me uhvatiš" ,rekla sam i počela trčati najbrže što sam mogla prema kuhinji.
Osjetila sam korake iza sebe pa sam se zaustavila na jednom kaju kuhinjskog stola,a on je stajao na drugom kraju. Svakim mojim trzajem i on se pokretao. Oprezno je pazio da ne bih otrčala. Bio je spreman na svaki moj pokret.
"Jesi ti svjesna da me ne možeš pobijediti? Pa ja sam jedan od najbržih nogometaša današnjice" ,rekao je ponosno i umišljeno se nakesio.
Razmišljaj Lilly,razmišljaj.On je stao na onu stranu stola do koje su i vrata,tako da ne mogu trčati do sobe. Okrenula sam glavu i vidjela balkon. Znam što ću učiniti. Već sam smislila strategiju u glavi. Sarkastično sam mu se nasmijala.
"Najbrži možda da,ali najpametniji ne" ,rekla sam i brzo potrčala prema balkonu,no korak iza mene je bio on i baš kad sam ja izašla vani i on je izašao. Okrenula sam se prema njemu,a on me pobjednički pogledao. Otrčala sam na drugi kraj balkona,a on je naravno trčao za mnom. Malo sam ga gurnula u stranu i uspjela otrčati do staklenih vrata balkona,ući u kuću i zatvoriti vrata baš onog trenutka kad je on stavio ruku na njih. Uspjela sam. Zarobljen je vanka. Kako ti se ovo sviđa brzi,a? Tek sam tad osjetila kapljice vode kako ponovo teku mojom kosom. Pa kiša još uvijek pada glupačo. Umirala sam od smijeha dok je on lupao po staklenim vratima i smijao se sa mnom. Zatim je učinio nešto neobično. Prišao je ogradi balkona,a ja sam se približila staklu da bih bolje vidjela što namjerava učiniti. Stavio je ruke na ogradu i okrenuo glavu da bi me pogledao i nasmiješio se veselo dok mu je kiša močila tijelo. I tada je stavio jednu nogu na ogradu. Jebote,pa on će se bacit s balkona. Nije neka visina,mislim preživio bi,ali svejedno. Brzo sam otvorila vrata i zaderala se: "Alexis,jesi li ti normalan?"
Spustio se s ograde,otrčao prema meni,uhvatio me za ruku i povukao u kuću. Zatvorio je balkonska vrata i okrenuo se prema meni. Ja sam samo stajala u mjestu kao ukopana i gledala u kapljice vode koje mu padaju niz kosu. Zločesto se nasmiješio.
"Sad ću ti vratiti duplo Adams" ,rekao je i izazvao trnce u svakom djelu mog tijela.
Prije nego što sam uopće mogla razmisliti o svemu dignuo me u zrak i odjednom sam osjetila kako visim naopačke dok mi on drži noge na ramenima.
"Ovo je za to što si me natjerala da nosim mrtvačevu odjeću" ,rekao je i bacio me na kauč. Ležala sam,a on se popeo na mene i sjeo mi na područje kukova. Osjećala sam se prilično neugodno u tom trenutku. Neugodno u dobrom smislu. Pogledala sam ga,podigla obrvu i ugrizla usnicu. Počela sam osjećati njegov dah sve bliže i bliže mom vratu. Zaklopila sam oči dok se on ustima približavao mom uhu. Par sekundi je samo senzualno disao i osjećala sam kako se njegov topao dah širi cijelim mojim tijelo. Zatim sam osjetila kako otvara usta i traži riječi koje će mi šapnuti na uho.
"A ovo je za to što si me smočila po drugi put danas" ,rekao je i odjednom sam osjetila nesnosnu toplinu koja je počinjala pored mojih pazuha a zatim se proširila cijelim tijelom. Počeo je pomicati svoje prste po čitavom mi vratu i trbuhu. A ja sam umirala od smijeha. Škakljao me neprestano,ne mareći na moje molidbe da prestane i zazivanje njegovog imena. Počela sam plakati od smijeha,micala sam se svugdje po kauču jer nisam mogla izdržati toliko škakljanja. Ja sam jako škakljiva osoba. Od okretanja i bježanja iz njegovih ruku pala sam na tepih na podu. On je još nastavio.
"Ale-Alexis,mo-molim te" ,nikako nisam mogla dovršiti rečenicu. Ništa nije pomagalo pa sam digla noge i počela ga lupati po ramenima i leđima. "MOLIM TE PRESTANI,NE MOGU VIŠE!" zaderala sam se iz sve snage. Napokon je prestao,a ja sam se uspravila i sjela na kauč. Pridružio mi se.
"Opet smo mokri" ,rekla sam dok sam opipavala plavi džemper koji je sad već bio crn od vode.
"Izgleda da je mokro naša stvar" ,rekao je i izvalio se na kauč.
"Misliš kiša je naša stvar?" upitala sam ga i spojila obrve,a osmjeh mi se nije micao sa lica.
"Ne,mislim na mokro. Znaš,ti mokra,ja mokar" ,govorio je i zaigrano dizao i spuštao obrve pa mi namignuo.
Uzela sam najbliži jastuk i bacila mu ga na glavu. "Isuse Alexis,ne budi nepristojan" ,govorila sam hihotajući se.
"Nisam nepristojan,samo realan" ,rekao je bacajući jastuk nazad do mene.
"Nisi realan,samo si kreten" ,rekla sam mu i pokazala jezik.
"Vrati taj jezik u usta,inače bi mogla ostati bez njega" ,namignuo mi je.
"Ili ne" ,zakotrljala sam očima. "Dođi,idemo vidjeti je l' ti se osušila ona prva mokra odjeća."
Na radijatoru je bila njegova majica i hlače. One su bile suhe,ali majica je bila još malo mokra. Pamuk.Duže se suši.
Dodala sam mu hlače. "Ne znam koju bih ti majicu dala. Imam jedino onu od mrtvaca,a tu očito ne želiš."
"Riješit ćemo mi to,ne brini",rekao mi je i otišao u onu sobu da se presvuče.
"Naći ću nam film!" zaderala sam se i čula njegovo 'okej'.
Otišla sam do frižidera i uzela sladoled i čokoladu. Zgrabila sam i kesicu čipsa koji nam je ostao od maloprije i uputila se prema svojoj sobi. Sjela sam na bračni krevet i uzela laptop u ruke. Dugo sam razmišljala što da nam stavim,ali odlučila sam se za komediju. Koja komedija bi u ovom trenutku mogla biti bolja od legendarnog The Interviewa? Sigurna sam da ga nije gledao. Otišla sam na Torrent i skinula ga s španjolskim titlovima. Trebao bi mi biti zahvalan koliko sam brižna. Gdje je on uopće? Nema ga već 10 minuta. Film se već učitao.Donijela sam puno jastuka,makla svoje plišane igračke i stavila jastuke na krevet. Legla sam s laptopom u rukama kad je on ušao unutra. Na sebi je imao onu mokru majicu. Zbunjeno sam ga pogledala.
"Sušio sam ju fenom" ,rekao je i pokazao na majicu. Kimnula sam glavom i pozvala ga da dođe u krevet.
"Što gledamo?" upitao me i uzeo malo sladoleda sa žlicom.
"The Interview. Već sam ga gledala i film je urnebesan" ,rekla sam i povećala zaslon na laptopu. Pustila sam film.
"Jesi ti to stavila španjolske titlove za mene?" upitao me,a ja sam se široko nasmiješila i kimnula glavom. "Pa ti si anđeo" ,rekao je i poljubio mi tjeme. Počeli smo gledati film i smijati se sceni s Eminemom.
"Jel ovo moguće?" govorio je dok je umirao od smijeha.
"Očito da" ,odgovorila sam.
-
Negdje pred kraj filma,tamo kad Dave Skylark s psićem,producentom i Koreankom u tenku ubija Kim Jong Un-a,sam počela osjećati umor. Položila sam glavu na Alexisovo rame,a on je svoju ruku obavio oko mene. Glava mi je pala na njegova prsa i usnula sam osluškujući zvukove njegova srca. Nije puno prošlo i osjetila sam micanje kraj sebe. Lagano sam otvorila oči i protrljala ih. Bio je to Alexis. Ugasio je moj laptop i stavio ga na stol,a zatim je došao do mene i uzeo jastuk i drugu deku. Valjda da bi ih odnio do kauča. Poljubio me u čelo i krenuo ići,ali sam mu uhvatila lakat i pogledala ga. Moj pogled je govorio sve. Ostao je tu. Legao je kraj mene i pokrio se. Zavukla sam se u njegovo naručje i ponovno stavila glavu na njegova prsa,a ruke sam obavila oko njegovog tijela. Ležali smo tako i osluškivali kapljice kiše kako padaju po prozoru,a u daljini je sijevalo i grmjelo. Uvijek sam se bojala grmljavine,ali sad kao da ona više nije bitna. Osjećala sam se isto kao u Basrahu pored svoje bake promatrajući prostranstvo rodnog kraja. Po prvi put od mog odlaska,prvi put nakon 13 godina sam se osjećala sigurno. Ponovno sam osjećala da mi nitko ne može ništa i da sam u sigurnoj luci. U njegovim rukama sve je bilo tako jednostavno i tako ugodno. U njegovim sam se rukama napokon osjećala kao živo biće. Nešto u meni,što je sve ove godine spavalo i mirovalo,odjednom je buknulo i probudilo moju dušu i svaki atom moga tijela.
-
YO GUYS! Ovako kao prvo: želim se ispričat šta nisam stavljala nastavak dva tjedna,ali u petak mi je bilo županijsko natjecanje iz povjesti i morala sam baš učit za to. Također,cili prošli tjedan su bili neki testovi i ispitivanja tako daaa sryyy. Potrudit ću se da se više ne ponovi. Kao drugoooo:ZNACI AKO NISTE ZNALI MARC BARTRA CE POSTAT OTAC I NEZNAM BI LI PLAKALA ILI SE SMIJALA U VEZI S TIM JER JEDVA CEKAM VIDIT NJEGOVU PREKRASNU KCERKICUUUU ALI JEDNOSTAVNO NE VOLIM MELISSU (zbog nekih razloga koje san saznala al nebitno) I TAKO SAN UZBUDENA I TAKO SAN TUZNA JER SAD NEMAN SANSE U MARCAAA:( ZEZAN SE VECERAS ON DOLAZI KOD MENE TAKO DA NEMA VEZE lmfao
Iiii kao trece:znam da je nastavak malo bezveze i da nema puno radnje,ali morate me razumit. Ja živin u jednoj jako blesavoj obitelji lol baš kad ja moran pisat priču svi se okupe oko laptopa i gledaju me ka da san pala s Marsa
moja mama svaki put kad pišen priču:
-angela sta radis na wordu? -nista mama pisen nesto za skolu.
-angela jos uvik pises na wordu. jel ti mozda pises neki roman? -ne mama,pusti me na miru
(ona nakon 15 minuta)
-angela jos uvik si na laptopu. jel ti to mozda gledas pornografiju????
da mama. gledam pornografiju. mozes li me sad vise pustit na miru????????????????????????????????????
xoxo