Saviour

759 51 6
                                    

Pokusala mu je reci za drogu, ali nesto ju je sprecavalo. Bojala se, ali ne toga da ce ostati ostavljena, bojala se za vlastiti zivot. U grlu ju je nesto gusilo, nije mogla disati.  Rukama je instiktivno obrisala usne i kada je pogledala dlan, vidjela je kapljice krvi.

Uplaseno je pogledala Andya i pokusavala mu reci da nesto nije u redu s njom, ali nije mogla izgovoriti ni jednu rijec.

''Malena, sto ti je? Jesi li dobro?'' cula je njegova pitanja, ali ga je samo nastavila izbezumljeno gledati zelenim ocima cije su zjenice bile siroke od straha.

Osjetila je iznenadnu mucninu, morala je povratiti, nije vise mogla izdrzati. Kada je osjetila da se tekucina penje prema grlu pocela je mahnito trcati iz sobe do kupaonice. Putem je posrcala i padala. Udarci su je jako boljeli, ali se dignula i divljacki lupala vratiima kupaonice dok ih je pokusavala otvoriti.

Imala je osjecaj da ce se ugusiti, nije vise mogla, pa ih je na silu otvorila. Od vrtoglavice i mucnine samo je pala na hladne bijele plocice. Povracala je, ali krv. Cijeli pod sada je bio crven, a odjeca je upijala tekucinu. 

Grlo ju je peklo i instiktivno se uhvatila rukama za njega pokusavajuci zaustaviti tu prokletu bol. Suze su silovito potekle niz njene blijede obraze. Kada je napokon pomislila da je gotovo, jos jedan val krvi izasao je kroz njena usta.

''Andy. Molim te. Andy.. Spasi me.. Andy'' vristala je dok je gledala svu krv na sebi i  na podu.

Cula je trcanje i uplaseni Andyev uzvik kada ju je vidio bespomocnu kako lezi. Nije znao sto napraviti, ostao je zatecen prizorom.

Pokusala se ustati i otici do njega, ali se poskliznula i pala. Udarila je glavom i polako padala u nesvijest, ali osjetila je njegove ruke kako ju dizu s poda i nose.

''Drzi se malena. Sve ce biti u redu. Samo se malo strpi. Odnijet cu te u bolnicu, samo jos malo.'' bilo je zadnje sto je cula.

                                                                                 ...

Probudila se u bijeloj sobi, pomislila je da se nalazi u ludnici. Sto ne bi bilo neocekivano, s obzirom na njeno stanje. Ali malo je bolje pogledala sobu i shvatila da se nalazi u bolnici. Razni aparati proizvodili su pistave, jedva podnosljive zvukove. Nosila je nekakvu ruznu svijetlo-smedu bolnicku pidzamu.

Nadala se da ce ubrzo neko doci, bilo tko samo da nije sama.

                                                                                 ...

''Gospodine Biersack, jeste li u krvnom srodstvu s gospodicom Simms?'' upitao je covjek koji je valjda bio doktor, zabrinuto je gledao u nekakve papire koje je drzao u rukama.

''Ne, ali mi smo zajedno. Ja sam ju doveo u bolnicu.'' umorno je odgovorio Andy s trackom ocaja u glasu.

''Naravno, mogao sam pretpostaviti.'' rekao je i opet bacio pogled na papire. ''Gdica. Simms je sada dobro. U pretragama krvi smo nasli MDMA poznatiji kao ecstasy. Jeste li znali da to uzima?''

''Ne, nije mi rekla. Hoce li biti dobro?'' ponizno je pogledao doktora u smede oci.

''Da, ako prestane uzimati opojna sredstva. Znam jednu vrlo dobru komunu-''

U tom trenutku Andy ga je prestao slusati  i otrcao u sobu vidjeti jedinu osobu koju je ikada volio vise od sebe. Kada ju je vidio blijedu, bez rumenila u licu kako lezi na krevetu okruzena raznim glupim aparatima samo je zaplakao poput malog djeteta. Suze su ispunile njegove plave oci, a olovka se blago razmazala po obrazima.

''Hej malena.'' progovorio je nakon sto je sjeo pored nje.

''Mhm, hej.'' uspjela mu je odgovoriti na pozdrav, nekako.

''Pricao sam s doktorom rekao je da si u redu sada..'' sjetno se nasmjesio ''i da zna jednu vrlo dobru komunu.''

Lice joj se skamenilo i postalo bezizrazajno. ''Ne zelim u nikakve komune i ostala sranja, tamo mi ne mogu pomoci i da hoce. Samo zelim ici doma.''

Okrenula je glavu od njega, a ruke prkosno prekrizila na prsima.

''Ma znam, ionako je bila glupa ideja. Ja cu ti pomoci. Zajedno cemo sve proci.''

''Meni nitko ne moze pomoci, jednostavno nema rjesenja.'' tuzno se osmjehnula i ruke spustila u njegove.

''Ima, ja cu biti uz tebe i naci cu to rjesenje. Jel to jasno?'' 

''Smijesan si.''

Sljedecih par minuta ju je nagovarao, ali je i uspio.

                                                                             ...

Proslo je par dana otkad je Riot zavrsila u bolnici, ali otada nije ista. Sada joj je jos gore, ne prolazi minuta njenog zivota, a da ne razmislja o drogi koju zeli pod cijenu zivota. Spremna je sve ucniti samo da bi dobila jednu tabletu.

Lezi u krevetu, tuzna i samo moli Boga da joj posalje Smrt da se rijesi ove muke. Ne place, jer suze su presusile. Nakon toliko godina provedenih placuci, i sama se ponekad zacudi kako se nije utopila u suzama.

''Malena sto ti je? Hoces da ti donesem nesto za jelo?'' pitao je Andy zabrinto. 

Naslonio se na vrata i gledao u njenom pravcu ocekujuci odgovor.

''Nije mi nista, savrseno sam sretna.'' Sarkasticno ga je streljala odgovorom, naglasavajuci rijec 'sretna'. 

Oboje su samo sutjeli i gledali se.

Killed by society (Croatian)Where stories live. Discover now