5. Poglavlje

Beginne am Anfang
                                    

Sumrak je i na stazu kojom se penjem prema kući za koju mi je Rizo rekao da je Daria u nju ušla, već se spustio mrak, što me delimično ometa da razgledam prostor kojim prolazim. Ovde sam odrastao, kao klinjo sigurno sam se našao na ovom mestu, mada mi u ovom trenutku deluje kao da sam prvi put tu. Što je sasvim logično ako se uzme u obzir da poslednjih godina minimalno boravim u rodnom mestu.

Konačno se nađem na mestu odakle se vidi kuća i terasa obasjana visećim svetlima. Muzika koja dopire iz kuće prikriva svaki zvuk prirode. Zgazim na prvi stepenik, od ukupno tri koja vode do drvene terase i odškrinutih ulaznih vrata. Tiho ih otvaram i prelazim prag te osmatram prostor u koji sam ušao; maleno predsoblje sa razbacanom obućom, kao da se pored nje ovde nalaze još najmanje dve devojke.

Iz predsoblja se direktno proteže dnevni boravak sa starinskim nameštajem i bordo sofom, dok iza vrata sa moje leve strane dopiru zvukovi... Njen glas i po neki udarac koji podseća na tresak metala od metal. Tiho otvorim ta vrata i ostajem nemo da posmatram scenu gde ona  gola kuva. Miris hrane širi se vazduhom.

Bosih stopala stoji na svetlo zelenim pločicama ispred štednjaka. Klizam pogledom od vitkih listova, preko bedara i oble guze na kojoj se jasno poznaju tragovi minijaturnog kupaćeg. A crna pčela gleda u moje oči sa levog guza. Dah mi se ubrzava dok poput voajera gledam kako zavrti kukovima na refren pesme i ubrzava ritam kojim moje srce kuca. Kosa joj je vezana u visoki rep koji se igra po preplanuloj, svilenkastoj koži njenih leđa.

Napravim par korka prema stolu koji se nalazi na sredini male kuhinje, i čini prepreku između nje i mene. Ne skidam oči sa nje. Vrelina i nemir mi šire žile dok krv ubrzano pumpa. Okreće se u skopu koreografije i susrećem zelene oči koje u trenu postaju ogromne, pogled uplašen. Senzualne usnice ostaju otvorene prekriva ih šira površina drvene varjače koja joj služi kao mikrofon.

Zatrepće par puta a onda bujica reči napusti te pune usne. "Jebem li ti i seme i pleme!" Sočno me opsuje, te nastavlja na svom maternjem jeziku. "Šta se šunjaš!? Hoćeš da mi srce otkaže? Budalo, ova kuća ima vrata. Kucaj! Ne možeš ući tek tako." Napravi pola koraka, pa mi sa "mikrofonom" zapreti. "Bianki, šta radiš ovde?" Gleda me ozbiljno, dok ja pogledom lutam njenim licem, zadržavam oči na senzualnim ružičastim usnama. Spuštam kapke i oči zadržavam na oblim grudima koje se podižu i spuštaju dok otežano diše. Pogledom preletim po svakoj šari koja ukrašava njenu kožu. Tetovaže na jednoj ženi nisam smatrao seksepilnim, ni malo privlačnim sve dok se ona nije skinula preda mnom.

"Gola kuvaš?" Jedine su reči koje napuštaju moje usne. Ona, ovakva, ovde jedina je opasnost za moje srce. Previše vrela, zgodna... erotična.

"Gledaj mi u oči i nećeš videti da nemam odeće." Odbrusi dok se dlanovima naslanja na ivicu drvenog stola, rukama stisne grudi koje se spoje a bradavice joj pod mojim pogledom nalikuju ružičastom pupoljukug koje okružene areolom izviruju iz preplanule, nežne kože. Izazivaju me, mame... Čine od mene kamen koji bi se pored nje istopio. "Pa, Bianki, da čujem šta radiš ovde?" Glas joj je strog, pogled odlučan, dok jezik na kraju rečenice suptilno pomiluje gornju usnu.

"Došao sam da nastavimo gde smo u Srbiji stali..." Lascivno se nasmeje, dok joj oči pokazuju da je moje reči iznenađuju. Njen odgovor kristališe sliku njenog karaktera sa kojim sam se par nedelja ranije sreo.

"Spavaćeš u mom krevetu? Koliko mene sećanje služi, stali smo... Pa kad si se ti komirao." Nasmeje se glasno, pa mi okrene leđa i golo dupe. Bez stida, sa ubitačnom dozom samopouzdanja nastavlja da obavlja posao koji je radila pre mog dolaska. Otvara viseći deo kuhinje pa se osvrne preko ramena, upita me i tim onim zelenim očima klizne sa mojih očiju na usne. Gleda ih požudno. "Hoćeš da jedeš sa mnom?" Ne dozvoli mi da joj dam odgovor, već ona odgovara umesto mene. "Pa moram gosta, nenajavljenog i nezvanog - doduše nečim da počastim." Vragolasto govori. "Znači, dva tanjira..." Dodaje tiše, onako za sebe dok usnice razvlači u senzualni smešak. "Sedi, Bianki." Obrati mi se stavljajući viljuške u plave tanjire sa naslikanim beličastim oblacima.

"Obuci se, Daria." Promuklo naređujem kroz sube. Jebote!

Okrene se, trepće kroz nerazumevanje. "Kakva kontradiktornost. Poslednji put kada smo se videli, istim tonom si govorio da se svučem."

"Jesi li gladna, Daria?" Protisnem pitanje koje parira napaljenom režanju. Gledam je mračno, pouzdano.

"Da nisam gladna, ne bih kuvala, Mateo." Slegne ramenima, klizne ponovo sa mojih očiju na usne, ma gotovo ih dodirne pogledom koji nanovo vraća na oči. Njena zelenila preuzimanje mrak. Sopstveni jezik žvaćem, suzbijam poriv da je ščepam... Iako opasno izaziva. Iako, ona baš to želi. "U redu..." Podigne ruke, dlanove okrene prema meni, smeje se. Predivna je dok usnice grebe zubima.

Ista je kao one noći, opet toliko drugačija. Ovde je poput lavice u džungli, na svom je terenu. Dok je u one noći bila lavica u kavezu... Veličanstvena, ali sputana...

"Gledaš me kao da ćeš me u progutati, bez žvakanja." Kaže ne pomerajući oči sa mene, obiđe sto i uputi se ka staklenim vratima koja vode na balkon. Trenutak je u kome mi se gubi iz pogleda, a vraća se u lepšavoj, letnjoj haljinici.

"Zadovoljan?" Poletno se okrene u krug, dok haljinica zaleprša oko njenih kolena. "Sedi, sedi... Čuvaj noge. Želiš nešto da popiješ?"

"Pretpostavljam da alkohol nemaš?"

Zatrepće. Da, pamtim svaki detalj koji je o sebi otkrila. "Nemam. Voda? Imam i mineralnu, imam i limunadu."

"Voda je u redu." . Kažem smeštajući se stolicu. I tako, ja sam dovoljno opijen.

Gledam kako testeninu iz serpe presipa u činiju, zatim je stavlja na sto, donosi i dve čaše. Jednu sa vodom, u drugu nalije limunadu iz bokala koji stoji na stolu. "Odakle ti ovde?"

"Misliš na Siciliji ili baš na ovom mestu?" Sipa testeninu sebi u tanjir, zatim se nagne kako bi i meni napunila tanjir, haljina joj se odvaja od kože i pruža pogled na grudi i te opojne, slatke bradavice čiji ukus želim da mi se u ovom trenutku razlivaju nepcem.

"I jedno i drugo." Sedne a jednu nogu zatim podigne na stolicu, tako da joj se golo koleno nađe u visini grudi.

Zamisli se, pa mi da odgovor. "Tvoje prezime mi je pomoglo oko izbora lokacije. Inače, volim Italiju..." Otvori usne i prinese na viljušku nabodenu testeninu, sporim, erotičnim pomacima jezika sakuplja sir koji je ostao na njenim usnama. "I...njene plodove." Ostane da gleda u mene još koji trenutak, dok sporo zvaće.

"Drago mi je da si ovde, Daria." Kažem iskreno, zatim i sam probam hranu koju je pripremila. A grimasa koju činim dok mi se po usnoj duplji razliva uskus sira, a pod zubima krckaju makaroni na njenom licu izaziva smešak.

"Ne mogu u svakom segmetu biti savršena." Ugrize se za usnu, pa nastavi da jede. "Verujem da ni ti nisi naročito dobar u kuhinji."

"Dopustiću ti da sama doneseš zaključak." Namignem joj, viljušku odlažem u tanjir koji poguram ka sredini stola. "Nakon što te odvedem negde na večeru... Ili pre toga?" Izdignem obrvu u luk, dok je intenzivno posmatram.

"Preskočiću večeru... Bianki..? Dezetom ću se već poslužiti..." Spusti nogu na pod, pa lagano ustane dok se rukama odguruje od ivice stola a kontakt očima sa mojima ne prekida.

Obilazi sto i laganim koracima mi prilazi, usne vlaži jezikom dok me očima hipnotiše... Požuda izbija iz njih. Prstima klizne po ramenima i tanjušne naramenice kliznu niz njene ruke... Grudi joj zablistaju pred mojim očima. Duboko udahnem kroz napola otvorene usne dok se podižem, ali me njen dodir na ramenu zaustavlja. Oči mi padaju na mesto gde me dodirije.

"Ne, ne... Dezert se jede za stolom." Govori na mojim usnama, dahom me golica. Draži i pali. "Obrati pažnju na bonton, dragi." Šakama se oslanja na moja ramena, a usne spaja sa mojima. Momentalno joj uzvraćam poljubac, željno i pohlepno jezikom prodirem među te svilenkaste usne, dok je šakama snažno privlačim na sebe. Smešta mi se na krilo, tako da što me opkoraoči, a svojom se pičkicom lepi za moj napeti kurac.

"Stvarno je bila savršena lokacija." Prodahće na mojim usnama, dok prstima zavrće majicu koju povlači gore uz telo, noktima grebući mi kožu leđa. Mišići pod njenim rukama trepere i napinju se, koža plamti...

_____________________
❤️❤️❤️❤️

Trebao je biti letnja uspomena🔚Wo Geschichten leben. Entdecke jetzt