"Kako misliš da ste u bolnici s Anesom?", zabrinuto sam šetala uredom.
Martinin poziv me toliko trznuo da su sve misli i mozganja o Andreju nestala u trenu. Uvijek će mi najbitniji biti moj sin naravno i moja porodica podrazumijeva se da svako stavlja prioritete u životu tako i ja, a osoba ako naiđe koja mi odgovara kao partner prihvatit ću je. No, sve više mislim da mi je ta osoba ispred očiju.
"Dovraga više, stižem za pet minuta."
"Hej nemoj da žuriš samo je dobio temperaturu mi smo se preplašili i dovezli ga, nemoj da pogineš i onda si bezveze žurila kada neće imati majku", Martina me nakratko izvukla iz moje brzopletosti.
"U redu, stižem čuvajte mi ga."
Bijesno sam pogledala u odraz na ogledalu. "Izvoli?"
"Možeš li danas upisati u raspored moj sastanak s gospodinom Andrejem?"
"Izvini Mirjana, ali najavi mu se sama moram da idem", krenula sam ja vratima, ali me Mirjana zaustavila nesvjesna da ovu scenu gleda on prekoputa.
"Ne možeš nigdje krenuti bitniji mi je sastanak od svakog tvog problema", bijesno je stiskala moju ruku.
"I od mog djeteta?"
"Čak i od tvog kopileta", uzela sam čašu vode sa stola i polila je s njom nakon čega je ušao Andrej hvatajući me za struk mičući od nje.
"Andrej", zamucala je s tužnom facom. "Napala me."
"Siguran sam naprosto uvjeren da Lela to neće učiniti iz čista mira."
"Boli me kurac i za vas i vašu buduću vezu dogovarajte sami svoje sastanke bez da jebete u mozak nas asistente", bijesno sam obrisala suze i izašla vani, ali sam postala svjesna činjenice da sam danas na posao došla s Andrejem, a da je moje auto poslano rano jutros ka mojoj kući.
Andrej je došao ispred mene i povukao me za ruku ka klupi. "Šta je bilo Lelo šta ti je rekla?"
"Došla je naređujući da i nju i vaš sastanak moram utrpati u raspored današnji, a prije tog me zvala Martina Anes je u bolnici jer ima temperaturu, rekla je da joj vaš sastanak važniji od ičega na šta sam se zgrozila i pitala da li je čak važniji i od mog djeteta i rekla je da je kopile naravno da sam planula", izvukla sam svoje ruke iz njegovih.
"Hajde idemo", povukao me za ruku ka autu.
Bez razgovora za rekordnih tri minute smo bili u bolnici. Nije me zanimalo da li sam mogla poginuti čak štaviše nisam ni pogledala na kazaljku koja je prelazila sigurno 150 km/h.
Utrčala sam unutra krećući stepenicama, ali me Andrej povukao u lift za osoblje. Bez ikakvih problema smo ušli unutra u ordinaciju doktora gdje su me dočekali Miran i Martina koja mi je poletjela u zagrljaj.
Prišla sam svom malom sinu i zagrlila ga.
"Ljubavi mamina koliko sam te poželjela, koliko ti je loše od 1 do 10?"
"Nula."
"Molim?"
"Poželio sam te mama spavao sam bez tebe sinoć, od sad kad si u oluji s tatom Andrejem povedi i mene", zagrlio me skrivajući od svih pogleda.
"Okej mališa ideš od sad svugdje s nama želiš li doći nam i na posao?"
Klimnuo je glavom. "Želim."
"Moje tete na poslu su prijatne i rado će ti dati lizalicu ili po neki slatkiš", namignuo mu je.
Smrkla sam se na njega pa je nastavio. "A i one koje nisu fine tvoja majka ih rastjera", nasmiješio mu se.
Miran i Martina su prasnuli u smijeh bacajući pet jedno drugom.
Zapamtit ću mu ovo.
Doktor se nasmijao. "Imao je malu povišenu temperaturu ništa opasno gospođo i gospodine vaše dijete je jako dobro i inteligentno", namignuo mu je.
"U redu doktore hvala vam", nasmiješio mu se Andrej i izašao vani prvi.
Spakovala sam Anesa i pošla iza Mirana i Martine.
"Danas se ne moraš vraćati na posao ako možeš izdvojiti večeras sat ili dva samo da pređemo preko financija za ovaj projekat."
Klimnula sam glavom. "Hvala ti."
"Nema na čemu", namignuo mi je, a onda se spustio do Anesa.
"Eto mališa puštam ti mamu danas čitav dan da bude tvoja jer sam je ja zadržao sinoć i oluja zar ne?"
"Red na mene da bude moja", zagrlio me oko nogu.
Eh sine Anese nikad nisam ni bila njegova samo te laže.
"Naravno maleni", uhvatio ga je za obraze i poljubio.
Ustao je i prišao meni na dosta drugačiji način mirno gledajući i vrludajući pogledom po mom licu.
Primaknuo mi se i sklopila sam oči dok mi se stomak grčio. Poljubio me u obraz tako da je i Anes bio zadivljen kako je slatko "puklo" vidjela sam to po njegovoj faci jer dijete nije pristajalo na drugačije poljupce sem pucketajućih.
Otvorila sam oči, a potom i on.
"Vidimo se."
Rekao je i izletio iz bolnice.
"Idemo mama?"
"Idemo sine."
A/N
Ko nije bacio pogled na prvu knjigu "Vlasnik mojih misli" od serijala pod nazivom "U okovima zavodnika" neka baci sada.
Otprilike će ova knjiga imati 15 nastavaka jer je naprosto tako fina i mirna knjiga bez nekih većih zapleta. Porodična i ljubavna kao što sam je i najavila.
Volim vas.
Utisci?
