Na miru i bez suvisnih misli ručam, popijem vino, zatražim račun i kada platim izađem na vreo vazduh. Umesto da odem prema parkiranom automobilu, spustim se sporim koracima prema plaži. Čim kročim na pesak, sednem i skinem patike. Spustim ih na obalu i zakoračim u vodu koja me mami da se potopim i osvežim. Ali nemam vremena, trenutno, moram pre nego što padne mrak da se pobrinem za smeštaj.

Izađem iz vode koja doseže do mojih listova i sednem na obalu čekajući da mi se stopala osuše. Vraćam se u onu noć. Bila sam na korak do stupanja u brak. Od toga da postanem gospođa Ilić delilo me je svega šest dana. Sa Markom sam bila duge četiri godine, bila je to jedna skladna veza, kojom su više od mene bili zadovoljni moj otac i moj budući, ali ipak nesuđeni muž. Ja sam bila u svom svetu, posvećena karijeri i poslu koji ni jedno od njih nije odobravalo. Moj otac jer je za mene imao druge planove; ekonomija na nekom od evropskih univerziteta i jednog dana preuzimanje njegovog mesta. Prkosno sam izabrala fakultet dramskih umetnosti u gradu u kome sam se rodila. Marko nije odobravao, ali njegove razloge nisam slušala. Upoznao me je kao ženu koja je to zanimanje već izabrala, koja je iza sebe imala par uloga i koja na tome nije htela da se zaustavi. Bila sam mišljenja da ako mu smeta, zna kako sa par rečenica možemo civilizovano da stavimo tačku na našu vezu. On je ostajao pored mene. Prigovarao je ali me i zaprosio. Prihvatanjem tog prstena potvrdila sam kako umem da budem prava glupača.

Bila sam u njegovoj kući, sedela na sofi i čekala da se istušira. Telefon mu je neprestano vibrirao. Bacila sam pogled prema telefonu koji je stajao na stočiću ispred mene. Ženske, oble i čvrste grudi su bljesnule na osvetljenom ekranu ispred mojih očiju. Nisam bila lenja da prolunjam po njemu i da utvrdim kako me verenik vara. Ni manje ni više nego sa mojom dobrom prijateljicom. Uhvaćena sam u špijunaži, zaradila sam šamar i rasečenu usnu. Zatim me je izbacio iz kuće. Naravno da neko poput mene nije imao u planu da ostane dužan. Nisam otišla kod Todora, jer kakav god da je naš odnos umeo da bude, znam da na mene ne da. Nisam želela da mu stvaram probleme, ne kada sam mogla i sama. U prilog mi je išlo što Todor nije bio u zemlji. On sigurno priču kako sam zaradila rasečenu usnu koju sam njegovoj ženi servirala ne bi popio.

Umem sama da se branim. Bez nasilja. Moje oružje je narav koju sam nasledila, i na koju često nisam bila ponosna.

Naredne večeri sam otišla u klub čiju mi je adresu poslao Bojan. Imala sam u planu da se malo provedem, nakon toga da serviram svoju osvetu. A onda je došla promena plana.

Spustim telefon na sto pored čaše na stalak, koja je tu bila tek kao ukras. Bojan opet kasni, a ja ono vino pijuckam da prekratim vreme i da me njegovo nagrizanje podseća na gorak ukus šamara. Tada, šamar me opet zapeče po obrazu i samo u sebi potvrdim kako će se grdno kajati. Iskapim vino i pogledom potražim kelnera, ne vidim ga odmah, pa ustanem i odšetam do šanka. Smestim se na visoku stolicu, zavodljivo ukrštajući stopala u visokim potpeticama. Naručim jos jednu čašu vina. Čisto, da se nečim zanimam. Trenutka kada sam stalak obuhvatila prstima, kako ne bih posegnula za cigaretom, što sam činila neretko iz dosade, krupna muška prilika se stvori na praznoj stolici pored mene.

,,Verenica ministra Ilića?", duboki glas i naglasak kojim je okupana svaka reč koju je izustio učinili su da se lagano naježim. Šta ću, slaba sam na Italiju i njene slasne plodove.

,,Bivša." Okrenem se i susretnem dva tamna oka kako me posmatraju kroz oblak dima. Nisam mu znala ime, niti čine se bavi. Jednostavno me takve stvari nikada nisu interesovale. Prepoznala sam tipa za koga sam znala da ga Marko baš ne miriše.

,,Nisam propratio silne promene od kada sam jutros sleteo u tvoju zemlju." Oči su mu počivale na mojima. Ispratila sam kretnju njegove šake kao i trenutak kasnije kada je mladi, plavokosi šanker sa štreberskim, okruglim naočarima spustio času ispred njega. Izgledao je opako. Nisam se palila ma moć, nije me ložilo što su sve ženske oči bile na njemu, a njegove na meni. Varnice je stvarao njegov glas i miris pravog muškarca kojim je odisao.

Trebao je biti letnja uspomena🔚Where stories live. Discover now