" Lagano mačak! "

Start from the beginning
                                    

"Držaću te u neizvesnosti" Kratko odgovorim.

"Saznaće Lemi za ovo!" Pokušava da me zaplaši,ali ja znam nešto što njegov brat ne zna.

"Kad mu već to govoriš reci da mu je brat prešao u cigane"

Srdjan me gleda ispod oka,formirajući neko nejasno lice,koje treba da prestavlja ljutnju i bes. Ali ovo mene zabavlja i dalje postrek.

"Znaš li što ti je činit?" Klimne glavom na Mensureve reči,ironično se smešiti te ubrzo čujem zatvaranje vrata.

Ustanem sa stolice,posmatrajući akvarijum sa ribicama.

"Sjutra idem" Okrenem se ka Mensuru koji je upravo spuštao telefon iz ruku.

"Zar već? Taman sam se navikao na tebe" Zakukam.

"Ne vjerujem da dolazim za Voždovac"

"Onda večeras izlazimo!" Red je bio. Nisam izašao od incidenta sa Eleninim dečkom. A ni nas dvojica se nismo dugo videli.

"Idemo sami!"

"Kako ti kažeš" Slegnem ramenima.

...

Nikad mi nije išlo ovo sredjivanje. Tirkiznu majicu sa nekim natpisom ukopio sam sa običnim svetlo plavim farmerkama. Mensur se još premišljao šta će obući,dok se u boksericama šetao po sobi.

"Kao neka žena si" Promrljam na šta se on zacereka po običaju. Odmahne glavom te navuče adidasovu narandžanstu trenerku,koju sam mu kupio za prošli rodjedan.

"Dočekao sam da vidim da oblačiš nešto što sam ti kupio"

Obično mu te stvari nisu po njegovom ukusu i nalazi im sto i jednu manu,pravdajući se da on nije ja i da to nije njegov fazon.

"Hoćemo li?" Prevrnem očima jer menja temu.

"Hajmo"

...

"Lagano mačak!" Začujem Mensurov glas kada sam izvrnuo čašicu votke. Pokažem konobaru za još jednu turu.
"Alo,majmune,alo!" Derao se dok mi je uzimao čašicu iz šake.

"Koji ti problem imaš? Vrati mi!"

"Mačak,nećemo da se svadjamo" Okusi tek toliko tečnost iz čašice ali mu je ja istrgnem i nategnem.
"Dabogda bio bolestan,pa te razboljeo!"

"Ajde Crnogorac,kao da ti ne voliš da piješ" Ne volim to nacionalno osvlovljavanje ali očigledno sam pripit.

"Srbine,Srbine.." Odmahinjao je glavom dok sam ja konobaru govorio da nam obadvojici da po votku.

"Probaj,nećeš se otrovati. Možda to nema kod vas na čuki ali probaj!"

"Živjeli!" Kucnemo se te odmah ispijemo sadržaj čašice.

Ubrzo završimo pijani ali svesni da je prošlo tri i da imam školu ujutru. Toga sam ja bar bio svestan. Teturavi Mensur je pevao "Eh da mi je želja da me mine" svoju omiljenu pesmu. Vraćali smo se polako ka kući jer sam smatrao da će hladnoća da nas otrezni.

"Stani,smesta!" Dubok muški glas odzvonio nam je u ušima. Stali smo koliko,toliko mirno. Pandur se stvorio ispred nas.
"Šta radite vas dvojica?"

"Vraćamo se kući" Odgovorim mu promuklim glasom.

"Dajte lične karte" Pružim svoju te Mensur takodje.

"Vuk Arsenijević i Menzur Djurović" Pročita imena sa ličnih karata,gledajući čas u nas čas u sliku koja se tu nalazila.

"Laku noć,cigane"🔚Where stories live. Discover now