"Vaša majka se slagala s time?" Njegov pogled je postao još hladniji ako je to ikako moguće. Lucifer pročisti grlo i nikada mi taj potez nije bio privlačan. Ali kod njega jest, svaki njegov potez do sada.
"Pa, gospođice Sarai... hoćemo li?" Pokaže svojom rukom prema stolom i papirima koji su tamo poslagani.
"Da, naravno." Sjednem na svoje mjesto, a zatim i on. Predstavim mu svoju ponudu. Četrdeset i devet posto dionica, punomoć nad svime dok ne završim pravni fakultet. Obavezan je upućivati me u svaku svoju veću odluku i također učiti me jer uz fakultet planiram ovdje raditi. Ugovor koji je do detalja izradila moja odvjetnica i koji bi trebao biti bez ijedne greške.
"Biti ću iskren s tobom, Sarai." Hladno izgovori moje ime. "Znao sam kakav ugovor me čeka. Poznavao sam tvog oca i znao sam njegove odluke. Ovdje sam da pomognem tvrtki, jer zaista ne bi volio vidjeti da propadne." Uhvati me svojom rukom za moju. "Tvoj otac je bio dobar čovjek."
"Potpisati ću ovaj ugovor i pristati na svaku detalj. Srediti ćemo ovo zajedno, može?" Njegove riječi su toliko tople i dobročudne, ali njegov glas i pogled je toliko hladan. Zašto je ovaj muškarac takva misterija? Zato što ga ne poznaješ, Sarai.
"Može, odlično gospodine Revan."
"Hajde da budemo na ti, svakodnevno ćemo se viđati." Odmakne ruku s moje, a meni odmah nedostaje taj dodir. Bože... "S radom možemo početi već sutra, što se mene tiče."
"U redu, Lucifer." Prvi put izustim njegovo ime naglas, sviđa mi se kako zvuči.
Promatram ga kako potpisuje ugovore, a zatim i ja iza njega učinim isto. Odjednom sve se prebrzo dogodilo, ali ne osjećam se loše, osjećam kako je ovim postupkom sve krenulo kako treba.
Tajnica uzme sve ugovore i odnese ih iz prostorije. Oboje ustanemo i ja uzmem svoju torbu u ruku.
"Bilo mi je drago upoznati te." Izgovorim, dok mi on otvara vrata ureda i propušta me prvu da izađem.
"Također, Sarai." Pokaže mi po prvi put svoj osmijeh. I prije nego mu uzvratim osmijeh, moje noge se sapletu jedna u drugu i krenem padati. Već se vidim osramoćenu na podu usred hodnika, ali Lucifer me hvata za podlakticu i ja ostanem na nogama. Ipak, moja torba strada. Padne na pod i čitav njen sadržaj rasuje se po podu.
Spustim se na koljena i krenem sakupljati svoje stvari. Lucifer mi se pridruži i prvo što mi dodaje u ruke je čokolada koju sam dobila jutros u paketu od misterioznog darivatelja.
"Hmm, s komadićima naranče. Fino." Izgovori i gurne mi je u ruku. Podignem pogled prema njemu, a njegove oči već gledaju u mene. Trenutak duže se promatramo, a zatim me on zajedno sa sobom povuče na noge.
"Hvala ti." Zahvalim mu se i osmjehnem. "Moram još do tajnice, pa se vidimo sutra."
"Vidimo se, Sarai." Lucifer uzima mobitel iz svog džepa i odlazi prema dizalu. Prestanem buljiti za njim i odlazim do tajnice zaboravljajući što sam uopće trebala od nje.
***
Pred ulaznim vratima kuće dočekala me crna omotnica. Začudila me jer dobila sam je jutros. Okrenem se iza sebe, ali ulica je mirna. Nema nikakve naznake da me netko promatra, ali ne mogu pobjeći od osjećaja da me netko promatra. Ja znam da me on promatra. Sam je to rekao.
Uzimam omotnicu u ruke i ulazim u kuću. Zaključavam je smjesta. Odlazim do zastora u namjeri da ih navučem, ali odlučim ih ostaviti otvorene. Nisam sigurna zašto.
Otvaram omotnicu, a iz nje mi pada slika. Podižem je s poda. Na njoj sam ja. I Lucifer koji me promatra dok mi daje čokoladu u ruke. Naježim se dok gledam u omotnicu tražeći poruku, ali je nema. Okrenem sliku u svojoj ruci. Poruka je tu.
Princezo, mogao bi postati ljubomoran.
- Tvoj, A.
Pogledam kroz prozor. Srce mi luđački udara dok jednostavno znam kako on izvana promatra moju reakciju na ovo. On je tu.
Ovime mi poručuje, da je on uvijek tu.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
