⚜Princ Tame⚜

9. Večera

~Alesandro's P.O.V.~

Kada mi je prišla u klubu nisam mogao ni u najludjim snovima pretpostaviti da će mi predložiti ovakav dogovor.Ne znam čak ni zašto.Istina ona je osoba koja ne podnosi dobro odbijanje,to mi je jasno ali ipak biti u vezi sa muškarcem a ne znati ko je,kako li joj je samo palo na pamet tako nešto.Prvi instinkt mi je bio da je odbijem ali istina je da mi ovo savršeno odgovara.Prelijepa vatrena ridjokosa me nenormalno privlači,kao što nijedna prije nje nije i želeo sam je,makar samo na jednu noć kad joj već ne mogu ponuditi više.Ali mislio sam da ona nikad ne bi na tako nešto pristala i odlučio sam da joj i ne prilazim.Ali definitivno nisam očekivao da će ona prići meni.Zato kada mi je ponudila vezu bez obaveza prihvatio sam sa vrlo malo premišljanja.
Pobogu vidjeo sam je dva puta a razgovarali smo jednom,kako sam se toliko zanio i prihvatio.
Zbog mog "porodičnog posla" veza sa mnom izgledala bi drugačije.Nema izlazaka,držanja za ruke,upoznavanje porodica,bilo čega što se očekuje od normalne veze.Do sada je bilo samo jednoročnih radnji i to je sve.Ja ne mogu voljeti jer kada nešto voliš, plašiš se da to ne izgubiš a to znači da imaš slabu tačku.Koja bi u mom poslu bila smrtonosna.Kako u vezi ne mogu ponuditi ljubav ne mogu je ni tražiti a ženama ona treba.Zato je najmanje komplikovano iskustvo za jedno veče.Tu je takodje stvar bezbjednosti,pored mene nije. Toliko je jednostavno.

Ali istina je da pored svih ovih validnih razloga stoji glavni razlog a to je činjenica da ja ne mogu voljeti sve i da hoću,ne znam kako.Nikada nisam.

Šta je ljubav?Ljubav roditelja, ljubav brata ili sestre.Ljubav žene.Za mene to su strani pojmovi.Kako voljeti kad nisi bio voljen?Kako prepoznati nešto što nisi osjetio? Kako povjerovati u nešto neopipljivo?Da,ja u ljubav ne vjerujem.Po meni to je primamljiva zamisao i težnja za kojom svako žudi ali ne budeš li i povrijeđen jednako jako?Lijepa je to zamisao i siguran sam da to mnogima zamaže oči,svi žele "Bili su srećni zauvjek...."Ali da li su? Prije ili kasnije ta ljubav izblijedi a zašto?Zašto se brakovi raspadaju?Zašto supružnici varaju?Zašto se svadjaju godinama nakon velike ljubavi?Odgovor je jednostavan ta zaludjenost je prošla,ta hemija koju su pomiješali sa izmišljenim pojmom poznat kao ljubav izblijedjela,ta strast koja je sve započela se ugasila.Ljubav je ideja,srodne duše zamisao,srećno zauvjek pusta želja.Ljubav, tu hemijsku reakciju u mozgu i u pantalonama,su definisali kao takvu ljudi kojima je trebala u životu slamčica spasa da im da svrhu i snagu za dalje.Ali ljubav nije za ljude, jer niko nikog ne može trpljeti zauvjek,željeti zauvjek,misliti samo na njega zauvjek,biti samo sa njim zauvjek.Ali zar to i nije realno.To zauvjek je sada i trenutno,to je ta privlačnost koja nas zavara jer se nadamo vječnoj sreći ali čemu komplikovanje,čemu dodavanje pritiska riječima "volim te" koje zapravo i ne razumijemo a toliko ih želimo čuti i imaju toliku moć nad nama da bismo uradili nezamislivo.
Ne postoji srećni zauvijek osim u bajkama za djecu,ne postoji srodna duša osim u romantičnim sapunjavim filmovima i ne postoji jedan par koji se voli cijeli život.A čak i da griješim,čak i da ta stvar postoji zašto bih je htjeo,koliko sreće toliko patnje kada jedno prestane "voljeti".Kome to treba.
Čak i da predjemo preko činjenice ko sam ja i ko je moj otac,to ostaje.
I upravo iz ovih razloga izvodim je na večeru.Tu planiram da joj objasnim par pojedinosti koje nije uzela u obzir a koje mora znati.Jedno je ostati samo na prvom imenu a nešto sasvim drugo kako će stvarno izgledati ova veza.

Ja znam ko sam i šta želim.Znam jer moram,u mom svijetu nema mjesta dvoumljenju.To te košta života.Prvi put u svom životu kolebam se jer znam da ću započeti opasnu igru. Istina,reći ću joj što više mogu o pravilima ali to ne mijenja činjenicu da će nositi povez preko očiju.Ona gubi u ovoj igri već na startu jer ja ne mogu izgubiti,ali samo se moram pobrinuti da joj pad bude što blaži.
Ne smije se vezati,to nikako jer ja znam da neću.

...........

Ulazimo u moj omiljeni restoran "Sol" jedan od rijetkih mirnih mjesta u Njujorku.Nije prevelik,miran,pokraj Hadson rijeke.Malo je van grada ali vrijedi puta.Ambijent je topao a sami enterijer predivan mnogo stakla i svjetlosti jer je cijela jedna strana restorana u prozorima ćilibarne boje.Ovo konstantno odaje utisak toplote a pogled je savršen na mirnu rijeku.Ovdje dolazim još od srednje škole,slučajno smo ga otkrili ja i Eston, dolazili bi kada bi nam trebao predah.
Ovo je restoran koji je u porodici 5 generacija i zadovoljni su,ne žele da se prošire uživaju u svom malom raju i po njihovim riječima izgubiće svoj šarm ako naprave franšizu.A i više posla znači manje slobodnog vremena a to ne žele da izgube,dobri,prosti i pošteni ljudi.
Do sada nikog nisam doveo sa mnom sem Estona.Ali iz nekog razloga ovo mi je djelovalo kao savršeno mjesto za naš prvi sastanak.
Ma šta je pričam,kakav sastanak ovo je dogovaranje uslova.Saberi se Aleso,šta ti je.Usredsredi se.