⚜Princ Tame⚜

2. Ona

~Alesandro's P.O.V.~

Ja sam Alesandro Santoro,imam 28 godina i nisam bio u Americi zadnjih 10, zahvaljujući dogovoru sa ocem.
Sada se vraćam.
Ja sam jedini naslednik Santora Kartela.

Santora Kartel je najveći kartel u Americi.Postoji već preko 6 generacija i povezan je sa svime.Droga,
oružije,prostitucija,krijumčarenje.
Imamo veze sa vojskom,
policijom,političarima čak posjedujemo i brojne legalne firme.
Ne moram pominjati koliko se novca sliva svake godine.

Moj otac,Gabrijel Santora,poznat kao "El Rey" odnosno kralj Santora Kartela, vodi ga uspješno već skoro 30 godina.Predstavlja strah i trepet podzemlja a u našem poslu reputacija je sve.

U našoj familiji "kralj" ustupa svoj "prijesto" sinu kada napuni 30 godina.
Za dvije godine moj otac će ga meni predati.

Moj otac je hladna figura,odgojio me disciplinovano i nikad nije pokazao ljubav niti privrženost.Za i očekivati od kralja podzemlja.Zar ne?

Od malena me učio da uvijek imam hladan pogled koji je pun misterije,da niko nikad ne zna šta mislim i kako se osjećam,da me se plaše,da nikad ne pokazujem strah.Da svojim stavom, hodom,pojavom govorim da sam kralj.Mom ocu je bilo veoma bitno da me se plaše kao i njega,da mi se klanjaju i sklanjaju s puta.

Da budem iskren mislim da ja ni ne znam šta je ljubav jer je nikad nisam osjetio.
Tokom mog odrastanja oko mene su bili radnici moga oca koji su takodje bili hladni i distancirani jer su ga se plašili.

A šta je sa mojom majkom?
Pa ona nije bila tu.
Umrla je na mom rodjenju a sve što znam o njoj je njeno ime i izgled.
Ona se zvala Izabela Capelo Santora,bila je prelijepa plavuša crnih očiju,ne licim na nju nimalo.
Preslikani sam otac.
U Santora familiji crna kosa i zelene oči su karakteristika.

Pored moga oca jedina porodica mi je njegova desna ruka Dijego.

Dijego Alviar je mračan čovjek koji je uz moga oca od kad pamtim.
Vjeran i efikasan,obavlja sve prljave poslove za mog oca,koji voli da naredjuje ali ne baš i da izvršava ono što mu može uprljati ruke.

...............

New York
John F. Kennedy Internacionalni aerodrum

Sjedim u avionu i čekam slijetanje.
Napokon kući.
Pa ne stvarno kući,odavno mi ovo nije ni kuća ni dom.
Ali jeste moja država u koju nisam kročio već deset godina.

Slijetanje.
Čekiranje karata.
Podizanje prtljaga.
Taxi.
Vožnja ka stanu.
.................

Otvaram vrata,čudan osjećaj kao i da nikad nisam otišao.
Moj otac posjeduje kuće i stanove u većini gradova u Americi,ali ovaj je samo moj.
Uvijek sam volio biti ovdje ali sada je drugačije,osjećaj nije ali ja jesam.
Nisam ista osoba koja je otišla.

..............

Večeras izlazim sa starim društvom iz srednje škole.
Nisam ih vidio 10 godina.
Sumnjam da su se promijenili.
Imam par starih prijatelja.
Eston Arons je sin očevog poslovnog partnera.
Viktor Volkov, je sin ruskog mafijaša.Uvijek ozbiljan i namrgodjen,ruska gromada od dva metra.
Kristean Landis,njegov otac je isključivo u poslu sa striptiz klubovima i prostitucijom.Njega smo uvijek zvali Kris,on je najmirniji od nas.
I Noa Berkel,njegov otac se bavi oružijem.I on je muška kurva.
Svi smo bili ženskaroši još i tad ali on je bio posebna liga.

Zajedno smo išli u školu,isto odeljenje,slični očevi,to nas je spojilo.
Vladali smo našom školom.
Najbogatiji,najpopularniji sa opasnim familijama u privatnoj školi.Možete pretpostaviti da smo radili šta smo htjeli.

Svi smo bili plejboji.Mada je Eston uvijek bio najozbiljniji.
Ja sam se stalno tukao a on me vadio iz problema.
Kada sam završio srednju otišao sam i iako se nismo gledali tolike godine,kada sam im javio da se vraćam odmah su isplanirali veče.

Pozvali su me u klub koji redovno posjećuju jer je Kris vlasnik.
Valjda je to trenutno najpopularniji klub u gradu "Pandemonium".

....................

Prva stvar dnevnog reda bila je da kupim auto,imam cijelu kolekciju automobila i motora,ali je na imanju kod oca jer ih je premjestio tamo kada sam otišao.
Obožavam sportske automobile i motore.Volim brzinu.
Odabrao sam mat crni Maserati Granturismo.

................

Izlazim iz auta ispred Pandemoniuma.
Nisam raspoložen za zabavu ali radujem se što ću vidjeti moje prijatelje.

Otvaram vrata i ulazim.
Vidim poglede na sebi,ženske, požudne i zansene.Ne obazirem se.Nisam narcis ali sam svjestan svog izgleda.
Letimično gledam po prostoriji da pronadjem Estona i ostale.

Klub nije loš,ustvari baš je po mom ukusu.
Ogroman prostor,separei veliki i izolovani.Tražeći naš separe prelazim pogledom po klubu i za jednim od stolova sjedi Ona.
Susrećem se na trenutak sa pogledom prelijepe ridjokose djevojke.

Oči boje jantara,kao dvije zvijezde koje skoro pa svijetle u mračnoj prostoriji,kovrdžava ridja kosa pokupljena u visoki rep pada na njena ramena.Izazovno je obučena,u kratkoj tamno zelenoj haljini koja savršeno kontrira njenoj kosi,koja podsjeća na plamenove, i tom blijedom tenu.
Izgleda poput lutke od porcelana.

Gleda direktno u mene bez pardona.

Ipak ima nešto u njenom pogledu drugačije od ostalih.
Ne samo pogled da me želi,iako ima i toga,primjećujem sigurnost da me može imati ali i strah od moje pojave.

Nije klasična djevojka,definitvno bi bila moj tip.

Ali ja nisam za vezu a ona nije djevojka za jedno veče,to mi je odmah jasno.Možda bih joj ja iz srednje i prišao zbog zabave ali sada je druga priča.

Ja je ne mogu voljeti,zašto je zavaravati.Nisam toliki gad.

A i osim toga kada bi čula ko sam pobjegla bi glavom bez obzira.