#1 Poslije pogleda [✔]

4. Prvi prekršaj

Jedanaest sati noći mi govori kako moja smjena završava. Pakujem svoje stvari kada mi u kancelariju ulazi Tobias ozbiljnog izraza lica.

"Imam još jedan mali posao za tebe", kaže dok zatvara vrata za sobom.

"Moja smjena je završila, zaposli nekog drugog", odvratim spreman da izađem, ali me on zaustavi.

"Završava ti smjena onda kada ja kažem."

"Dobro, kakav posao?" Iznervirano ga pogledam dok se on zadovoljno ceri u lice.

"Svrati do Atoma, izbila je jedna tučnjava. Govore kako se jedna djevojka napila pa provjeri."

Potvrdno klimnem glavom i izlazim iz prostorije ravno vani na izlaz u svoje auto. Vozio sam prema Atomu dok sam još uvijek bio iznerviran što ne mogu odmah kući da odmorim.

Ulazim unutra i glasna muzika mi izbije zrak iz pluća. U daljini već primjetim gužvu i deranje, pa se približavam do njih.

"Izmaknite se", proderem se zbog čega se pojedini sklonu sa puta. Tamo kraj šanka ugledam jednu brinetu kako leži na podu dok joj krv teče iz nosa, a sa druge strane je crnokosa djevojka koja cijelo vrijeme hoda i dere se. Prilazim joj i okrenem je sebi.

Pa to je Amanda.

"A i zgodni policajac je došao na zabavu?" Kaže dok se uhvati smijati. Ruka joj je bila rasječena, zaključim da je zbog flaše koja je bila razbijena na podu. Ne govorim joj ništa, umjesto toga je povučem za nadlakticu i vodim prema izlazu.

Kada izađemo vani stavljam je na stepenice da sjedne.

"Šta izvodiš to?" Upitam je ljutito, pogleda me ispod svojih trepavica sa izazovnim zelenim očima i glasno se nasmije.

"Pa zar ne vidiš? Ubijam se."

"Dolazi", izdahnem i podignem je noseći je do auta.

"Vodiš me sebi?"

"Gdje živiš?" Ignorišem njene komentare. Počinje se ponovo da smije. Okrenem se prema njoj i posmatram je tako pijanu.

"Znači želiš kod mene?"

"Amanda govori mi svoju prokletu adresu", procjedim kroz zube. Umiri se i kratko mi kaže adresu. Otvorim prozor sa njene strane kako bi došla sebi od hladnog zraka. Vozili smo se u tišini narednih deset minuta. Parkirao sam se kraj njenog ulaza i izveo je vani. Pružila mi je svoje ključeve i ušao sam u stan.

"Amanda otkud tebe ranije?" Iz dnevnoga izviri kratko ošišana plavuša. Pogleda me u šoku, pa u Amandu.

"Gdje vam se nalazi prva pomoć?" Upitam.

"Šta joj se desilo? Sačekajte", potrči u kupatilo i donosi kutiju koju uzimam iz njene ruke. Kažem joj da me odvede do njene sobe što i uradi. Nosim je do spavaće i polegnem na krevet.

"Možete li mi objasniti šta joj se desilo?" Uspaničeno upita.

"Volio bih i ja znati", odgovorim dok vadim alkohol i gazu.

"O Bože, Amanda dokle više?"

"Zar se i prije ovako opijala?"

"Ne, ovo joj je prvi put", kaže. Kimnem glavom.

"Možete izaći, sutra porazgovarajte sa njom."

"U redu, ako vam još nešto zatreba u dnevnom sam."

"Neće više ništa trebati, očištit ću joj ranu i otići." Kimne glavom i izlazi iz sobe zatvarajući vrata. Uzimam joj ruku i natopim gazu u alkohol te stavim na njenu ranu. Ispusti izdah i jauk.

A onda čujem jecaj.

Pa šmrcanje.

I ponovni jecaj.

"Amanda, zar ti to plačeš?" Upitam i tražim njen pogled. Ne odgovori ništa. Brzo joj očistim ranu i zamotam joj ruku, a onda uzimam njenu glavu i okrenem je prema sebi.

Oči su joj crvene i pune suza, usne joj drhte i grči se od bola.

"Pusti me", prošapće ponovo ispuštajući jecaj iz sebe.

"Zašto plačeš?"

"Zašto svi imaju tu potrebu da me slome?" Pogleda me i briše svoje suze, ali bez neke koristi jer su nove nadolazile. Prešutim na njeno pitanje dok se ona ustaje i sklanja moje ruke sa njenog lica.

"Kad god pokušavam biti dobra ljudi pokazuju zube. Mislila sam da makar stranac i osoba koja pomaže neće biti odvratna i hladna."

Ne znam šta odgovoriti na to, a znao sam da misli na mene. Briše suze i ispušta jecaje koje odzvanjanju od zidove njene sobe.

"Šta sam to loše uradila da ti moraš biti hladan prema meni?" Pogleda u mene suznih očiju. Ispružim ruku prema njenom obrazu i pomilujem je.

"Izvini", kažem iskreno to i misleći. Nisam znao da će je moje ponašanje tako jako pogoditi.

"Možeš ići sad Alec, sama ću se snaći kao što sam i prije nego si se ti pojavio, zar ne?" Upita cinično se smijući.

"Pijana si Amanda, lezi spavaj."

"Sad te kao briga?"

"Spavaj."

"Odlazi."

Potrljam se po licu i ponovo usmjerim pogled prema njoj.

"Ako odem, hoćeš li spavati?"

Posmatrala me suznih zelenih očiju sa skupljenim obrvama. Njena crna kosa je bila priljepljena od njene mokre obraze i punašne crvene usne.

"Odlazi Alec, zaspat ću."

Klimnem glavom i ustanem se. Ona legne, a ja je pokrijem dekom i izađem iz sobe poželivši joj tiho laku noć. Na hodniku sretnem plavokosu djevojku od maloprije.

"Čuvaj je", kažem joj i izađem iz njihovog stana nazad u auto spreman da se odvezem kući.

U glavi mi još uvijek odzvanjaju njene riječi i ne mogu da se ne zapitam šta je to sve prolazila kada ju je moje ponašanje toliko povrijedilo?