VATRA #2 / Ante Rebić Ff

VIII

Budali je palo na pamet i da nas zaključa u sobi, a u samo trenutku nepažnje isti taj ključ od sobe je završio u bazenu. Pratila sam ga cijelo vrijeme pada, sve mi se činilo kao u usporenom filmu. Kao i obično, izvrijeđala sam ga da je kreten, idiot, budala, rekla sam mu sve glupe riječi koje su ga u tom trenutku opisivale, a jadnik se ponašao kao da mu je svejedno i kao da je slučajno ključ završio u bazenu. 

Jedno mi je samo prolazilo glavom, a to je što će se sljedeće desiti. Iznervirano sam sjela na krevet dok su mi trnci prošli cijelim tijelom, protresla sam se kao da imam groznicu. U isto vrijeme sam bila i ljuta, iznervirana i nervozna. Ante je i dalje stajao naslonjen na balkonsku ogradu gledajući prema sobi dok sam ja šizila i psovala sve živo i neživo. 

"Matea, želim samo razgovarati s tobom, ništa više." rekao je ušetavši tiho u sobu kroz balkonska vrata. Podignula sam pogled, a on se naslonio na komodu sa televizorom ispred mene koja sam još uvijek sjedila na kraju kreveta. 

"Nemamo o čemu, sve smo si već rekli odavno." odbrusila sam, no tiho ovoga puta i dalje smišljajući plan kako da se domognem ključa. Izvadila sam mobitel iz džepa s namjerom da nazovem Karlu, no čim mi se javila rekla je da me ne čuje zbog prejake muzike i da ima posla trenutno, isto su rekli i Leon i Stella, pa sam nezadovoljno uspuhnula pogledavši u Antu. Znači, prisiljena sam biti u istoj prostoriji s njim. 

"Koliko možeš biti tvrdoglava i prkosna?" upitao je odmahivajući glavom usput prekriživši ruke preko prsa. Tako sam i kroz njegovu bijelu košulju dobila pogled na njegove prekrasne ruke, istog trena sam odmahnula pogled da me to ne dekoncentrira jer dobro i sam zna na što sam slaba, a shvaćam i ja.

"Ja ne razumijem kako tebe nije sram doći pred mene..." slegnula sam ramenima pogledavši ga direktno u oči, bila sam jako ljuta. Kako se kaže ne diraj lava dok spava, tako se i mene ne smije dirati dok sam ljuta, inače ću eksplodirati i to će završiti katastrofa. 

"Nije, zato što sam još uvijek svjesan istih stvari." rekao je i značajno me pogledao, odmaknula sam pogled i pogledala u još uvijek prljavu košulju. Ustala sam se i krenula po sobi tražiti drugu.

"Što tražiš?" pitao me u jednom trenu, "Drugu košulju..." odgovorila sam mu te uspuhnula nakon što sam pretražila cijeli kofer. 

"Ovu tu?" upitao je, odmah sam uspuhnula u sebi i ugledala ga kako u ruci drži drugu bijelu košulju. Ustala sam se iz čučnja i iz ruke mu istrgnula istu košulju te se zaputila prema kupaonici.

"Možeš se i ovdje presvući, nije da te nikad nisam vidio u tom elementu." sasvim ozbiljno je rekao, a ja sam ga pogledala onim lud si, majke mi, nema šanse pogledom, sasvim sam sigurna da je razumio i sam. 

"Zaključat ću se u kupaonici i bacit ću ključ u wc." rekla sam i ušla u kupaonicu, razmišljajući o tome kako je to stvarno dobra ideja na neki način, no nemam muda za to. Dovoljno mi je da sam zaključana u sobi. 

U ogledalu sam vidjela potpuno ljutog risa, para mi je kipila iz ušiju i svega mi je bilo preko kape. Ne želim više Antu iako ga još nisam preboljela u potpunosti, smatram da mi treba još malo vremena da to uspijem, ali sad se baš nenadano pojavio i mislim da će mi trebati još duplo toliko vremena. Samo otežava stvari ovako.

Skinula sam prljavu košulju sa sebe i šutnula je bjesno na pod. Oči su mi se skroz zacrvenile i vidjela se svaka žilica. Naslonila sam se na umivaonik i dalje gledajući u odraz u ogledalu. Slamam se i u potpunosti. Dokazala je to i suza koja je kliznula niz moje lice, kapnula mi je direktno na dlan. Uzela sam drugu košulju i odjenula je dok sam šmrcnula par puta. Ne mogu sama sebe više gledati i bojim se, iskreno, bojim se što će reći pod onim želim razgovarati s tobom.