Zavedi me!🔚

Dvadeset - peto poglavlje

- Selina, on će ju zaštititi.
Kimnem glavom kao potvrdu samoj sebi i potvrdim poziv. Nakon prvog zvona javlja se njegov glas.
- Jasmin, je sve uredu? - teško udahnem prije nego mu odgovorim.
- Nije Jasmin, Selina je. - tišina se spusti na nas i kao da zna što mu moram prenijeti.
- Gdje je ona?
- Otišla je, ne znam gdje?

Čujem njegovo bijesno disanje i na tren mi je drago što mu ipak ovo govorim preko mobitela.
- Šta ti je točno rekla?
- Da odlazi u Evropu i da je tako sigurnije za sve nas. Kao da bježi od nečega! Molim te Jason nađi ju.

- Naći ću ju! Ali kada se to desi bolje joj je da ima jako dobar razlog ovog bijega.
Odmaknem mobitel od uha čujem i dalje njegov bijesno disanje, te poklopim ne mogu i ne želim se sada nositi s njegovim ispadima. Ali osmijehnem se i na tren mi je drago jer Tilla je upravo postala lovina, a lovac joj je već za petama. Možda sam ju izdala ali ipak moja ljubav za njenom sigurnosti je veća i nitko me neće uvjeriti da sam pogrešno postupila jer sam Jasonu sve prenijela. Slijedeći sat mi proleti u razmišljanju, šta i kako dalje, kuda, briga za Tillom. Sve se skupilo u jedno i pomalo me guši.

- Stigli smo. - nesvjesna toga da je auto stalo, pogledam kroz prozor i ugledam prizor na koji me nitko nije mogao pripremiti.
Cijeli trijem je ukrašen cvijećem, od vrha do dna, a tri brata stoje ponosno kao ratnici na vrhu stuba. Tyler je u sredini i njegov pogled ne napušta moj, vidim svu ljubav u ta dva tamna oka. Dean je s desne strane, a Eliot s lijeve i šalje bleseve poljubce Jasmin.

Sve trojica su obučena svečeno u tamnim odjelima s bijelim košuljama koje ističu njihovu muškost do krajnosti. Da nisam toliko ludo zaljubljena u Tylera, mislim da bi sad kao curica slinila nad ova tri nevjerojatna muškarca.

- Selina izađi. - Jasmin se okrene u sjedalu i pogleda me s ljubavlju.
- Vrijeme je da sreća zakuca na tvoja vrata. - prekinem pogled s Tylerom i pogledam u svoju najbolju prijateljicu.
- Hvala ti Jasmin, za sve.
Kimne mi glavom dok otvara vrata i izlazi iz auta, otvorim ujedno i svoja, a ona uzme Davida iz mojih ruku i makne se da ja mogu izaći.

Tada mi da pravi pogled na Tylera, koji se gledajući u mene spušta na jedno koljeno. Srce mi u trenu prestane raditi, dlanovi mi se u trenutku oznoje, a dah zastane u grlu.
Jasmin me pogura otraga prema njemu i veliki predivni osmijeh obasja njegovo lice.

Šok zaledi moje tijelo i emocije se miješaju u meni, od sreće do tuge.

- Selina, prvi put kada sam te ugledao, moje tijelo je reklo glasno da si moja. Ali okolnosti okolo nas su, nas razdvojili i otjerali daleko jedno od drugog. Ali moje srce te je nastavilo voljeti, nastavilo živjeti samo za tvoj osmijeh. Rodila si nam predivnog sina i želim s tobom još puno djece, želim da tvoje lice zaboravi šta je bol. Želim biti taj koji će tvoj život činiti sretnim sve dok nas smrt ne rastavi. Molim te učini me najsretnijim na čitavom svijetu i postani moja žena odmah ovdje i odmah sad.

Kada ušuti vidim na tren zabrinuti pogled na njegovom licu. Znam i s razlogom je tamo, tri puta me je pitao tri puta sam ga odbila.
- DA! Glasno i jasno DA! - njegova figura u trenu ustane i zaleti se prema meni. Uhvati me u snažan zagrljaj i spoji naše usne.

Tijelom mi vrisne radost i srce mi se ispuni srećom.
- Volim te! Volim te ljepotice moja!
Uz usne mi progovori i po prvi put u posljednja tri dana, znam sve će biti dobro, bitno je da imam njega, i svog sina i ja sam najsretnija žena na svijetu.

- Idemo!
- Gdje? - upitam zbunjeno dok se on okreće i povuče me za ruku.
- Kada sam rekao odmah, to sam i mislio vjenčati ćemo se u dvorištu.

Okrenem se na sekundu prema Jasmin i postavim joj pitanje s pogledom, njeno nježno kimanje mi udvostruči sreću.
Tyler me vuče za sobom i onaj tren kada izađem kroz vrata dvorišta dočeka me obitelj nasmijano lica.