Zavedi me!🔚

Dvadeset - četvrto poglavlje

Vidjela sam tugu u njegovo pogledu, vidjela sam bol. Ne mogu i ne želim u ovom trenu žaliti i njega još.

- Reci.
- Zašto ne pogledaš u svog oca?
- Zato što kad gledam tebe vidim njega, a on mi je uzeo toliko toga.
- Selina moj Henry je nestao nakon scene s tobom, i molim se Bogu da je još uvijek živ.

- Šta želiš od mene? - toliki teret mi trpa na leđa, težak uzdah mi pobjegne s usana.
- Želim da mi vratiš sina, znaš i sama kako je izgubiti dijete.
Okrenem glavu prema njemu i bijesno ga pogledam.

- Ne ti ne znaš kako je izgubiti dijete! Imao si mene sve te godine ni pitao se nisi kako sam! I sada mi pokušavaš nabiti grižnju savjest, pucao je u moju sestru, ubio je svoju djevojku, i ubio je moje ne rođeno dijete! I ti koji si imao sve te godine s njim nisi mu uspjeo pokazati što je dobro, a šta loše. I ne nemam trunka žaljenja ni za tobom ni za njim! A sad goni mi se iz sobe i ne vraćaj se nikad!

- Selina, molim te. Ne čini to, tog anđela kojeg držiš u rukama znači mi više od ikoga!

- Kako se zove? Ovaj anđeo koji ti toliko znači, kako se zove? Kada je rođen? ZNAŠ LI?! - izleti iz mene kao bijesni vrisak, kad iza njegovih leđa ugledam Jasmin, koja je još bijesna.
- Gubite se! - Jasmin umaršira u sobu kao policajac i snažno ga povuče za ruku, te ga okrene prema sebi i unese mu se u lice.

- Imate obraza, doći ovdje sram da vas bude! Nemate pravo ništa zahtjevati od nje! Jedino što možete učiniti je pasti na koljena i do kraja smrti ju moliti za oprost. I vjerujem da vam nikad oprostiti neće. Zato poštedite nas svog prisustva i ugmižite tamo odakle ste izašli.

- Selina molim te. - okrene se ponovo prema meni, te me pogleda s toliko boli da na tren pokleknem. Ali zatvorim oči i okrenem glavu na drugu stranu.
- Van! - Jasmin još jednom vikne prema njemu i slušam tišinu koja se spusti na nas, te vrata koja se zatvaraju. Suze se nakupe u kutovima mojih očiju i teška srca se obratim Jasmin.

- Molim te daj mi svoj mobitel.
- Ne čini to Selina! Pusti Tylera da se riješi gada!
- Molim te Jasmin dodaje mi svoj mobitel, jer se Tyler neće javiti na moj. Molim te.

Okrenem glavu prema njoj i pogledam ju u oči, te polako se pokrene i odlazi do obješene jakne u kutu sobe. Vrati se prema meni i pruži mi mobitel, otipkam Tylerov broj i stavim na uho, Jasmin primakne i nježno uzme usnulog Davida iz mojih ruku. Nakon prvog zvona linija se otvori, i čujem njegov predivni glas.

- Jasmin, je sve uredu?
- Ja sam. - tišina s druge strane je teška i srce me boli jer osjećam da je velika barijera između nas.
- Selina jesi dobro?
- Jesam. Da li je Junior dobro?
Slušam ga kako teško diše i znam da će poluditi sada, ali iskreno jebe mi se želim svog muškarca uz sebe.
- Nije, ali uskoro ću ga riješiti muke.

- Tyler, molim te pusti ga! - tišina s druge strane je teška i progovorim prije nego me odbije skroz.
- Učini to za nas, učini molim te to za mene. A pogotovo učini za naše nerođeno dijete jer ne želim njegovu krv na tvojim rukama, ja jednostavno želim svog muškarca natrag. - glas mi puca i suze se krenu slijevati niz moje obraze.

On i dalje šuti i znam da odluku važe u glavi i znam koliko mu ova odluka teško pada.
- OK! - te poklopi, srce mi vrisne od tuge za njim i podignem glavu te pogledam u Jasmin koja me gleda s toliko ljubavi. I sve u meni se raspadnem, raspadam se okolo kao staklo sve moje emocije me guše, pokušavam disati ali kao da me srce izdaje. Najradije bi vrištala dok bez glasa ne bi ostala, ali samo ju gledam i pružim ruke da mi preda jedinu utjehu koja mi je sada najpotrebnija mog sina.

- Divim ti se Selina. Volim te i uvijek ću biti pokraj tebe. - nagne se i poljubac mi smjesti u čelo. Težak uzdah mi pobjegne s usana i sve što sada trebam je pet minuta samoće da svoje emocije dovedem pod kontrolu.

- Molim te vidi da li je otpusno pismo spremno. - ona kimne glavom dok ide prema vratima a ja po ne znam koji put danas zaroni u svoju tamu. Osjećam se kao da dišem a nisam tu, kao da postojim ali me nitko ne vidi. Sve je strano sve stoji i tako bi voljela da mogu promijeniti prošlost. Da mogu promijeniti svoju grešku da idem sama prošetati. Za sve sam ja kriva. Ako izgubim Tylera ja ću biti kriva i mislim da će me ova krivica na kraju i ubiti.

Čujem kako se vrata otvaraju i ugledam kako Jasmin drži pismo u ruci. Njen osmijeh se proširi dok iz svoje jakne izvlači nešto. Okrene se natrag prema meni i preda mi svjetlo rozu kovertu.

- Šta je ovo? - zbunjeno upitam.
- Jedna igra, sada ćemo zaigrati igru u kojoj ti ja naravno ne smijem pomoći, a nagrada na kraju puta je čarobna.
- Jasmin, bila bi dobar pisac bajki.
- Kada smo kod bajki, znaš da sam dala otkaz na poslu, ipak ne želim se vraćati u New York i biti voditeljica, otvaram firmu planirati ću vjenčanja i trebam partnericu.

Gledam ju s šokom i osmijeh mi se razlije licem.
- A ja kao vrhunski poznavalac vjenčanja tu ti mogu pomoći. Ipak vjenčavala sam se tri puta samo u ovoj godini.

Ona se glasno nasmije i moja tama se malo povuče, ova žena je nevjerojatna i hvala Bogu da mi ju je poslao.
- Otvori kovertu i sve će ti biti jasno.
Pokušam jednom rukom otvoriti ali nakon dva pokušaja Jasmin mi ju uzima iz ruke i otvori bez problema te mi preda bijeli papir u ruke.
Odmah prepoznam Tylerov rukopis.

Ljubavi mog života

Život nas ne mazi i naravno to oboje vidimo i doživljavamo. Nažalost trenutno nam je uzeo nešto najvrijednije, ali kako kažu vrijeme liječi rane pa se nadam da će i naše s vremenom nestati. Selina, ljubavi da bi dobila na kraju nagradu koja te čeka moraš riješiti dvije zagonetke. Želim tvoju glavu koncentrirati na ovu igru, igraju pametno i nagrada je velika. Imaš pravo Jasmin samo jednom upitati da ti pomogne ali lutko ja vjerujem u tebe.

P. S
Volim te odavdje do neba i natrag!
Neka igra počne.

Pogidnem glavu i pogledam u nestrpljivu Jasmin koja mi preda komad papira i zbunjeno gledam u njega.

Na kraju svake duge stoji veliki lonac s novcem. Pokraj lonca stoji starac i smiješi se koliko je bogat. Ali njegovo bogatstvo zapravo je potrošno. Šta je vrijednije od tog novca da bi starac do kraja života bio sretan?

- Koji vrag Jasmin, ja uopće ne razumijem šta moram ovdje riješiti.
- Čitaj još jednom, čitaj polako i znati ćeš što je riješenje.

Poslušam ju te pročitam još jednom, i još jednom, i još jednom i tada ugledam grešku.

- Ljubav! Od novca je vrijednija ljubav!
Ona se nasmije i kimne glavom te prije nego mi preda drugi papirić me ozbiljno pogleda.
- Ovaj je bio lagan, ali za ovaj moraš uključiti sve svoje moždane vijuge. Ok?

- Da, da, daj mi papir. - tek tada shvatim Tyler je ovo htjeo, htjeo je maknuti moje misli s cijele ove situacije i uspjeo je, uspjeo je izvući me iz tame i dao mi nešto potrebnije. Da se osjećam korisno i voljenom opet.
Uzimam papir u ruke i srce mi zalupa od sreće.

Da bi netko bio voljen, i da bi volio mora prvo imati čistu dušu. Da bi netko bio muž netkome, za tu osobu mora biti spreman u pakao poći. Svaka priča ima sretan kraj, vidimo se lutko tamo gdje sunce uvijek sja. Pred Bogom čekam te ja! Nađi me sad!