Zavedi me!🔚

Dvadeset - treće poglavlje

- Tyler? - podignem glavu prema Eliotu i tužno ga pogledam.
- Henry ju pokušao oteti, valjda ju je uspavao s nečim.
- Unesi ju u kući, a ja ode vidjeti da li je od Gabriela doktor tu. - gledam kako se brzo okreće i trči prema kući.

Nježno podignem njeno tijelo na svoje ruke i ponesem ju prema kući. Kada prođem kroz vrata ugledam paniku u očima od Jasmin koja korača u krug kao luda.
- Kako se to dogodilo?! - vrisne prema meni dok spuštam Selinu na kauč.
- Ne znam, valjda joj je prišao s leđa, nemam pojma! Dovoljno se pojede sam u sebi.

Tiho ovo zadnje izgovorim i istina me pogodi, mogao sam ju izgubiti. Danas umjesto da joj stavim prsten, mogao sam plakati nad njenim tijelom. Spustim se na koljena kod njene glave i nježno ju rukom milujem po kosi.

- Samo mi ti budi dobro. Molim te.
Poljubim ju u čelo i nastavim ju gledati dok čekam da Eliot dovede doktora.
Kada mi mobitel počne vibrirati u džepu, jednom rukom ga izvučem dok i dalje milujem njenu kosu.

- Reci!
- Našao sam ga! Debil se je parkirao u hotel u blizini vas, nije pobjegao iz grada. I koristi od svoje mame djevojačko prezime pa ga je bilo jednostavno naći.
- Ja sada ne mogu ostaviti Selinu.
- Ja nažalost nisam u blizini, zvati ću Deana i Eliota. Ti budi pokraj nje.
- Jason!
- Da.
- Želim da ga ubiju!
- Ništa manje ne bi ni tražio od njih.

Vratim mobitel natrag u džep i prislonim glavu na njenu kosu. Njen miris ruža me okružuje i osjetim da po prvi put suze se nakupljaju u mojim očima. Ja koji nije plakao nad toliko toga u svom životu, sada plačem nad svojom ženom. I sve što želim je da ona bude dobro. Ostalo sve neka ide k vragu.

- Zdravo ja sam Dr. Petersonn, šta se je ovdje dogodilo? - rukom pokazuje na Selinu.
- Ne znam, našao sam ju kako leži bez svijesti, mislim da ju je nečim uspavao. - tako tiho progovorim teškim glasom da sam iznenađen da me je ikako čuo.

- Malo se odmaknite da ju mogu pregledati. - pomaknem se u stranu dok on staje pokraj moje noge i pregledavao joj oči, pa onda glavu. Cijelo vrijeme šuti dok to radi, a moje srce lupa ludo kao da želi iskočiti van.

Jasmin u drugom kutu jako u rukama stišče babyphone, i suze joj kapaju niz lice. Maknem pogled s nje jer se osjećam još gore, sve bi bilo dobro da sam na vrijeme stigao, toliko velika krivica nadgriza moje misli da jedva mogu normalno disati.

- Ima blagi udarac u glavu, i osjetim miris kloroforma na njoj. Pretpostavljam da ju je tako uspavao.

Nastavlja pregled tako što joj gleda obadvi ruke i noge kada se u pokretu zamrzne i njegovim licem proleti panika.
- Tyler zovi hitnu!
Stojim na mjestu i nisam siguran da li dišem, ruke mi se tresu dok on i dalje gleda u nju.

- Zzzzašto. - Jasmin kroz jecaj nekako postavi pitanje koje meni leti glavom.
- Ona krvari. - bol i strah ugnjezde se u mojim prsima i ne znam što je jače. Osjećam kako padam na dno, osjećam tupu bol u prsima. Jasmin počne glasnije plakati ali je pribranija uzima kućni telefon i kroz suze pokušava objasniti situaciju hitnoj službi.

Doktor Petersonn se meni unese u lice i s suosjećanjem me pogleda.
- Ne znamo šta se dešava, možda je od stresa malo prokrvarila. Zato saberi se i budi uz nju.

Protresem glavu snažno lijevo desno i samo gledam u svoju ljepoticu na onom jebeno kauču. Tako je blijeda u licu, tako krhko izgleda da bi svoje srce isčupao iz njedra i dao njoj.

- Šta se dešava? - Gabriel stariji uleti kroz vrata i pogleda prvo mene, pa Jasmin koja sve glasnije plače.
- Selina mora u bolnicu odmah. Ja sam kućni doktor, a pretpostavljam ovo što se dešava njoj joj je potreban ginekolog.

Gabriel me pogleda i vidim tugu u njegovim očima. Svi me već žale, svi mi već pogledom govore ono najgore. Ma ja jebeno osjećam da će se desiti ono najgore. Iako mi mozak još uvijek nije registrirao što se točno dešava.