Zavedi me!🔚

Dvadeseto poglavlje

- Atilla, tako bi ti rado pokazao ko sam ja zapravo, ali dušo trebaš mi potpuno zdrava! - kucanje na vrata nas trgne oboje i pokušam se odvojiti od njegovog dodira ali njegova snažna ruka se spoji s mojoj i čvrsto me ulovi.

Selina polako ulazi na vrata i prvo što primijetim su podočnjaci na njenim očima i srce mi se stisne od boli za mojom sestrom.
- Budna si! - s puno energije mi se obrati i sve što sada želim je da ona ode kući i odmori.

- Zašto izgledaš tako umorno, i zašto si ovako kasno ovdje? - svaki dan je kraj mene i preko dana kada sam budna ona mi dosta čita. Ali sada kada vidim da je mrak vani srce me zaboli zbog nje jer za ovo ona se nema pravo kriviti.

- Tilla tek je devet sati, i ne mogu spavati dok si ovdje, brinem se! - njegova ruka u mojoj se stisne i prijeko potrebna energija prostruji mojim tijelom.
- Želim da ideš kući! Želim da se odmoriš, ne želim te gledati takvu. Onda je i meni loše Selina.

Njene oči se napune suzama i krenu joj kapati niz lice, te spusti glavu prema svojim tenisicama.
- Možeš li nas ostaviti same? - pogledam u čovjeka do sebe i on me pogledom moli da to ne tražim od njega, ali sada sam potrebnija sestri.

- Molim te. - nakon moje tihe molbe sagne se do naših spojenih ruku i nježno prisloni usne na moju ruku. Od šoka sam zanjemila i pokušavam povratiti govor, dok ga gledam kako napušta prostoriju. Toliko je intenzivan, toliko toga traži od mene što mu ja ne želim dati. A jebeno ne znam ni kako se zove!

- Atilla oprosti mi, molim te oprosti! - i dalje stoji na sred sobe i srce mi se kida vidjeti ju ovako slomljenu. Moja Selina ja uvijek bila snažna za nas obadvije, vukla nas je naprijed. Trpila udarce umjesto mene, a sada ta ponosna žena stoji i traži oprost za nešto šta uopće nije ona kriva.

- Priđi bliže.
Lagano se dovuče do mjesta gdje je malo prije on sjedio.
- Selina, ti nisi ni zašto kriva! Shvati tako je moralo biti, jebi ga ne možeš to promjeniti! Zato se prestani gristi i vrati se u Smallwill svom djetetu.

- Ne, ti ideš s mnom!
- Ne imam ovdje dovoljno problema, ostajem ovdje.
- Tilla ideš s mnom i gotovo!
Gledam ju i znam s ovom stranom Seline nema prepirka i samo kao potvrdu kimnem glavom.

- Nisi mi rekla da imaš psa? Sva sreća da je Jason išao po tvoju odjeću, inače bi jadan psić umro od gladi. - rukama briše suze i ispravlja leđa. I znam za sada je sve ok, dok ju krivica ponovo ne udari.

- Lily je zapravo pas od mog dečka.
Ona me u šoku pogleda i tada se glasno počne smijati i srce mi se opet zagrije moja sestra će biti dobro ona ima Tylera.
- Ovaj trebala bi ti reći nešto, ali kako? Tilla nemoj poluditi ok?

- Šta? - nervoza me lovi dok ju gledam kako krši ruke u krilu.
- Ranjena si da bi mene natjerali da odstupim iz oporuke svog pravog oca, zapravo Davida je imenovao sto postotnim vlasnikom, ali tek kada napuni osamnaest godina do tada ja sam vlasnik svega.

- O kakvom bogatstvu pričamo?
- Više milionskom. Ali odstupiti ću, ne trebam to, i Tyler misli da je moj polubrat naručio da te se rani. Trenutno ga traže, i piše mu se užasno loše kada ga ulove.

- Jason, on je tko? - lagani joj osmijeh preleti usnama.
- On je lud za tobom, i trebala bi mu da ti šansu, znam tvoje razmišljanje ne želiš ljubav ni vezu, ali Jason je stvarno drag i on se brine o Lily.

- To mu ne daje poene kod mene! Ali Selina ja imam dečka.
- A da u vezi tvog dečka - podigne navodnike iznad glave i vidim brigu u njenim očima - Jason ga je otjerao kada je došao ovdje u bolnicu i prekino u tvoje ime s njim.

- ON JE NAPRAVIO ŠTA!

******************

JASON

Držim ruke prekrižene preko prsa i naslanjam se na zid odmah do vrata kada glasan vrisak izleti iz sobe.

- ON JE NAPRAVIO ŠTA!
Nasmijem se glasno sam sebi, i znam Selina joj je rekla da sam otjerao njenog navodnog dečka, mislim toliko sam išao u krajnosti da sam prekinuo s njim umjesto nje. I možda ju poštedio nerviranja oko toga, i ujedno sebi napravio slobodan put do nje.

Debil se udostojio nakon tri dana njenog ležanja u bolnici doći, gdje je smrad bio prije. Ali jebi ga zakasnio je onog trena kada sam ju ja ugledao, jer iste sekunde je postala moja.

- Debil, debil, debil! - vrata se otvaraju i ukočim se kada začujem njen umiljati glas.
- Atilla zašto si ustala!?
- Zato što si ti konj! I to sam ti morala reći odmah! - predivno izgleda dok je bijesna. Prođem rukom kroz kosu jer na tren pomislim da ga ipak voli i da nemam prilike kod nje. Selina stoji iza nje i izgleda zabrinuto, a ujedno ju zabavlja sve ovo.

- Vrati se u krevet!
- Odjebi!
- Curice! Vrati! Se! U! Jebeni! Krevet! - drži ruku preko trbuha i polako se saginje u struku, te vidim bol na njenom licu. Ali moj bijes ju nimalo ne pogađa, osloni se rukom na zid i pokuša se ispraviti koliko god može.

- Jebi se, i ti i tvoj zapovjednički glas. Uzmi ga i nabij si to u guzicu, jer ja se na to ne palim! I nisi imao pravo prekinuti s mojim dečkom, šta misliš tko si ti?!
Osmijeh mi zapne na usnama te se odgurnem od zida i okrenem prema ovoj predivnj ženi.

- Rekao sam ti, ja sam tvoja sadašnjost i budućnost!
- Ti si moja guzica!
- Rado dušo, rado jer jedva čekam da budeš sposobna osjetiti cijelog Jasona! - pogled joj se smrkne i krene zakoračiti prema meni, te kao u usporenom filmu gledam kako pada i tijelo mi reagira samo od sebe. Nježno ulovim njeno tijelo u svoje ruke i primaknem ju na svoja prsa. Usne nam se skoro dodiruju, i pogledam u njene nebesko plave oči.

- Djevojčice, sada ću te poljubiti! - odmah spuštam glavu i spajam naše usne. Njeno tijelo je u početku ukočeno ali kako lagano dodirujem njene opuštaju se i nježno omota ruke oko mog vrata. U trenu sam budan, u trenu kurac želi više. Želi da ga ona oslobodi kletve koja je pala na njega i sreća zasije u meni kada skoči kao ponosni vojnik.

Nakon toliko godina prvi put je dignuti zbog nekog drugog. Prvi put želi nešto drugo osim one rospije. Ona se naglo povuče i prekine poljubac te okrene glavu na drugu stranu.

- Pa ja vam mogu reći, to je bilo vatreno! - Selina se smješka dok drži vrata, smještam ju natrag na krevet i ništa si ne govorimo. Vidim koliko su ju potresle emocije koje se bude prema meni i srce mi zalupa, ova žena je stvorena da bude moja.

- Ne želim te blizu sebe! Želim da sada napustiš moju sobu i nemoj se više nikad vratiti! - led u njenom glasu me pogađa u srce i toliko žarko ju želim uzeti natrag u naručje i izbiti sve dvojbe iz glave. Ali Selinin pogled me zaustavi i pokaže mi glavom da ipak napustim sobu.

Pogledam još jednom njenu predivnu kosu i teška srca se okrenem i odem prema vratima, te izađem kroz njih. Vratim se na isto ono mjesto gdje sam bio i prije.
Dodirnem rukom svoje usne i one se još žare od našeg kontakta.
- Jebote šta je bilo ono? - sam sebe upitam, jer nikada nije bilo ovako. Kao da su svi vatrometi zasjali na nebu kada smo se dotaknuli. I jebeni osmijeh mi ne silazi s usana.

A tada me mobitel trgne iz razmišljanja te ga izvučem iz džepa i vidim da je Tyler.

- Da.
- Našli smo ga! - samo ove tri riječi su dovoljne da me bace preko ruba, i jako stisnem mobitel. Bijes napada svaki kutak mog tijela i željan sam njegove krvi.
- Pošalji Eliota da ih pazi, dok mi to kopile ne riješimo života!

- Već je na putu!