Zabranjeno Srce

Sudar Svetova

Kate je prolazila kroz park, zamišljena i umorna od svakodnevnih briga. Odlučila je da provede neko vrijeme na svježem zraku kako bi se osvježila. Park je bio miran, osim ptica koje su pjevale svoje melodije visoko u krošnjama drveća.

Dok je koracima prolazila stazom, ugledala je klupu pod velikim hrastom, gdje je sjedio visok, tamnokos muškarac. Njegove duboke smeđe oči su se srelile s njenim, a njen korak se automatski usporio. Osjećala je leptiriće u trbuhu, što je bilo potpuno neobično za nju.

Muškarac se nasmijao, a toplina tog osmijeha je prošla kroz nju. "Izgleda da imamo istu ideju – pobjeći iz svakodnevice u parku."

Kate se nasmijala i slegla ramenima. "Da, ovo je moje sklonište od stvarnosti."

Muškarac je ustao s klupe i pružio ruku. "Marko."

"Kate," rekla je, stisnuvši njegovu ruku. Njihov dodir je izazvao trnce koji su se širili njenim tijelom.

"Jesi li često ovdje?" upitao ju je, upijajući svaku njezinu reč.

"Prilično često," odgovorila je, osjećajući se sve više opušteno u njegovom društvu. "Volim ovu prirodu i mir."

"Ja isto. Ponekad trebamo taj bijeg, zar ne?" Marko je pričao s lakoćom, kao da su se već dugo poznavali.

Razgovor je teče lako, kao da su bili stari prijatelji. Nisu ni primijetili kako su prošli sati. Dijelili su svoje priče, smijali se i ponekad ozbiljno raspravljali o svjetonazorima. Kate je shvatila da se osjeća osvježeno i življe nego ikada prije.

Kako je dan prolazio, sunce je počelo zalaziti, ostavljajući narančasti odsjaj na nebu. Marko je gledao prema horizontu. "Moraću polako kući. Supruga će se zabrinuti."

Kate je osjetila nešto miješano u svom srcu. "Pa, nadam se da ćete se zabaviti kod kuće."

Marko se nasmijao i njegove oči su se susrele s njenim. "Da, zabavit ću se koliko je to moguće."

Dok je Kate promatrala kako Marko odlazi, osjećala je kako se njen svijet iz temelja mijenja. Sudar njihovih svjetova pod tim hrastom bio je nešto što će ostaviti traga u njihovim životima.