Zavedi me!🔚

Deveto poglavlje

Bez imalo dileme bi pucao.
Njegov pogled se spoji s mojom rukom, u kojoj ciljam njega, i strah na tren prođe njegovim očima. Odmah pušta Selininu ruku i odmakne se za korak.

- Selina uđi u auto!
- Tyler, molim te ne čini to, nije vrijedan!
- Selina! Auto odmah!
Osjećam njen pogled na sebi i na tren se obradujem kad ju u gledam da se kreće prema mom autu.

Onaj tren kad sjedne na suvozačevo mjesto, priđem korak prema slikovnici, te cijev svog pištolja prislonim na njegovo čelo.
Tihim ubojitim glasom mu se obratim, i primijetim kutom oka kako mu se ruke nekontrolirano tresu.

- Još samo jednom ju dotakne, ma pomisli o tome ubiti ću te, i vjeruj mi neću oklijevati ni sekundu! Imaš ukupno pet sekundi da nestaneš!

Stoji sekundu i gledam kako mu mržnja nastaje u očima, gledam kako će se usrati u gaće od straha ujedno.
- Pet!- zastanem na tren i podignem obrvu.
- Četri! - okrene se na peti i snažno potrči prema autu.
- Tri! - viknem za njim dok on otvara vrata brzinom svjetlosti. Njegov pogled se zaustavi na mom kad mu usnama obilkujem dva.

Auto se upali i naglo krene u rikverc, te odlazi s posjeda još brže. Spremam pištolj natrag za pojas i krenem prema svom autu. Selina sjedi kao kip kad se smjestim kraj nje, njeni lice je blijedo i ruke joj se užasno tresu.

Upalim auto i prije nego krenem tihim glasom joj dobacim.
- Od danas pa na dalje samo si moja! Dosta je zajebancije bilo, vrijeme je da upoznaš pravog Tylera. A lutko on nije spreman dići ruke od tebe! Pripremi se na vožnju tog života!

Polako nas izvezem iz dvorišta i krenem voziti prema sjeveru. Uzimam slobodu govora i u njeno ime, do sada sam joj dopuštao da se prema meni ponaša kao kučka. Ali svemu dođe kraj, i sad će saznati kako ja istinski nekog volim.

A ono što ja volim, to će biti moje! Uzet ću joj sve, svaki dio njenog tijela, njene duše. Ma čitavo jebeno srce, toliko ću opsjedati njene misli i tijelo da nikad više neće moći bez mene. Kao što je ne mogu bez nje disati.

Nakon sat vožnje i njene tišine, čujem lagano hrkanje s njene strane auta. Zaspala je, sve bijesne crte koje su joj krasile lice sad su pretvorene u anđela. Prelijepa je dok spava, i želim usnama dotaknuti svaki dio njenog lica.

Kada napokon ugasim auto, srce mi je slobodno i veliko kao kuća. Odveo sam ih daleko od svijeta, izolirao sam ono što je moje i uzeo samo za sebe. Po prvi put u životu bio sam sebičan!

- Selina, stigli smo. - nježno joj dotaknem rame kad se cimne od mene i priljubi se uz vrata. U očima vidim strah, i zasmeta mi ali progutam riječi u sebe.

Njena glava se okrene prema naprijed i točno vidim što trenutno gleda. Nalazimo se na vrhu brda, gdje nas zelenilo okružuje, a velika kuća, s velikim trijemom stoji ispred nas.

Nakon cijele noći vožnje ipak mi ovo donosi mir, dok sve poromatra s sjajom u očima, i da joj se ipak sviđa nešto što je moje.

- Gdje smo?
- U mojom kući.
Glava joj se okrene prema meni i na trenutak me pogleda. Ali brzo makne pogled i okrene se da pogleda iza sebe u Davida.

- Cijelu noć je prespavao?
- Da.
Otvorim svoja vrata te izađem van, duboko u svoja pluća udahnem čisti planinski zrak. I znam stigao sam kući, s svojom ženom i djetetom.

- Tyler, ne možeš me držati ovdje. - ona isto izlazi i ide prema meni.
- Ja te ni ne držim, slobodna si!
- Znači mogu otići?
- Da slobodna si.
- O super uzeti ću Davida i idem. - krene prema autu, stavim ruku u džepu i zaključam auto.

Pokušava otvoriti vrata, ali zaključana su, zatim se bijesno okrene prema meni.

- Otljučaj auto!
- Nikad nisam rekao da možeš uzeti MOG sina!
- Tyler, nisi ozbiljan!?
- Jesam, mrtav ozbiljan!
- Ne možeš to uraditi, prijaviti ću te policiji, on je moj sin.

- Selina ljubavi, je te trebam podsjećati na tvoje greške? - gledam kako se odmiče od auta i zuri u staklo. Oči joj se pune suzama, i lagano klize niz lice. Boli me što joj ovo radim, ali neću joj dozvoliti da uništi sve između nas.

- Uredu podsjetiti ću te! Prvo - podignem kaži prst i krenem prema njoj.
- Zvala si svog bivšeg, kao pojas za spas! Drugo, htjela si mi uzeti sina! - jako sam blizu njenog tijela da osjećam miris cvijeta kako me okružuje.
- I treće šta si mislila da neću krenuti za tobom! Našao bi te da si otišla na kraj svijeta, pratio bi te čak i u pakao. - stanem ispred nje i podignem joj lice prema sebi.

Njene oči su toliko tužne, i gleda u mene s puno mržnje. Ali nemam sažaljenja trenutno za nju. Uzimam ono što mi s pravom pripada.
Spusti usne do njenih usana i nježno ih dotaknem. Zatim se odmaknem iako svaki dio mog tijela bi ju odmah uzeo.

- Selina odluka pada na tebe. Pametno odluči?
- Kao da imam šta izabrati! Pokazao si mi kakav si gad! Mrzim te!
- Ja sam tebe volio, pa šta! Jednaki smo!
Trzne se na moje riječi i pogleda me u oči. Gledam kako diže ruku i ulovim ju prije nego dotakne moje lice. Trznem ju prema sebi i spojim naša tijela, te grubo prislonim usne na njene. Tjeram ju da otvori usta i kad na tren popusti zavlačim svoj jezik i dodirnem njen. Kao da sam dodirnuo raj, kurac mi pulsira toliko da me boli.

Želja se poveća, i onaj tren kada se počne otimati u mojim rukama, nježno ju pustim te dovedem emocije pod kontrolu.

- Odluka Selina!
- Kao da bi ja ostavila svog sina! - drsko mi odgovori. A moj kurac me moli da joj se zavučem između nogu, samo malo i na tren.

- Pametno odlučeno! A sad neka pravila, svoj mobitel odmah ćeš mi predati! Pomisliš li samo da pobjegneš, ili pokušaš odmah ću pokrenuti postupak za potpunim skrbništvom nad sinom. Vjeruj mi imam dovoljno dokaza protiv tebe! I neću oklijevati, do sad sam ti dopuštao ali tome je ljubavi došao kraj!

Spušta glavu i gleda u svoje tenisice, ovo je trenutak predaje. I srce mi zalupa od sreće, moja ona je samo moja!
Otključam auto i ona poleti prema vratima naglo ih otvori te Davida privuče na svoja prsa. Ljubi njegovu glavu i maleni polako otvara oči te joj poklanja najljepši osmijeh na svijetu.

- Idemo unutra. - tiho progovori kad se njen pogled se zaustavi na meni i tiho mi odgovori dok prolazi pokraj mene.
- Mrzim te!
- Za sad. - uzvratim joj dok hodam lagano iza njih.

Na trijemu otključam vrata i pomaknem se u stranu. Njen uzdah se začuje kad uđe u predivno predvorje, ispred nas su predivne stepenice koje se penju na kat. S desne strane je dnevni i kuhinja, a na lijevo moj ured.

Sviježe cvijeće je postavljeno po cijeloj kući. Bez imalo razgledavanja kreće na kat i znam iako sam trenutno spriječio njen bijeg. Ipak je ne mogu natjerati sa bude blizu mene. Za to ipak trebam i imam vremena.

Na vrhu stepenica na tren zastane te se okrene prema meni s velikim osmijehom na usnama.

- Da samo znaš, Johnny jebe bolje od tebe!
Bijesni urlik izleti s mojih usana i krenem prema njoj, ona se brzo okrene i potrči, sekundu kasnije čuje se otvaranje i zatvaranje vrata.

Stojim na dnu i dišem kao pobješnjeli bik, najradije bi sve uništio. Ljubomora izjeda svaki kutak mog tijela. Odmahujem glavom i tada me udari shvaćanje, ovo joj je bio cilj! Željela je sa me dotakne riječima i uspjela je u tome.

Stiščem i otpuštam šaku, te dovodi emocije opet pod kontrolu. Odlazim u ured te ostavim vrata malo otvorena tako da imam pogled prema izlaznim vratima.

Sjednem za veliki stol od tamnog drveta te izvadim ključ iz džepa i otključam prvu ladicu. Iz nje izvadim mobitel i nazovem jedinu osobu koja mora znati gdje sam.

- Jason!
- Ej druže.
- Ty, gdje si odveo Selinu? Jasmin ludi, a onda i Eliot ludi na mene! Čak me je i Dean zvao! Jebo te ludi su svi!

- Na sigurno, samo da ti javim da im kažeš da ne brinu.
- Nazovi ih sam! Eliot će me rastrgati a Dean pojesti. Da ne kažem šta će mi Jasmin sve napraviti.

- Jason, samo im javi. Reci da želimo biti sami.
Težak uzdah se čuje s druge strane, okrenem se u stolici i pogledam kroz prozor kad mi srce zalupa od radosti i smijeh izleti iz mene.

- Tyler jesi dobro?
- Jesam, moram ići!
Poklopim mu i gledam Selinu kako se šulja prema šumi, te u ruci nosi našeg sina.

- A lijepo sam joj rekao, lutko kad ćeš shvatiti. Ako treba i u pakao bi pošao za tobom.
Tiho progovorim ispod glasa sam sebi, okrenem se i laganim korakom krenem van.

- Selina i u pakao! - viknem iz sve glasa, kad izađem na svježi zrak.