14. dio

3.8K 184 48
                                    

Mjesec dana je prošlo. Sjećate li se onoga kada je Cole, hoću reći šef, rekao da je od sada moje radno vrijeme kada se dogovorimo?

Da, e pa nije.

Čekala sam, i čekala njegovo naputstvo o novome radnom vremenu, ali nikada nije došlo.

Nastavljam se buditi svako ujutro u tri sata i ići na posao.
Starica Lupe i ja smo se, mogu slobodno reći sprijateljile. Smatram ju još jednom bakom. Svaki puta kada Cole nešto zagunđa, ona me izvuče razgovarajući s njime.

Čini se da ju sluša.

Mislila sam da on živi sa roditeljima, sestrom, bratom, bilo kime, ali ne. Živi sam s Lupe. Dobro, Lupe ne živi tamo baš stalno. Ima svoju sobicu i tamo je dok mora biti tamo.

Šest je sati ujutro, sjedim na stolcu u njegovoj kući i čekam da dođe popiti svoju jutarnju limunadu. U životu nisam čula da netko ujutro pije nešto takvo. Inače ljudi piju kavu, čaj, bilo što takvo, ali Cole pije limunadu.

Oduvijek sam ga smatrala čudakom.

Prisjetila sam se onog doručka s njime od prije mjesec dana, no smiješak mi se maknuo s lica kada sam se sjetila da je to bio zadnji puta kada smo normalno razgovarali. Od tada na dalje je sve po starome.

Strogo poslovni odnos, ne znam zašto sam uopće nešto drugo i očekivala.

Umorna sam, malo više od mjesec dana je prošlo od kako radim ovdje. Ne mogu se naspavati, niti imam vremena za sebe.

Naslonila sam glavu na svoje ruke koje sam odmarala na stolu u kuhinji čekajući njega. Podigla sam pogled prema satu na zidu, već je 6:16. Inače nikada ne kasni.

Nisam vidjela ni Lupe jutros, ne znam, možda ima slobodan dan.

A da ga probudim? Misli su mi letale lijevo-desno. Ne znam što napraviti. Nikada nisam išla u druge prostorije ove kuće, jedino gdje sam bila je ova kuhinja i WC koji se nalazi niz hodnik.

Već je 6:30, njega još uvijek nema.

Ustajući se sa stolice, krenula sam niz hodnik prema glavnom ulazu kuće gdje znam da se nalaze stepenice za gornji kat. Ne znam da li se njegova soba uopće nalazi gore, ma ne znam ni je li uopće pametna ideja ići gore, ali koga briga.

Što ako ja ostanem kriva što ga nisam probudila, ili što ako ostanem kriva ako ga probudim.

Više ne znam ni sama, dok ja razmišljam o glupostima već se nalazim na vrhu stepenica.

Ispred mene je hodnik, mogu ići lijevo ili mogu ići desno.

Odlučila sam desno, ipak sam ja dešnjak i imam glupu logiku.

Mogu vidjeti kraj hodnika, te sam prebrojala sva vrata do kraja. Troja vrata se nalaze sa svake strane.

Pokucala sam na prva vrata te sam ih lagano otvorila. Zavirila sam glavom u prostoriju koja je očito velika kupaonica sa kadom i tuš kabinom. Nikada mi takve kupaonice nisu bile jasne. Što će ti i kada i tuš kabina? Zatvorila sam vrata te sam pokucala na druga. Isto sam zavirila glavom unutra, no ovaj puta ispred mene se nalazi teretana. Utezi i razno razne sprave bile su odložene na podu, sa lijeve strane nalazili su se sobni bicikli i traka za trčanje.

Ne, niti ovo nije njegova soba.

Krenula sam prema trećim vratima skoro sigurna da je to njegova soba. Pokucala sam lagano te sam otvorila vrata. Provirila sam unutra i imala što vidjeti.

Osoba prekrivena dekom ležala je na ogromnom krevetu koji se nalazi na sred sobe. Ostala sam šokirana kada sam vidjela kolika je to soba zapravo, mislim da je moja cijela kuća manja od ove sobe.

"G-gospodine." zamuckivala sam tiho, ne znam zašto sam tiha ako je bit svega ovoga da ga probudim.

Približila sam se krevetu nekoliko koraka, no još uvijek ne vidim njegovo lice, čuju se samo lagano udisaji i izdisaji.

"Gospodine." ponovila sam, ovaj puta malo sigurnijim glasom.

Zašto se ne budi? Ovo nije uobičajena stvar za njega, još nikada nije spavao ovako dugo, barem ne ovih mjesec dana koliko radim za njega.

I gdje je uopće Lupe? Možda je i ona zaspala.

Još sam se nekoliko koraka približila krevetu kada sam napokon mogla vidjeti njegovo lice.

Izgleda tako mirno, spokojno i...crveno?

Što se događa?

Pružila sam ruku prema njemu kao bih ga mrdnula da se probudi.

Čim je moja ruka došla u kontakt s njegovim prekrivenim ramenom, osjetila sam drugu ruku kako me je čvrsto primila za zapešće.

Šokirana, širom otvorenih očiju pogledala sam prema njegovome licu te sam ga vidjela kako me gleda polu otvorenih očiju.

"Op-oprostite. Sa-samo sam htjela..." počela sam zamuckivati ali sam stala ne znajući što više reći.

A što da mu kažem, da sam se zabrinula za njega? Da se bojim da će zakasniti na posao?

Da, kako da ne.

"Što ti radiš ovdje?" upitao me jedva čujno, očito naglašavajući riječ 'ti'.

"O-ovaj..." počela sam objašnjavati, ali me opet prekinuo.

"Dobro možeš li ti i jednom progovoriti a da ne mucaš, ili je to inače problem kod tebe?" upitao me sada malo glasnije.

"Možete li mi, molim vas, pustiti ruku, boli me." rekla sam na što je on širom otvorio oči, i zatečen pustio moju ruku, ali je taj izraz lica brzo zamaskirao.

"No, hoćeš li mi odgovoriti? Što radiš ovdje?" upitao me ponovno.

"Čekala sam vas dolje, ali vas nije bilo pa sam odlučila provjeriti gdje ste." rekla sam tiho gledajući u pod.

"Gdje je Lupe?" upitao me isto tiho. Pogledala sam ga, te sam vidjela da jedva gleda, a njegov glas zvuči promuklo.

"Jeste li dobro?" upitala sam kada sam kleknula kraj njegovog kreveta.

Ne razmišljajući, stavila sam svoj dlan na njegovo čelo kako bih provjerila ima li temperaturu.

Čim je moja ruka došla u dodir s njegovom kožom, oboje smo se skamenili na mjestu. Nakon par trenutaka sam maknula ruku s njegovog čela te sam ju spustila uz svoje tijelo.

"Oprostite." rekla sam tiho i nadodala. "Ako želite, idem pronaći Lupe. Imate temperaturu i očito ste bolesni." rekla sam samo naglašavajući očite činjenice.

"Nema je." rekao je nonšalantno te se naslonio na jastuk.

"Kako mislite, nema je?" upitala sam zbunjeno i dalje gledajući u njegove oči koje su gledale prema vratima.

Kada me pogledao, slegnuo je ramenima, " Sjetio sam se da sam joj dao slobodan dan."

__________________
VOTE?
KOMENTAR?
FOLLOW?

-ljudi moji, htjela bih da bacite oko na priču koju prevodim, zove se Library love. Bilo bi dobro kada bi pročitali opis, skoro sam sigurna da će vam se svidjeti.
-nove nastavke te priče objavljujem svakih 2-3 dana, i jaaaaako su dugački i zanimljivi.

You've reached the end of published parts.

⏰ Last updated: Sep 06, 2018 ⏰

Add this story to your Library to get notified about new parts!

OpsjednutWhere stories live. Discover now