Ne znam da li ste ikada vjerovali u pravu ljubav? Poznavajući Darijana shvatila sam šta je prava ljubav. Poznavajući Olgu shvatila sam pravu vrijednost drugarstva.
"Volim te malena,jesi mi dobro?",Darijan me probudio ujutro.
"I ja tebe,dobro sam",shvatila sam da ga volim nakon ovih dana što se brinuo o meni.
"Sutra ću ići na posao",trebala sam nadoknaditi svo vrijeme koje nisam bila tamo.
Klimnuo je glavom. "Pod uslovom ako se osjećaš dobro sto postotno",zapravo se i jesam osjećala vrlo dobro. Sve i da nisam imala sam potrebu da radim tamo,ovaj period koji nisam radila ubrojan je u godišnji koji je plaćen.
"Želiš li da izađemo s Olgom i Marinom?",Marin je bio njegov najbolji prijatelj,a Olga je kolegica s posla kojoj nikad neću zaboraviti šta je sve učinila za mene.
Namjestila sam se u krevetu. "Pa možemo provesti ovaj posljednji dan odmora s njima",nagnula sam se na njegova prsa.
"Možemo,ali poslije ćemo ovdje biti sami ne mogu prestati da te gledam", zagrlio me.
"Ni ja da te volim",poljubila sam ga.
Ustala sam i otišla obaviti higijenu. Obukla sam se i sišla na doručak. Napravili smo si po mali sendvič koji smo brzo pojeli i krenuli smo Olgi i Marinu.
Olga je izašla u ljetnoj haljinici žute boje,naprosto je obožavala žutu boju,a ja sam na sebi imala crnu haljinu do koljena. "Gdje si brate kako ide?",Darijan se smijao Marinu dok je ovaj pravio neke face.
"Ide,ide,preživljavam",nasmijao se,a Olga mu je pokvarila kosu. "Zašto ovo?",Marin je vrisnuo.
"Jer si šupak,ne mučim te",Darijan se smijao.
"Volim ja tebe",plašljivo je pogledao.
Odmahivala sam glavom kao luda. "Vi niste normalni,uđite",ušli smo u auto i otišli prema restoranu.
Olga mi je pričala o novim paletama sjena koje joj je Marin kupio u Švicarskoj,a ja sam u nju gledala zabavljeno. Toliko je voljela šminku da je to naprosto bilo za nepovjerovati.
Marin i Darijan su pričali o nekim glupostima,tipično automobili. Darijan je obožavao mercedesa,a Marin nije mogao bez BMW-a,ja sam više voljela BMW,ali nisam smjela biti pokušati to reći Darijanu jer bi me pojeo.
Najednom mi je došla muka i skočila sam do toaleta da se ne izbljuvam u restoranu pred ljudima. Izbacila sam svu hranu iz sebe. "Hej,polako ljubavi smiri se,diši duboko",Darijan mi je trljao leđa.
Obrisala sam usta i isprala ih. "Jesi dobro?",upitao me.
Klimnula sam glavom. "Sigurno je posljedica bolesti ili tako nešto od lijekova",zagrlila sam ga.
"Dobro srećo",zabrinuto me posmatrao.
"Hej",uhvatila sam ga za obraze. "Zaista sam dobro ne brini se uredu,ne želim da vidim taj zabrinuti izraz",tužno sam ga posmatrala.
"Dobro,ako ti tako kažeš",izašli smo vani i došli ponovo do Marina i Olge.
"Mila jesi dobro?",Olga je uhvatila moje ruke.
Klimnula sam glavom i nasmiješila se. "Odlično sam zaista",zagrlila sam je.
"Mogli smo krenuti polako kući?",Darijan je upitno pogledao Marina.
"Da,da naravno krenimo",sjeli smo u auto Darijan je bio totalno zabrinut.
Ostavili smo njih ispred njihovog stana i vozili se ka svome. "Ljubavi,nemoj biti zabrinut stvarno sam odlično nije mi muka više,pa sutra idemo na posao zajedno",uhvatila sam ga za ruku.
"Milo moje,kako da ne budem zabrinut?",čim smo se parkirali izašla sam i potrčala da otključam stan. Ušli smo unutra i odmah sam skinula šminku,obukla svoju pidžamu i legla čekajući Darijana.
Legao je pored mene i samo me snažno zagrlio,voljela sam njegove snažne zagrljaje. Imali su neku specifičnost i znala sam da dok je on uz mene niko mi ništa ne može. Poljubio me je u vrat,potom u glavu i zaspala sam pored njega ne osjećajući onu prvobitnu mučninu.
A/N
Sledeći nastavak pretpostavljam da će biti epilog. 😊😘
