Zavedi me!🔚

Četvrto poglavlje

- Pa prije dvije noći je ubijena gospođica Linux, željeli bi znati gdje ste bili prije dvije noći?
- Oprosti te mi, ali ja ne poznajem nikoga s tim prezimenom.

Njihova lica se još više snužde jer sad moraju reći da sam ja spavao s njom, boje se da ona ne znam. Gledam kako se koprcaju i stišću kape u rukama.

- Rose Linux, ovaj ona je, mislim ona je spavala s gospodinom Casel jedno vrijeme.
Na sve to izgovoreno Selina mi zabije prste tako jako u leđa i počne se smijati na glas.

- Uh naravno da je, gle ja i moj dddeč Tyler, imamo dogovor u vezi. Vidite nama je dozvoljeno spavati s drugim ljudima, i ja sam varala njega!

Tako jako stisnem vilicu da osjetim kako mi zubi počinju škripati.
U meni se stvara kaos, udavio bi golim rukama onog tko dirne ono što je moje.

- Je to istina gospodin Casel?
Pokušavam prevaliti te riječi preko usana, ali jednostavno ne izlaze. Pitate se zašto? Strah me ako potvrdim da bi ona upravo to mogla otići i učiniti.
Pa zato samo šutim.

- Uredu gospođice Hard, ako budemo imali još pitanja javiti ćemo vam se.

Gorih dvoje policajaca nisam vidio u cijelom svom životu.
Oni upravo ništa saznali nisu, i volio bi znati šta će napisati u izvještaj.
- Naravno biti ću ovdje. - zatim se okrene i pogleda me u oči prije nego ponovo progovori - s ljubavi mog života.

Onaj tren kad se vrata zatvore toliko jako se odgurne od mene, da zapne za svoju nogu i gledam ju kako pada na guzicu.

- Auuu!
- Jesi dobro?
Pogleda me bijesno, prije nego tako i odgovori.
- A šta ti misliš? Moram glumiti da te podnosim, a zapravo te mrzim!
- Selina prestani, nemam snage ni volje opet sve ispočetka kretati s tobom.

- Uuuu ajmo odmah na kraj, odi pojebi neku drugu!
Ustaje s poda i odlazi u kuhinju, pravi si kavu kad se oglasi diječiji plač.

Odlazim u sobu i nježno iz krevetića podignem svog sina.
- Jesi bar ti dobro spavao sine?
Privijem ga uz svoja prsa i ponos me udarati kao i svaki put kada ga uzmem. On je moj, i sad od njega moram učiniti čovjeka. Punog poštovanja, ljubavi i da zna cijeniti što ima u ovom svijetu.

- Jasmin, stvarno sam uredu. Ne nema potrebe da dolaziš i budeš uz mene.
Gledam ju dok hoda po kuhinji i objašnjava svojoj najboljoj prijateljici. A kad se zvono na vratima opet oglasi strah prođe kroz mene, i pitam se dali ovoj blaženom trenutku je došao kraj.

Ona se okrene na tren i pokaže mi prstom da otvorim. Kimnem glavom i bolje namjestim Davida na moja prsa. Idem prema vratima i kad ih otvorim dočeka me mrki pogled Selinine sestre.
I psihički se pripremam na rešetarenje, ali njene riječi su gore od metka.

- Uuu vidi vidi ovdje u stanu nemaš nijednu fuficu za jebanje!
- Atilla.
- Šta smrad kao ti radi, u stanu moje sestre?
- Iako te ne treba biti briga, znam da će ti Selina svakako sve reći.

- Molim te predaj mi mog nećaka dok i njega nisi uništio svojim prevaračkim dupetom.
- Tilla molim te! - primakne mi se za korak i sav mogući bijes frca iz njezini plavih očiju, i na tren osjetim jezu na sprem te sitne žene.

- Za tebe sam Atilla, i predaj mi mog nećaka odmah!
Nevoljko pružim ruke i smjestim Davida u njene ruke.
- A gdje je tetina duša?
Tepa mu i prolazi pokraj mene te me zakači ramenom. Moram priznati za takvu sitnu ženu jako je jaka.

Odlazi u kuhinju i pratim ju, Selina se upravo pozdravlja s Jasmin i kad ugleda Atillu osmijeh radosti joj obasja lice. I tada shvatim ja želim da mene tako dočeka, da mi se od srca nasmije kad me vidi.