Ruberlun

Uvod

     Na planeti Axan civilizacija postoji već tisućama godina. Dani koji traju znatinije kraće nego noći, siromašna vegetacija, koja se bori za svaki tračak svjetlosti zvijezde Millyan, noćne životinje ispupčenih očiju koje bježe od većih, grabežljivaca,  ljudi gotovo crnih očiju bez šarenica, samo su neka obilježja ovoga mračnoga planeta. 

Život bješe ovijen u strah, siromaštvo i oskudicu. Kuće sazidane u velike zidine što prekrivaše gotovo cijeli Axan bile su hladne, skućene. 

Stanovnici malenog planeta izgubljenog u galaksiji bili su genetski stvoreni da prežive. Debela koža štitila ih je od hladnoće, tamne, velike zjenice da vide u noći koja je vodila u bitci sa danom, dlake na tijelu prekrivale su ih da ih hladnoća ne pobije jer grijanja tokom studeni nije bilo.  

Naučeni stanovnici Axana nisu znali za bolje. Navikli su proživljavati dane ne znajući koliko im je život mizeran. Živjeli su ga sretno. 

No, jednom u mjesesu, tog kobnog četrdeset i petoga dana, strah im je preplavljao krvne žile, zaustavljao dah u grlu i ježio im kožu. Znali su da im je borba uzaludna jer oni uvijek pronađu načina. Trud koji su ulagali bio je uzaludan, ali kako bez borbe predati nešto što voliš najviše na svijetu- svoje dijete. 

I tako, kako se bližila noć Crvenog mjeseca, kada Millyan izgara crvenim plamenom i obasjava mjesec Rubis te ovaj biva boje krvi, na ulicama se vidjelo sve manje ljudi, razgovori su zamirali, a jedini zvuk bilo je skvičanje divljih životinja, koje su se borile za opstanak pred onim većima. 

Axanske obitelji bijaše poznate po mnogo djece. Obitelji su imale petero, šestero djece, od kojih je više bilo djevojčica, nego li dječaka, a obitelji su plakale kada je žensko dijete došlo na svijet znajući što ih čeka u budućnosti. 

Jer ono što je narušavalo život mirnih, skromnih Axančana, tjeralo ih u jecaje, borbu do smrti i neprospavane noći bijaše Ruberlun. Organizacija skrivena u dalekim planinama, odsječeni od svih. Nitko nije znao tko su, odakle su i kako izgledaju. Odkako postoji civilizacija, postoji i Ruberlun. Vjerovanje kaže da su pripadnici Ruberluna bili prvi ljudi na planeti nastali od samog boga smrti da čekaju djecu boga svjetla. I čekali su ih. Kada se pojavljivao Crveni mjesec, pripadnici Ruberluna izgmizali su ih svojih skrivenih jazbina i uzeli dijete. Uvijek je to bilo žensko, nevino dijete. Roditelji su u toj bitci bivali poraženima. 

Neki tvrde da su vidjeli Ruberluna. Oči su mu crne kao tama, samo u sredini ima crven prsten, žig boga smrti. Zubi našiljeni da probiju tvrdu kožu stanovnika, a nokti tvdi i zavinuti da rastrgaju sve što im se nađe na putu. No, nikada stanovnici Axana ne uhvatiše niti jednog Ruberluna, a svake noći Crvenog mjeseca jedna obitelj ostadoše bez svog djeteta. 




***

@MagyNebitno , hvala ti što čitaš. 
Ova priča nastajat će samo za tebe. Sretan rođendan!