Office love or something more/CRO- PAUZIRANO

Poglavlje 16.

Tomas se nije odvajao od mene i od mog stomaka. I dalje sam bila uzrujana zbog svega što se dogodilo. I dalje me mučilo ono što sam čula onaj dan u uredu. Odmaknula sam ga od sebe. Više mu nisam vjerivala koliko sam prije. Izgubila sam povjerenje u njega u ovih 5 mjeseci bez ikakvog glasa, ičega o njemu. Znam da nisam imala pravo da ga pitam o ičeme jer sam ja kriva što nisam ostala ili čak ušla u ured onaj dan. "Moramo razgovarati" govorila sam mu dok sam se odmicala te prekrižila ruke. Približivao mi se dok me nije sjerao u kut. "Pričajmo onda" govorio je dok me odveo do kauča te sjeo. "Prvo ti moram reći da se onaj dan nije nista dogodilo u mome uredu, to je sve bila Editina predstava, htio sam zatražiti zabranu pristupa ali nisam mogao, njezin ostac je utjecajan te me drži u šaci" govorio ni je i u njegovom sam pogledu vidjela zabrinutost. "Drži me u šaci onime što mi je najrjednije na ovom svijetu, tobom i sa našom djecom" nadodao je. "Kako mislis djecom" pravila sam se luda ali stvarno mi nije bilo jasno otkud on zna da nije jedna beba, znam da mu Borna ne bi nikad rekao bez da mi kaže za to. "Pratio sam te, zapravo nikada nisam bio u Parizu došao sam vamo, svaki put kada si me vidjela i na kraju mislila da umišljaš ja sam bio tu, ja sam našao sliku sa ultrazvuka te sam tamo vidjeo da nosiš malu djevojčicu i dva dječaka" rekao ne smijući se te gladajući moj stomak. "Aham...... I kamo misliš drži te u šaci sa mnom" već sam se počela malo brinuti. "Ništa sada bitno ne želim da se uzrujavaš" brzo mi je odgovorio te sam se ja naslonila na njega i ubrzo i zaspala od umora. Kada sam se probudila vidjela sam da njega više nije bilo. Vrata su bila otvorena te sam otišla do njih kako bih ih zatvorila ali tada su na vrata ušla dva ogromna muškarca te su me uhvatili za ruke a ja sam počela vrištati. Kako bi me ušutkali stavili su mi krpu preko usta te su mi zavezali oči ja sam se samo uhvatila za stomak a oni i ako su me otimali i ja sam se opirala bili su njezni vjerovatno jer su vidjeli da sam trudna. Bilo me užasno strah, vozili smo se jako dugo a zatim sam zaspala i svega sto se sjecam jest da sam bila u avionu a kraj mene neka zena koja mi je bila jako poznata ali nisam se mogla sjetiti tko je, malo me podsjecala na moju majku.. Kada smo sletjeli opet sam bila u kombio zavezanih ociju. Voznja je bila duga, kada smo stali  čula sam ih kako nešto pričaju , sve što sam uspjela čuti bilo je "Ti je polako izvedi te je odvedi u sobu, ja idem do šefa da mu javim da krećemo da planom" počela sam plakati jer me bilo strah za bebe. Ali tada sam osjetila ruki na mojima valjda je bila od jednog otimača te mi je rekao "Nemoj plakati, nećemo nauditi ni tebi ni tvome djetetu samo mirno pođi sa mnom da ovo sve može brzo završiti". Ne znam zašto ali odlučila sam mu vjerivati te sam se smirila i pustila da me vodi u tu neku sobu. Kada smo došli u sobu skinuo mi je povez sa očiju i bila sam iznenađena prizorom. Ispred mene je stojao Matej. " M m matej " promucala sam i odjednom su mi se vratila sjećanja iz srednje te ona noć kada ne iskoristio i otišao. "Molim te Tilda sve ću ti ispričati , te reći zašto sam morao otići onu noć i zašto te nikad nisam potražio, ali ti se prvo smuri ja moram izaći nakratko" rekao je te brzo izašao iz sobe. Ništa mi nije bilo jasno. Zašto je Matej tu nakon toliko godina te gdje je Tomas. Ustala sam se te malo prošetala po sobi, u sobi je bio veliki krevet te tv. Soba je imala velika vrata koja su vodila na veliki balkon. Izašla sam na balkon , ispred mene je bio ocean i preljepa plaža, pa gdje se ja ovo nalazim. Ništa mi nije bilo jasno. U sobu je ušao Matej te me brzo uveo sa balkona. "Nitko ne smije znati da si ti ovdje zato se makni sa balkona" govorio mi je te je gledao sa balkona kao da je tražio nekoga. "Matej što ti radiš ovdje i šta se događa " ništa mi nije bilo jasno. "Slušaj ovo što ću ti sada ispričati, zvučat će ti nemoguće ali nemoj se plašiti niti šokirati. Ovako, ona noć kada smo nas dvoje bili skupa bila je najbolja noć moga života ali sam morao otići jer su me tvoji roditelji pozvali. Rekli su mi da ti se ne smijem više približavati i da im moram pomoći oko lažiranja njihove smrti, od mene su samo tražili da budem u blizini ali da ne komuniciram sa tobom. Bili su u pravu jer ja tebe nisam zaslužio, imao sam ugovoren brak kada sam te upoznao i voljeo sam ju i sad je volim i imamo skupa djecu, da sam tada ostao samo bih te povrijedio još više. Lažirali smo smrt tvojih roditelja jer su bili jedni od najpoznatijih i najcjenjenijih ljudi na čitavom svijetu i dosta ljuti im je prijetilo pogotovo sa tobom i Jakovom. Sve što su mogli jest da odglume smrt dok ne rješe stvari a ti i Jakov bi tako bili sigurni jer od vas ne bi imali nikakvu važnost te vam ne bi naudili. Vjeruj mi svim ovim godinama oni su bili uz tebe. Pažili su na vas dvoje i znaju sve o vama. Znaju za Tomasa i on isto tako zna da su oni i dalje živi i zna da si sa nama ne brini i njemu je trenutno najvažnija vaša sigurnost te je dozvolio da te odvedemo. Naime tvoji roditelji imaju problema sa velikim mafijašem koji je ujedno Editin otac te je prjetio Tomasu da ako ne kaže gdje su tvoji roditelji tebi će nauditi. Ovaj put smo morali odvesti tebe na sigurno dok se stvari ne smire. Tomas će doći ubrzo. Ništa se ne brini. Jakov je isto sa Majom i djecom ovdje i on je tek saznao za vaše roditelje. Ubrzo cemo te odvesti njima niste se dugo vidjeli" završio je sa objašnjavanjem i ako ne sav bio spetljan. Ja nisam mogla vjerovati njegovim rječima bila sam šokirana i svega što se sjećam jest mrak. Opet sam pala u nesvjest. Sve ovo odjednom je bilo previše za mene. Budim se nakon dva tri dana i pored mene su Tomas, Maja i Jakov i neki stariji par koji me gleda sa vrata ali i dalje me mogu vidjeti tko su oni..