Poglavlje 7.

777 15 0
                                    

Alar mi je zvonio u 7h ujutro i ako ne idem više na posao, što mi nije ni malo žao, budim se svaki dan u 7 i već mi prelazi u naviku. Ustala sam se obaviti higijenu i ovaj put se odlučila na trčanje, od peglanja kose sam odustala neka je čičkave na neki način mi je i zabavna kada je ovakva. Trčala sam te sam obišla čitav grad. Došla sam i čak do Shatherove zgrade i vidjela sam ga na prozoru sa nekim papirima u rukama. Gadio mi se, mrzila sam ga više od onog ljivaog tinejderskog prevaranta. Nisam ga više mogla gledati, potrčala sam preko ceste i baš kada sam prešla cestu zapela sam za pločnik te pala i time izgrebala koljeno. Malo je krvarilo ali nije mi bilo ništa strašno jer to nije bio prvi put. Sjela sam na pločnik da očistim ranu kada sam iza sebi čula mn jako dobro poznat glas "Trebaš li pomoć" govorio mi je Tomas dok me zabrinuto gledao."Ne hvala" odgovorila sam ljutito ustala se te nastavila trčati do kuće. U jednom trenutku bilo mi je drago što me pitao trebam li pomoć ali sam se zatim urazumila te sjetila da on ne radi ništa ako ne dobiva ništa s tim. Kada sam se vratila doma otuširala sam se ne pobrinula se za ranu. Sve se lako riješi sa malo rakije i zavoja. Kada sam riješila ranu otišla sam u kuhinju te doručkovala i počela praviti kolač, jelo mi se nešto slatko. Dok sam pravila kolač trznulo me zvono na vratima te mi je brašno odletilo u zrak i prosulo se po mn. "Samo trenutak" govorila sam dok sam trčala prema vratima. Kada sam ih otvorila ostala sam sva u čudu "Bbborna" promucala sam te vrisnula od sreće. "Tildaaa??!" i on je bio iznenađen ali se već našao u mom zagrljaju te smo ušli u kuću. "Ajme meni otkud ti, kako, zašto" postavljala sam milijun pitanja u sekundi na što me on ušutko svojim riječima i zagljajem "Dođi vamo vračice mala". Borna i ja smo skupa ušli na novinarsko knjizevni fakultet u Londonu gdje smo čak bili i cimeri. "Ajme nisi se ni malo promjenila osim što si sva probljedila kako si mene vidila" govorio je smijajući se do je micao brašno sa moga lica "HA HA jako smiješno, idi sjedaj tamo mamlaze" govorila sam mu udarajući ga nogom u guzici kako smo radili dok smo bili cimeri.

Ja: Otkud ti ovdje, da ti mene ne pratiš hmmm- govorila sam mu ozbiljno ali nedugo zatim prasnula u smije

On: Ja čivim ovdije kuća do tebe ludice, da se upoznamo Borna Sharther- pružio mi je ruku smijući se

Ja: Tilda Her... ček jesi ti to rekao Sharther?! omg tek sam sada skontala da je to Tomasevo prezime

On: Pa ludice zar si već zaboravila kako se prezivam? bio je zbunjen

Ja: Ma ne to bola, jel tebi Tomas brat?! već sam bila pomalo ljuta

On: A jest, čekaj ti si ta tajnica koja je počela raditi kod njega, tj prestala raditi kod njega- sad smo već oboje počeli vezati konce

Ja: Ajme jesam, kako se prije nisam sjetila tebe, koji sam ja idiot- govorila sam dok sam skrivala glavu pod jastuk od bruke , ajme moj besta sa faxa da je brat onakvog mazluma

On: Ej ej makni jastuk sa glave, hej znam nešto u sitnicama šta se događa ali ne znam sve, možeš li mi ispričati na tvojoj sam stranu kao i uvijek- govorio je držajući me za ruku baš kao nekad

*** 

Sve sam mu ispričala od početka do kraja i za današnji događaj na što je on prasno u smijeh te me počeo udarati jastucima. UUUU ovo je sam tražio, godnjali smo se po kući gađajući se te smo izašli vani i dok sam bježala uskočila sam  u bazen a on se nije mogao zaustaviti pa je i on upali. Prskali smo jedno drugo smijali se i mislim da nas je čitav tako reć "komšiluk" čuo. Pala je noć posušili se te smo odlučili popiti po jednu čašu vina. Oke ja nisam popila jednu čašu popila sam jednu bocu i već se napila te počela pričati svakakve gluposti. "Znaš Borna ti imaš jao finog brata i on ima tako lijep šupakkkk, naravno imaš i ti ali je on takav kreten ženskaroš i ponaša se kao napaljeni tinejdžer bez mozga" ljuljala sam bocu u ruci dok sam mu govorila a on se sam smijao. "Vidiš ja sam imala jednog momka i čak ni ti za to nis znao i vidiš on je mene iskoristio, prevario da dobije što želi, zašto su svi muškarci kao on, i Tomas je mislio uradit isto što vi imate od toga" govorila sam vrteći rukom. Borna je ostao šokiran nakon što je čuo moje riječi jer ni on nije znao za to."Oke sada mislim da je dosta, popila si i previše" govorio je dok me je nosio u sobu u svome krilu. Legao me na krevet i pokrio te je uzeo rezervne ključeve izažao i zaključao me. Sanjala sam tako čudan san bila sam sa Tomasom u uredu gdje je on pred svima zaprosio i dao mi neko dijete u ruke i rekao da je naše. Iz tog sna me probudila velika mučnina te sam odtrčala u wc te vratila svo ono vino koje sam popila. Zaspala sam u wcu gdje sam se i probudila, imala sam jaku glavobolju te sam popila neofen te otišla trčati da malo dođem sebi i naravno nisam bila svjesna šta sam ispričala Borni ali me nije toliko ni zanimalo, njemu bar mogu sve reći. Mislim da trčanje nije bilo dobra ideja, dok sam trčala smušilo mi se te vrtilo te kada sam stala  svega što se sjećam je bio jak udarac od pod te mrkli mrak. Da izgubila sam svijest jer sam ja jedina budala koja tijekom glavobolje i mučnine trči. Sljedeći trenutak koji se dogodio je da se budim u nekoj bijeloj prostoriji te vidim Bornu kako gleda u mene te govori "Sve je uredu vražice sada si u bolnici opusti se ". Nije mi bilo jasno kako sam dospjela u bolnicu niti kako je Borna završio pored mene....

Office love or something more/CRO- PAUZIRANOWhere stories live. Discover now