Something New

01-Princeza

Prvo poglavlje:Princeza

Violet's POV:

"Violet ne pojaviš li se ovdje za 2 minute krenut ću bez tebe!!" dreknuo se moj brat blizanac Lucas s donjeg kata.

Znala sam da preseljavanje nije bila dobra ideja.To nikad nije dovra ideja.Ne mogu da se snađem u ovom neredu otvorenih kutija i izvaljene odjeće koja se nalazi na podu moje sobe.Valjda ne kasnimo??

"Luc,koliko imamo vremena???" dreknula sam se nazad.Mogla sam osjetiti kako prevrće očima.

"15 minuta,požuri se!" rekao je.Pa ok Violet,smiri se i diši,teksas jakna mora biti tu negdje.Okrenula sam se u lijevo i uočila tačno ono što mi treba.Pokupila sam jaknu s poda i sletila niz stepenice.

"Mama,mi idemo!" viknula sam mami i uzela svoje bijele conversice.

"A doručak?"

Umalo sam se vratila jer sam tek sad osjetila potrebu za hranom,ali Lucas kao da mi je pročitao misli,povukao me za ruku i vani.

"Preživjet ćemo,ćaoo!" viknuo je mami koja je stajala u dnevnom boravku sa tostom u ruci.

"Vidimo se,lijepo se provedite!" nasmiješila se i ponovo vratila u kuhinju,vjerovatno da završi s doručkom.

Zakolutala sam očima i sjela na suvozačko sjedište u Lucovom Audiju.Poslije mene je ušao on i pokrenuo auto.

"Konačno." frknula sam.On se nasmijao i zaputio se prema našoj novoj školi 'Lightwood High Shool'.Izvukla sam slušalice iz torbe i uključila ih u svoj iphone 7s,puštajući pjesme s everyday plejliste.Samo kako bih izbjegla grozotu Lucovih pjesama.

Naslonila sam čelo na prozor i gledala okolinu.Činilo se lijepo ovdje,iako sam bila protiv ideje da se selimo,jer sam tamo ostavila svog najboljeg prijatelja Colea bez kojeg ne mogu ni dana.On mi je bio jedini prijatelj.

Uzdahnula sam i namrštila se.

"Hej,Vi,znam da bi sad željela da kao svako normalno jutro ideš sa Coleom i pričaš o svemu,ali nekad je i promjena dobra,znaš.Možda ovdje upoznaš nekog novog." nježno je rekao sa tugom i tračkom zabrinutosti u očima.

"Tu je poenta,ne želim da upoznajem nikog novog,da opet ptolazim kroz testove povjerenja." rekla sam i tužno se osmjehnula.

"Vi.Znaš i sama da je neću dopustiti nekom egoističnom debilu da povrijedi.Ne opet." rekao je i jače stisnuo volan.

"Hvala,Luc.Stvarno.Stigli smo." uzdahnula sam kada sam vidjela da je prakirao auto ispred velike bordo zgrade.

Izašla sam iz auta i odmah osjetila poglede na sebi.Luc je izašao odmah poslije mene i nacrtao se na mojoj desnoj strani.Mogli smo čuti komentare o nama.

Svjesni smo našeg izgleda i oblika tijela.Ja imam dugu tamno smeđu kosu i velike smeđe oči,Luc je takođe imao smeđu kosu i velike plave oči koje je naslijedio od naše mame.Luc je volio da vježba i to se vidjelo na njemu.

Prošli smo kroz hodnik i ušli u kancrlariju sekretarice kako bi dobili sve potrebno.To je bila žena u kasnim četrdesetima obučena veoma formalno.

"Izvolite?" rekla je ne trudeći se zvučati pristojno.

"Mi smo novi novi učenici Violet i Lucas Peterson." rekla sam pokušavajući zvučati što ljepše.

"Ah izvolite rasporede i brojeve ormarića,takođe sami određujete kombinaciju ormarića." rekla je i okrenula glavu kompjuteru,totalno nas ignorirajući.

Izišli smo iz kancelarije i nadam se da imam bar nekoliko časova s Lucom.Okrenula sam glavu prema njemu i on je klimnuo glavom na znak odobravanja.

"Iii 1,2,3!!" u isto vrijeme smo pružili jedno drugome rasporede samo kako bi vidjeli da imamo 1 jedini čas skupa.Matematiku.Koji užas.

Frknula sam i namrštila se.

"Izgleda da ćemo morati sami kroz ovaj dan." rekla sam i smišljala kako ću naći učionicu 246.

"Eh,Vi,vidimo se ja moram da idem na biologiju,nadam se da ćeš se snaći." osmjehnuo se i otrčao u drugom pravcu plazeći jezik.

Brisala sam lažne suze i nasmijala se našoj glumi.

Izdahnula sam i krenula prema učionici 246,jer sam je slučajno zapazila nekoliko metara dalje.

Ušla sam u učionicu i zapazila da je skoro čitav razred bio tu i da su svi pogledi bili uprti u mene.Bez obzira,digla sam glavu i odšetala do zadnje klupe do prozora.Klupa ispred i pored mene bile su prazne,putam se zašto.

Čula sam otvaranje vrata i smijeh kada sam ugledala trojicu momaka kako ulaze u učionicu,svi su vraški dobrog izgleda.

Najljepši je bio onaj u sredini,visok sigurno 195cm,crne kose i tamno tamno smeđih očiju.
Sa njegove lijeve strane nalazio se momak malo niži od njega koji je imao prljavo plavu kosu i zelene oči,a sa njegove desne strane nalazio se momak s kosom boje karamele i tamno plavim očima.

Krenuli su u mom pravcu i kada me je vidjeo dečko u sredini namrštio se i domraširao ravno do mene.

"Sjediš na mom mjestu." rekao je hladno ne obazirući se baš ni na šta.

Znači,to je to.Kliše.Odlučila sam da je najbolje ignorirati ga.

Oslonio je ruke na sto i nageo se opasno prema meni. "Princezo makni se."

"Ne." rekla sam isto hladno kao i on,gledajući ga ravno u oči.

"Kako molim,Princezo?" rekao je s podsmijehom,vjerovatno je mislio da ću zaplakati i pobjeći.Umjesto toga,frknula sam i zakolutala očima, "Tačno tako,princezo,a sad se molim te makni,blokiraš mi pogled."

"Princezo ustani ili ću te ja lično sklonuti." rekao je i on kolutajući očima.

"Probaj." presjekla sam ga pogledom i izvukla telefon iz torbe.

"Gospodine Clarke molio bih te da zauzmeš,trenutno jedino prazno mjesto u prvom redu." rekao je profesor,kojeg nisam ni vidjela da ulazi i tek sam primjetila da je mhesto pored mene zauzeo momak s prljavo plavom kosom,a ispred mene onaj s kosom boje karamele.

Kreten je sam frknuo i zaputio se u prvi red.

Ovo će biti zabavno.

-Odlučila sam da počnem novu knjigu,'Something New' i nadam se da će te ostavljati svoja mišljenja i votati.

Love you💕