Thomas je odvezao sinove do škole i vrtića i produžio do supermarketa. Morao je kupiti neke namirnice. Na što sam ja spao, rugao se u sebi. Kad se samo sjetim srednje škole bio sam faca, a sad kupujem banane jer su pune kalija. Natrpao je košaricu stvarima s popisa i stao je u red iza starije gospođe. Vratio se kući. Bilo je oko deset sati. Sjeo je pročitati novine, ali u taj čas mobitel mu je zavibrirao. Poruka. Pisalo je samo kava. Znao je da mu to šalje njegov prijatelj Lukas. Jedino je on pisao tako jezgrovite poruke. OK odgovorio je, sjeo u auto i krenuo do svog omiljenog kafića.
Živio je u lijepoj prostranoj kući sa svojom ženom i sinovima, ali cijelu bi dao za stan u gradu.
Za to vrijeme Donna je pokušala objasniti starijem gospodinu da ne može podići novac koji je oročio. Danas, nije bilo šefa na poslu, pa je ona glumila šeficu. Svidjelo joj se to. Inače nije baš bila osoba koja je mogla biti autoritet, čak ni u svojoj obitelji. Ali bila je inteligentna i znala je da može natjerati ljude da rade što žele i drugim metodama. Sad joj je drago što je završila u banci. Dobra plaća, normalno radno vrijeme, sve što možeš tražiti kad tražiš posao. Dugo se premišljala što će raditi jer je stvarno u školi bila dobra u svemu. Onaj je bila ta učenica od koje su svi prepisivali.
Thomasov omiljen kafić uska je prostorija uređena u industrijskom stilu. Desno od vrata bio je šank, iznad kojeg su visjele stare slike u drvenim okvirima. Crno bijele slike s kaubojskom tematikom. U produžetku su bile tri crvene foteljice sa zakovicama, već izlizane. Između njih je drveni stolić. Lijevo od njih, za stolom, bio je Lukas. Pio je malu kavu s mlijekom. Koliko se dugo nisu vidjeli, a uopće se nije promijenio.
-Oooo pa koga ja to vidim.
-Oooo frende, pa što ima novo, kolko se nismo vidli?
- A ništa, sve po starom, znaš ti mene. Baš se vratio iz Maroka, sad sam slobodan. - Thomas je bio pomorac po zanimanju
Konobarica je prišla, bila je vrlo mlada, moguće da je studentica:
- Izvolite.
-Isto može,- naruči Thomas
- Mala s mlijekom. Odmah stiže.
Čim se okrenula uslijedio je komentar:
-Dobra.
- Ma to je van naše kategorije.
-Kad si tako ostario. Donna te pokvarila, al neka je, trebalo te malo pokvarit. Di bi sad bio da nije nje.
- Što di bi bio pa bio sam je dobar i prije nje.
- Nemoj se zavaravt, stari. Cura je došla u pravom trenutku i ni ne znaš koji si sretnik što si je ulovio. Ne znam što je vidla u tebi, al niko iz tvoje lige nema takav komad od ženske. Lipa i pametna. Di ćeš više.
Lukas je bio rastavljen, imao je sina od 6 godina koji ga je povremeno posjećivao.
Razgovor se nastavio još barem sat vremena, prevrtili su sve teme od nogometa do bivšeg razreda. Bili su kolege i najbolji prijatelji još od srednje škole.
-Ajde moram ić po dečke.
-Ma daj ostani još malo pusti dečke da uživaju. Kolko ti uopće ima stariji?
- Ne odlučujem ja, sve po naređenju šefice. Nasmijao se i nastavio: Stariji ima 9, a mlađi 5.
-Ajde, al čujemo se još koji put. U gradu sam do 28.
- Naravno, može. Vidimo se.
VOUS LISEZ
Boli me glava
ChickLitObitelj Gold dobila je novog "člana obitelji". Kada to tako kažemo većina pomisli na dijete ili kućnog ljubimca. Ima u ovoj priči i djece, ali nije to ono na što mislim. Koji je to posebni novi član toliko promijenio idilični život ove obitelji ? Ov...
