ten.
Kada sam ušla u kuću baka se samo smješkala, kao i ja. Nije me puno ispitivala vezano za Justina , iako sam sama započela razgovor. Previše sam držala u sebi, a da ne progovorim. Rekla mi je da je sretna sve dok sam ja i da se pazim da se ne bi opet razočarala.
---
Nevjerojatno je kako se mogu brzo zaljubiti i osjećati se u isto vrijeme i tužno i sretno. Nema smisla, ali tako je. U jednom trenutku imam osmijeh na licu, a u drugom mi suze klize niz obraz.. Ponekad se duboko u meni pojavi prošlost koju pokušavam zaboraviti. No teško je, jer prošlost se ne zaboravlja.
Znate.. ma vjerovatno znate, onaj osjećaj kada se ponovno zaljubite iako ste taj osjećaj već imali? Kada u vama sve ponovno proključa i onda se osjećate kao najsretnija osoba na svijetu. Iako nas je strah da opet ne budemo povrijeđeni, strah nas je i te sreće. Čime si sretan to znači da imaš sve što znači, da to dugo neće potrajati. Trudiš se da čuvaš tu osobu. Strah te je one nekadašnje samoće, zatvorenosti po sobama. Znate koliko god bila u ovome trenutku sretna, nekada i toj sreći mora doći kraj ili ne? To sve zavisi od osobe do osobe, od para do para... sve je na njima, odnosno na nama.
Ni sama ne znam da li je ovo malo prebrzo, mislim ono između nas. Do nedavno pokušavala sam ga izbrisati iz mojeg života, iako je to samo po sebi bilo nemoguće. Ali danas ponovno se bude oni osjećaji, dok mi je na neki način drago, no opet kažem strah me je. Svi se mi nećega bojimo, zar ne? Tako i ja.
---
Sunce je ulazilo u moju sobu. Dopiralo je sve do moje pospane glave. Mislila sam da je sve ono od jučer bio san, ali nije. Na neki način sam sretna što je to bilo stvarno. Ne znam da li možda malo previše brzam? Teško sama sebe razumijem, a kamoli da me netko drugi pokušava razumijeti.
Nevoljko sam ustala iz kreveta te se uputila prema kupaonici. Spustila sam svoju glavu prema dolje i pokupila svoju dugu kosu u neurednu pundžu. Obavila sam higijenu pogledala se još jedan put u ogledalo i sišla dole niz stube. Mogla sam čuti razgovor između bake i nekog ženskog glasa. Kako sam bila sve bilže mogla sam vidjeti da je to bila ona, glavom i petom. Baka je odigla svoju glavu u mome smjeru te mi se nasmijala. Pogledala sam u čudu što će ona vamo.
''Jutro Mel''baka je rekla dok je spuštala zadnji tanjur na stol.
''Jutro.'' rekla sam bezvoljno. Što će ona vamo i dalje sam ispitivala samu sebe. Dok sam ja pričala u svojim mislima, ona se ustala te došla do mene.
''Hej Mel.'' skočila mi je u zagrljaj, a ja sam samo stajala i gledala da li je ovo stvarnost.
''H- hej.. Ruth.. što ćeš ti v-vamo?'' upitala sam je.
Ruth.. hah. bila je ona prelijepa cura sa dobrim srcem. No kao da je u nju nešto ušlo u zadnjih par godina unazad. Cura se promijenila. Sigurno se i vi imali slučajeva u životu da vam netko godinama glumi i laže, krenuvši od najmanjih pa sve do najvećih stvari? To sam saznala slušajući svoj instikt te se javila nekim osobama koje su netragom nestale iz njezinog života, a sa svima je bila super.
Dogodilo mi se samo par puta da sam krivo nekoga procijenila ili da te osobe nisu bile uz mene u teškim trenucima mog života. Stvar je u tome da sam ja mislila da je to takvo prijateljstvo i sve je izgledalo kao da je, no kad kreneš kopati malo ispod površine shvatiš da nije i da ti netko mulja iza leđa. Iako sam sama po sebi jako zatvorena osoba, ovo me je na neki način otvorilo.
''Došla sam da te vidim Mel!'' rekla je grleći me još jedan put. Ne razumijem samo kako se usudila doći ovamo, meni pred vrata nakon svega.
''Ruth..'' povukla sam je za ruku. '' Bako sad ću ja doći..'' baka je klimnula glavom iako joj nije ništa bilo jasno. ''Ruth što ćeš vamo, mi nemamo o čemu razgovarati!'' govorila sam dok smo napuštale hodnik. Otvorila sam ljutito vanjska vrata kako bi izašle na stražnji dio dvorišta. Nastavila sam svojim tempom, pokušavajući se ne dati.
'' Što ćeš vamo? Opet mi upropastiti život? Hajde reci, što čekaš?'' možda sam bila malo prebahata iako se takvom osobom ne činim. Nije primjereno za moje ponašanje, ali i vi bi planuli da vam se samo tako netko pojavi.
''Mel..'' zastala je te nastavila, odlučila sam je saslušati. Takva sam osoba previše popuštam, što to nije uopće dobro. '' Mel.. poslušaj me molim te.'' Prekrižila sam ruke te sav svoj teret prebacila na jednu nogu.(kužite? xd)
''Da i to čujemo.. Pretvorila sam se u uho.''
''Najprije oprosti za ovaj iznenadni dolazak. Morala sam doći, žao mi je. Držim previše u sebi, dosta ti toga moram reći...'' klimala sam glavom u znaku oke. Uvijek sam se pitala zašto mi je to radila, zašto mi je non-stop govorila iza leđa. Zar to rade 'najbolji' prijatelji?
'' Želim ti se ispričati za sve one godine unazad. Nisam to trebala napraviti, to sam tek kasnije shvatila. Znaš.. odkako sam otišla onoga dana, počela sam sama sebe kriviti za to što sam ti napravila... Mel, imala sam problema u obitelji. Otac je bio taj koji nas je non-stop maltretirao. Nisam ti to mogla reći.. jer da jesam, ne bi me više bilo.'' sjela je na klupu te svoje ruke naslonila na koljena, spustila je svoju glavu a suze su krenule same od sebe. Evo vidite, upravo ovakvo nešto ne volim. Ne volim vidjeti ljude koji plaču, iako sam ja jedna od njih. Slaba sam na to jer one osobe koje su me povrijedila, ja im uvijek oprostim.
Ispričavala mi se, prihvatila sam ispriku. Ja sam Mel, samo to mogu reći. Nakon što sam čula detalje o nasilju u njezinoj obitelji, to se odlično poklopilo sa ovim zaključkom... na žalost, radilo se o osobi koja sebe vjerojatno ne može prihvatiti zbog predubokih ožiljaka iz vremena odrastanja. Njezin cilj je sigurno bio da se svi osjećaju poput nje, iako to nije bilo riješenje. To je shvatila tek nakraju.
'' Sve je oke Ruth.. samo se isplači, izbaci sve van.'' zagrilia sam je. Moje rame je pretrpjelo toliko suza, krenuvši od mene same pa sve do sada, do Ruth. Bilo joj je teško govoriti u ovome trenutku jer su suze samo frcale.
Polako se počela smirivati, te mi se još par puta ispričala. Donijela sam joj čašu vode da popije što je i učinila.
''Evo ti vode, popij..'' ispružila sam joj čašu sa vodom te joj uputila smiješak.
''H-hvala.'' nasmijala mi se.
---
Prekinulo nas je zvono na vratima. Vidim da baka nije reagirala na njega. Odlučila sam otići otvoriti jer ona vjerovatno nije niti čula.
'' Idem vidjeti tko je, pričekaj tu..'' klimnula je glavom držeči čašu polu poune vode.
Pomalo ubrzanim korakom krenula sam prema kući, iz dvorišta izašla sam u hodnik koji je vodio sve do glavnih vrata kuće. Kako je već kuća bila starija, čulo se škripanje od mojih koraka. Malo jezivo, ali navikla sam.
''Hej.'' rekao je dečko koji je stajao na vratima.
''Hej Justin! Uđi.'' nasmijala sam se.
''Ma ne,ne.. ovaj.. Mislio sam hoćeš van?'' bio je poprilično zbunjen, jer nije znao koji će odgovor dobiti od mene.
'' Sada?''
''Da,sada... Naravno ako hoćeš.'' nasmijao se sa nekim nesigurnim smješkom.
'' Trenutno imam nekog gosta, ako hoćeš uđi. Možemo kasnije?'' Justin je poznavao Ruth. Bili su si dobri.
''Sve pet, onda ništa. Ne želim smetati.'' uputio mi je smješak na što sam ga ja uhvatila za ruku.
''Kud si krenuo?'' okrenuo je glavu u mojemu smjeru te me pogledao u oči. Nasmijala sam mu se te došla bliže prema njemu.
''Imaš goste. Ne želim smetati.'' nasmijala sam se još jednom prebližavajući mu se bliže.
''Justin, ne seri. Ulazi unutra. Baka te jedva čeka vidjeti.'' razmišljao je hoće li ući ili ne. Ali prekinula sam njegovo razmišljanje poljubcem u obraz. ''Onda.. ove godine?'' nasmijala sam se te ga uhvatila za ruku i povukla unutra.
*Evo nastavka, ako nekome nešto nije jasno neka se slobodno javi u inbox pa neka pita. :) Nije nešto posebno dugačak, ali je dovoljan za sada. Hvala svima koji čitate, pusaa, LYSM! ♥ *
