2. Poglavlje: Pismo

68 3 0
                                    

Zatvorila sam vrata i sela na kauc. Gledala sam u taj papir, i ta slova. Odjednom zapazila sam na cosku tog papira mali procep, lagano sam ga sirila a ujedno i cepala papir i iz pukotine je izaslo pismo. OK vec mi je postajalo dosta cudnije. Uzela sam poruku na kojoj je pisalo:

"Ovo pismo ti salje tvoja sestra iz druge galaksije"

Srce je krenulo da mi lupa jako, mislila sam da cu se onesvestiti, dal me neko za***ava? Nastavila sam citati.

"Ako je ovo pismo tebi stiglo Reicel, onda znaj da sam odavno mrtva i ja i nasa rasa. Samo si ti ostala od nas  zastitnika"

Ko su zastitnici? Kako znas moje ime? Sto pitanja mi je jurcalo kroz glavu nastavila sam citati u nadi da cu naci odgovore.

"Rasa zastitnika dolazi iz zasebne galaksije sa jedne velike planete. Odatle se zastitnici salju na sve moguce planete univerzuma. Kada je bilo vreme da saljemo tvoju generaciju regrutovanih zastitnika napali su nas dekanodroidi i poslali eksploziju toliko mocnu i jaku da su unistili nasu dimenziju, planetu i rasu. Samo si ti prezivela. Putovala si kroz galaksije na jednom kamenu koj se odvojio od nase planete prilikom eksplozije. Tako si stigla do Zemlje. Verovatno sada ne znas ali na tebi je veliki teret. Moraces da branis Zemlju I njenu galaksiju od dekanodroida"

Kako cu ja to uciniti, ja sam samo klinka ne znam bas ni borilacke vestine. Ne znam ni sa kakvom cu se rasom boriti, Boze sta da radim!?

"Vremenom otkrices svoje moci I upotrebi ih da spases rasu ljudi to je tvoja misija ti si ona izabrana"

Nisam se mogla sabrati, kakve moci pominje, zasto bas ja, zasto sam ja izabrana? Ne smem nikome reci za ovo, cak ni Ani, ni roditeljima, mislice da sam luda.

Mogli su unistiti celu rasu mocnih zastitnika bice im lako da srede i ljude, ja sam sada slaba i ne znam kakve moci imam, ali ne mogu da dozvolim da Zemlja nestane

IzabranaWhere stories live. Discover now