Njegova svijetla strana**1**🔚🔚

11. dio

Denis POV

Sjeli smo u auto i krenuli u grad po namirnice. Odavno nisam vidjeo Ajšen ovako sretnu kao danas. Ta sva sreća na njenome licu nije se mogla opisati opšte poznatim u riječima. Sjedili smo u autu ona na suvozačevom mjestu lupkajući prstima o koljena kao da je nervozna međutim ja nisam vidjeo razloga za nervozu

"Ajšen jesi dobro?", upitao sam je tako čestu rečenicu ovih zadnjih par dana
"Jesam", odgovorila je nasmješivši se ali nešto u meni je i dalje znalo da nije
"Nervozna si?" nastavljao sam zanemarivši njen odgovor
"Jao pa tebi baš ništa ne promakne", kroz šalu je rekla " šta ako me Sanjin i Lejla ne prihvate najbolje, šta ako im se ne svidim?"
"Ako im se ti ne svidiš onda imaju problem, a ako se osjetiš nepoželjno slobodno reci i odmah idemo nazad", nasmijala se na moje riječim pogledom mi zahvalivši..

I tako kroz razgovor stigli smo do parkinga
"Prošetati ćemo kroz grad usput kupiti ćevape i meso i ostalo potrebno potom se vratiti kući", potvrdno sam klimnuo jer me veselilo saznanje da je ovo naša prva zajednička šetnja, dok smo išli kroz grad primjetio sam poglede mnogih gladnih očiju muškaraca koji su gledali kako njena ljetnja haljinica vodi ples sa vjetrom kad - kad otkrivši više nego li je potrebno. No pokušavao sam zanemariti svaki njihov pogled da ih nebi ostavio u kliničkoj smrti, i ni sam ne znam kako ova djevojka do mene me ostavljala bez daha svaki puta kad me pogleda skinula je sa mene hladnu masku koju su ostali imali prilike viđati, skrenuo sam ponovo ppgled na nju i uhvatio je dok je gledala u mene krišom sam se nasmijao njene kovrče su tako dobro izgledale puštene i neukrotive baš kakva je ona bila neukrotiva i divlja sa maskom nevinašceta i baš takva u meni je budila vatru koju sam pokušavao pa barem koliko toliko smirivati.
"Vrijeme je da se vratimo", rekla je i pokazala mi mesnicu u kojoj smo namjeravali uzeti ćevape
"Vrijeme sa tobom brzo leti", rekao sam a ona se nasmijala zarumenivši se i spustivši pogled, nisam mogao odoliti pa sam joj rukom podigao lice gledajući u rumene obraze
"Nikad se nemoj mene stiditi", govorio sam dok sam gledao u njene tamno smeđe oči

Ajšegul POV

Gledao je u mene svojim modro zelenim očima činio je da cjeli svjet nestane i da se izgubim u tome pogledu i morala sam se dosta potruditi kako bih skrenula pogled sa njega iako to js bilo teško prvo zbog njegove dominantne pojave koja je i kako vidim mnoge Sarajke ostavljala bez daha gledajući u njega u njegovo ko' noć crnu kosu podignutu ka gore i te modro zelene oči pa tek ta brada koja je toliko savršeno pristajala cjelome njegovom liku i te pune usne koje sam ljubila najmekše i najfinije usne na svijetu. U mome zaljubljenom opisivanju njega u mislima prekinuo me njegov također seksi glas koji mi je javio da smo stigli pred mesnicu ušla sam unutra ostavljajući njega da me sačeka vani. Ljubazno sam se obratila mesaru koji mi je dao ono što sam tražila smješkajući mi se iskreno bio je pomalo fuj ali eto uzela sam kese i taman kada sam mislila napustiti mesnicu vani sam ugledala Denisa kako uštogljeno priča sa nekom plavušom sa silikonskim grudima, bjesno sam izašla iz mesnice stajući tik do njega
"Vidim mnoge te spopadaju dok nisam tu ljubavi", bjesno sam prevalila ali tako ravnodušnu Denis me pogledao nekako zahvalno i rekao

"Ljubavi tu si", nastavio je moju igru zanemarivši plavušu a potom se javila kreštavica
" Ne znaš što propuštaš"
"O vjeruj mi svjestan sam dobro toga i vjerovatno damo nesvjesni bi pristali", odgovirio je na engleskom na kojem se i vodio razgovor, ljutito js frknula i pobjegla glavom bez obzira nasmijala sam se široko ali Denis me prekinuo
"Neću da me zoveš ljubavi samo kad imaš izljeve ljubomore hoću da me zoveš tako uvijek i kad si sretna i tužna i kad si u ostalim raspoložsnjima" ja sam odgovor prešutila jer nisam znala šta da odgovorim a muke mi je skratilo to što smo bili kod auta, Denis me jednom značajno pogledao i ušao u auto ostavljajući kese po zadi, sjela sam na suvozačevo mjeato i razmišljala kad se udam šta će biti hoću li ostati u onoj kući ili ću otići zaboravivši na sve
"Denis što će biti poslije vjenčanja?", jednostavno nisam više mogla držati to u sebi i upitala sam ga uzeo je moju ruku prinoseći je svojim usnama i poljubivši je
" Biti će kako ti poželiš, ako želiš da odeš neću ti stajati na put ali ne znači da neću poduzeti sve mjere da ne odeš i iskreno ova odluka mi se najmanje sviđa a ako odlučiš da ostaneš pa onda ću trebati jednu tvoju i moju kopiju i znaš možda i dvije", bezobrazno se cerio dok je gledao u put a moji obrazi se žarili nije kao da nisam znala da djecu ne donose rode pa sam ga prekinula u daljnjem nabrajanju
"Uredu, uredu sve mi je jasno", rekla sam a on se nastavio bezobrazno ceriti
"Iskreno više mi se sviđa druga ponuda", rekao je