Source of dawn- MihaStory

2. poglavlje

Idućeg dana, kad se Adam probudio, legao je na prsa, te podignuo samo glavu, koja je pažnju posvetila snijegu koji je i dalje udarao po trošnom drvenom prozoru. U sobi je bilo hladno, tako da se je morao uvući ispod dvije deke, prekrivača i popluna, a uz to, na sebi je imao debelu kariranu pidžamu koju je dobio za Božić dvije i petnaeste. S prozora je kroz prazninu u donjem dijelu dolazila hladna oluja koja se dešavala vani, te su zbog nje mnoge ceste bile zatvorene. Oko sebe je zamotao topli poplun, te se okrenuo na bok. Puhnuo je, zijevnuo, te u ruke uzeo mobitel koji se cijelu noć punio na noćnom ormariću. Pošto je bila oluja i internetska veza je stalno pucala, nije se mogao osvrnuti na Internet, te je zbog toga mobitel bacio na ormarić, te se on otklizao prema rubu i pao na pod. Glasno je opsovao, te ustao iz kreveta, podignuo mobitel i vratio ga na ormarić. Pošto je već ustao iz toplog kreveta, nije vidio razlog zašto se vratiti u njega, osim da mu bude donekle toplije. Na noge ne nazuo čvrste crne papuče, te se lijenim korakom nastavio gegati prema vratima. Okrenuo je bravu, te ih snaĹľno odgurnuo desnom rukom, zbog čega ih je umalo odvalio. U njemu je i dalje huktao bijes od sinoćnjeg sastanka koji mu se nije i najmanje svidio, poput djevojke o kojoj se ustvari radilo. Kada je zaobišao kut bijelog zida, umalo se zabio u Christophera koji ga je snažno uhvatio za ramena kako ne bi izgubio ravnotežu i pao na drveni pod. Nije mu ništa rekao, nego je lagano puhnuo, protresao glavom, te bez ijedne emocije prošao pored njega. Pod njim je zaškripala svaka čestica trošnog poda, te je on to ignorirao, pošto je taj zvuk bio svakodnevan. Kada se spustio u prizemlje, udario da je miris paljevine, zbog čega se na trenutak u njega uvukla nervoza, ali je kasnije shvatio da je to još jedan Abelov propali pokušaj kuhanja. Drvena vrata blagovaonice bila su odškrinuta, te ih je on pogurao kako bi se pridružio ostalim članovima na doručku. Kimnuo je glavom u znak pozdrava, te je bez ijedne riječi prošao do kuhinjskog radnog stola na kojem se nalazila košara sa svježe kupljenim kruhom. Oko stola se nalazilo nekoliko djevojčica i dječaka koji su brzinom svjetlosti u usta trpali omlet sa šunkom. To je Adama nerviralo više od ičega jer su proizvodili gadljive zvukove. Kada je uzeo dva komada izrezanog kruha, povukao je drveni stolac, te na njega položio svoje nabijeno tijelo. Šutke je jeo, te izmijenio nekoliko pogleda s djevojčicama koje su glasno jele.

-Tko od vas će danas sa mnom posjetiti Anniku?-

Abel je prerezao tišinu, te istog časa kod Adama izazvao nalet loše volje koja je uslijedila spomenom Annikinog imena. I dalje se nije mogao pomiriti s činjenicom da je Annika dolazila baš u njihov dom, te je sve to u svojoj glavi, baš zbog neslaganja, pokušao izvrnuti.

-Kao što možeš čuti, nema zainteresiranih. Nitko nije lud po ovakvom nevremenu ići u potragu za balavicom koja ne zna što bi napravila sa svojim životom.-

Iznervirano je puhnuo, te se laktovima naslonio na drveni stol koji je bio prekriven mrvicama suhog kruha koji su jučer bacili u kantu pored vanjskih vrata za vrt. Abel je u tišini promatrao Adama, te je baš zbog njegova neslaganja želio da ide s njim.

-Ti ćeš biti zainteresiran, točnije,  već jesi.-

Kiselo se osmjehnuo, te ustao sa stolca i skrenuo pored stola kako bi napustio prostoriju. Sve to je zvučalo kao nekakva vrsta ucjene ili kao zahtjev, koji Adam nije želio ispuniti. Ustao je sa stolca, te potrčao za njim u nadi da će se spasiti i da će Abela natjerati da promijeni mišljenje. Ostavio je hranu jer mu u ovom trenu nije bilo do nje. Započeo je rečenicu, ali ga je Abel prekinuo.

-Ne zanimaju me tvoje protustavke, ideš sa mnom, ne dajem ti izbora.-

Adam je iznervirano puhnuo, te se okrenuo na peti i prišao drvenim stubama. Nije bio jutarnja osoba, a raspoloženje mu je još više pokvarila sama spoznaja da će morati trpjeti Anniku u automobilu koji je pripadao njemu.