6.

240 36 40
                                    

Sećaš li se druže letnjeg raspusta na kraju osmog razreda.

Trebali smo da krenemo u srednju školu.

Ali onda se sve promenilo. Tebe su devojke na bazenima počele da obleću dok si ti uživao.

Nisam ti rekla ništa.

U skejt parku, gde smo često išli, momci bi te okruživali i pričali bi ste o temama 'koje nisu za devojke'.

Onda bi mi prišao, poljubio u čelo kao izvinjenje, i krenuli bi smo kući.

Nismo hteli da priznamo. Barim ja nisam, ali udaljavali smo se.

Našla sam neke prijatelje u biblioteci i podela da se družim sa njima.

Iskreno, nisam te htela zanemariti mada sam to uradila. Zato sam te često zvala na telefon kada sam toga postala svesna.

Ali svaki put kada bih te pozvala javila bi se tvoja majka i rekla da si zaboravio telefon kući i otišao u grad.

Mnogo si mi ti zaboravljao telefon.

Znam. Znam, da si znao za svaki poziv.

Prestala sam da te zovem. Prestala sam ja.

Kretenu!

Od najboljeg druga, zaštitnika preko brata postao si moja suza na jastuku. Neki bi rekli obična kap. Ali samo ja znam koliko ta kap boli.

Znaš...ja ću uvek biti tu. I posle svega što si mi uradio. Mrzim te zbog toga ali ne mogu te ostaviti. Znam koliko boli.

/POGLEDAJTE SLIKU GORE. JOŠ JEDAN NASTAVAK DO KRAJA. NASTAVCI NISU IZLAZILI JER SAM HTELA OBRISATI PRIČU I MOŽDA TO BUDEM URADILA ALI ĆU PRVO DA OBJEVIM ZADNJI NASTAVAK/

Sećaš li se družeWhere stories live. Discover now