Kratke pričice koje u neočekivano vrijeme ulaze u moje srce. Ove priče su o ljudima. Ove priče su za one koji ne vide izlaz. Posvećene su mom jedinom prijatelju i mojoj prekrasnoj majci.
C O V E R B Y : @martina-story
O, koliko noći bijah sama i napuštena, a zvuk flaute iz susjedne kuće je dopirao do mojih ušiju, do same srži mojih kostiju. T
voje note, milovale su me nježno kao krhke dječje ruke. Svaku večer, slušala sam te.
Onda si me iznenadio zvukom violine, kao oparena gledala sam kroz prozor, ravno u tebe. Plesao si po svojoj sobi sav sretan, a ja? Mogla sam vidjeti tvoju prozirnu dušu, tako blagu i pažljivu.
Ne, nisam te voljela. Voljela sam glazbu koju si stvarao, voljela sam kako note sklapaš u jedno tijelo.
Živio si za glazbu, glazba je bila tvoja sreća.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
