Nikad više/ZAVRŠENA✔️

~1~"Bok,ja sam Lara."

Znate li kakav je osjecaj kada napustite sve sto imate?Sve sto volite?
Znate li kakav je osjecaj kada napustite sve prijatelje i decka?
Znate li kakav je osjecaj kada mislite da ste sami,napusteni?

E,pa ja znam.Bok svima,ja sam...

"Lara,ulazi unutra!"-obracala mi se zena od 40 godine,kratke plave kose i smedih ociju.Moja majka.Ili je bar to bila dok me nije dovela u prokleti London!

Mrko sam ju pogledala,a zatim vratila pogled na vrata kuce i na prezime koje je stajalo na vratima.

Ivanovic

Da.To je moje prezime.To je moja kuca.Moja nova kuca.

Jos sam jednom pogledala zenu koja mi je unistila zivot,a zatim usla u kucu.Bila je to velika kuca,zapravo ogromna.U Zagrebu smo zivjeli u stanu i moram priznat da mi je to vise odgovaralo.Imala sam svoju malu sobicu u kojoj sam rijesavala sve zagonetke i probleme u mom zivotu,koji je do prije tjedan dana bio prekrasan.Onakav kakvog svaka sesnaestogodisnjakinja zeli.Imala sam svog decka kojeg sam voljela,svoju najbolju prijateljicu,svog najboljeg prijatelja kojeg znam od rodenja,bila popularna u skoli,prolazila sa odlicnim...Jednostavno imala sam zivot za pozeljet,a sto sada imam?Nista.U London sam se preselila sa mamom i tatom,posto je tata ovdje dobio posao.Direktor je jedne firme,dok je mama njegova tajnica.Tako su se zapravo i upoznali.Na sastanku za posao.

"Lara,tvoja soba je na trecem katu,zadnja s lijeve strane.Ja i tvoja majka imamo sobu na drugom katu.Idi se raspakiraj,mi cemo biti ovdje ako ti zatrebamo."-rekao je moj otac,a ja sam ga poslusala i uzela svoj kofer,te otisla na kat.Moram priznati,ova kuca je prekrasna.Svaka prostorija je uredena predivno.Nakon sto sam dosla na treci kat i stala ispred vrata svoje nove sobe,zazvonio mi je mobitel.Poruka.Od Kristijana.Mog sada bivseg decka.

~Ee,Laro...Samo sam htio pitati kako si i ako ste vec stigli u London.~

"Jesmo..Nazalost."-rekla sam sama sebi,a zatim i odgovorila na sve propustene poruke i pozive.Vecina njih je bila od Filipa.Mog najboljeg prijatelja.Zatim i od Eve,moje najbolje prijateljice,i sada na kraju Kristijan.Iskreno neznam ni zasto mi se javio.Rekli smo da necemo pokusati sa vezom na daljinu.

Nakon 5-minutnog stajanja i buljenja u mobitel,odlucila sam uci u svoju novu sobu.Pa lijepa je.Zidovi su bijeli,dok ih krasi eventualno po koji ljubicasti detalj.Na jednoj strani se nalazi krevet i pisaci stol,dok je nasuprot njega veliki ljubicasti ormar.Nasuprot vrata se nalazi veliki prozor s kojeg imam pogled na ulicu i par kuca.

"Prezivjet cemo i ovo."-rekla sam sebi nakon sto sam otvorila kofer i krenula raspakiravati stvari.

Nakon pola sata bila sam gotova sa svime,ali sam i bila jako umorna zbog leta,pa sam odlucila malo odspavati.Uzela sam donji dio trenirke i obicnu bijelu majicu,te otisla da se otusiram.Kupaonica je bila nasuprot moje sobe,tako da je to bilo dobro.Oprala sam se,obavila higijenu,a zatim bacila na krevet i zaspala u tren oka.

\\\\\\\\\\\\\

Ujutro me probudio najgori zvuk na svijetu.Alarm.

Da,jos imam alarm iako su ljetni praznici.Ako vas zanima zasto,to je zato jer sam u Zagrebu svaki dan ujutro trcala sa Evom.To je bio nas "trening za gubljenje kila" iako smo mi svaki put nakon tog treninga zavrsile u pekari sa pizzama u rukama.

"Ti mi izgleda neces vise trebati.."-rekla sam i krenula da maknem alarm,ali sam se onda sjetila da sutra moram u skolu.

4.9.Prvi dan skole u Londonu.Jej!

Kuzite sarkazam jelda?

Nakon sto sam se umila,pocesljala,oprala zube,uglavnom obavila higijenu,sisla sam niz stupe u kuhinju,a tamo sam kao i svaki dan u Zagrebu pronasla poruku od mame i tate.