Dreamer

Poglavlje 1

Jakov je podigao glavu. Jastuk pored njega je bio mokar.
"Zašto uvijek ti realni snovi?", pomislio je pa je ustao s kreveta.

Lagani povjetarac otpuhivao je svijetlo plavu zavjesu u njegovoj sobi, naslonio se na dasku od prozora i gurnuo glavu kroz prozor.

Topla ljetna noć, ulica je bila tiha, a jedini osvijetljeni prozor je bio onaj na zadnjoj kući u ulici.

"Ah taj Filip...", pomislio je Jakov i nasmijao se. Filip je bio jedan od njegovih najboljih prijatelja koji je do kasnih sati gledao filmove i serije, horori su mu najdraži.

Jakov je zastao nekoliko sekundi pokušavajući se prisjetiti svog sna.

"Što sam ono sanjao? Hajdeeee sjeti se!", govorio je sebi u bradu.

Nakon dobrih desetak minuta sjedenja na krevetu i razmišljanja, sjetio se.

Sanjao je kako hoda po kući, silazi na prvi kat i ulijeva vodu u crvenu čašu koju prvu vidi. Otpio je nekoliko gutljaja vode i čašu je ostavio postrani, krenuo je nazad na kat, ali onda je čuo da je nešto palo. Osvrnuo se i ugledao sliku sa zida razbijenu na podu dnevnog boravka, vratio se nazad.
Podigao je sliku, na njoj su bili on i brat kada su bili mlađi. Prošao je prstom preko oštrog razbijenog stakla, a onda je naišao na nisku izbočinu stakla koja je probila mekanu kožu njegova prsta.

"To je sve.", rekao je Jakov sam sebi kada se iz razmišljanja vratio u normalni svijet.
Najednom osjeti žeđ.

Spustio se na prvi kat kuće da popije malo vode, prošao je kroz dnevni boravak i otišao u kuhinju. Ugledao je crvenu čašu koja je stajala na istom mjestu kao u snu. Ulio je vode i popio nekoliko gutljaja, a onda je ostavio postrani. Laganim i tihim korakom krenuo je nazad u sobu, a onda je začuo da je nešto palo u dnevnom boravku.

Bila je to slika.

"Ti mene zajebavaš?", izustio je tiho dok je išao prema slici. Podigao je razbijenu sliku da je malo bolje pogleda, a onda je kapljica krvi pala na pod.