Prolog

27.4K 752 16
                                    


Izbor, u životu na kraju krajeva sve se uvek svede na izbor. Ovaj izbor će predstavljati moju budućnost, osecam to u kostima. Lakše je kada se radi o tuđem izboru, tada znaš šta treba ta osoba da uradi, ali kada je to tvoj izbor osećaj je drugačiji nekako je življe, stvarnije i znaš da će pogrešna odluka boleti. Zakomplikovala sam sebi život, htela sam osvetu i htela sam ljubav. Zar to nije ironično? Imala sam sve i nisam imala ništa.

Ono što me najviše nervira jeste to što su se sve te stvari dešavale istovremeno, nisam imala vremena da zastanem i uhvatim svež vazduh. Uvek je sve bilo brzo morala sam da odlučujem u trenutku, u sekundi i svaki taj trenutak je postepeno obeležavao moj život. Moram priznati da su odluke koje sam donosila u vezi njega bile sebične, vođene ličnom satisfakcijom, podsvesno sam znala da grešim ali razum se ne pita mnogo kada je ljubav u pitanju.

Da li mi, ljudi, volimo namerno da povređujemo sebe? Naravno da volimo, možda ne svesno ali radimo to. Zato sam udahnula duboko jer znam da moram doneti odluku, kako će biti prihvaćena ne znam ali ono što znam jeste to da sam prvom prilikom trebala da pobegnem glavom bez obzira.

Pogrešan  🔚Where stories live. Discover now