Bit ćeš moja/ZAVRŠENA✔️

22.POGLAVLJE

Nakon cetiri sata voznje,Ema i Kristijan su stali na jednoj benzinskoj,te otisli u kafic na kavu.

Sjeli su za jedan prazan stol,tr je konobar dosao do njih da ih ponudi.

>Dobar dan.Sto bi zeljeli popiti?-pitao ih je ljubazno konobar,te prebacio poglede sa jednog na drugog.Kristijan,dentlmenski je pokazao Emi da prva naruci,sto je ona i napravila.
>Ja cu Colu.-rekla je i pokazala Kristijanu da on sada naruci
>I ja cu isto.-reko je Kristijan,konobar se ljubazno nasmijesi i kaze.
>Zelite li za parove u jednu casu i dvije slamke?-pitao ih je konobar mislevsi da su oni par,a Kristijan je pogledao u Emu koja se samo slatko nasmijala i zatim odgovorila konobaru
>Ne,hvala.Nismo par,nego prijatelji.-rekla je i uputila konobaru osmijeh za koji bi neki mogli ubiti.Pod "neki" se misli na Kristijana.
>O,oprostite.Stvarno,nisam znao.Stizu dvije cole.-reko je konobar,te se pocesao po potiljku i otisao za sank
>Jadan..-rekla je Ema, a Kristijan ju je zbunjeno pogledao-Pa vidio si da mu je bilo neugodno.
>Pa dobro,ali Boze,pa pogrijesio si,pa sta?-reko je Kristijan i naplatio Cole koje je onaj isti konobar sada donio i jos jednom se ispricao,pa otisao
>Vidis?Neugodno mu je.-rekla je Ema,i taman kad je Kristijan htio nesto reci,zacula se zvonjava mobitela iz Emine torbice,pa se Ema odmah javila,vidjevsi ime na ekranu.

>Halo?Luce,pa dobro,za ime Bozje,gdje si ti danas?Zovem te svakih pola sata..

>Znam,znam..Sorry ,Em.Ja i Stjepan smo bili u soppingu,ali sada dolazimo,evo,samo malo.Srce,gdje smo mi?-pitala je Lucija Stjepana,a posto je Kristijan to cuo,rekao je Emi da mu da mobitel,sto je ona napravila.

>Lucija,ti si?

>E,Kris.Da ja sam...

>Daj mi Stjepana na mobitel..-reko je Kristijan i ona je dala Stjepanu mobitel,te su se on i Kristijan sporazumjeli,pa je Kristijan poklopio,te vratio Emi mobitel.

>Ok,i?-pitala je Ema gledajuci u njega
>Bit ce tu za pola sata,sada su na onoj pumpi koju smo mi bili prosli prije pola sata.-reko je Kristijan i otpio gutljaj svoje cole
>A,ok.Paaa....
>Zaboravi.Necu ti reci gdje idemo.-reko joj je Kristijan jer je znao sto zeli.
>Ma dajjjj-rekla je Ema i izbacila donju usnicu.
>Znas da toj usnici nikad nemogu reci ne...Ali ovaj put moram!-reko je i zagrizao usnicu kako nebi rekao kamo idu.-A sada dosta o tome..
>Ah ok.-rekla je i tuzno uzdahnula znajuci da ce morati pricekati da sazna ono sto zeli
>Pa za koji si se faks odlucila?-pitao je Kristijan
>O, medicinski.-rekla je,a na to se Kristijan zagrcnuo sa Colom koju je u tom trenutku pio,te potrcao do wca.

Ema je za njim zacudeno gledala,kao i ostatak ljudi u kaficu.Gledali su malo u wc kamo je otrcao,a malo u nju,dok se ona samo zbunjeno smjeskala.

Cekala je da se vrati,i da ga pita sto je bilo.

Nakon dvije minute Kristijan izlazi iz wca,te sjeda za svoj stolac,zanemarujuci sve zbunjene poglede na sebi.Osim jednog.Eminog.Ona ga je gledala u cudu.

>Ok,sada kada sam se smirio i doveo u red,moram te pitati..-reko je gledajuci ju,a ona je dosla k sebi,pa mu klimnula,odnosno pokazala da slobodno pita-Upisala si medicinski fakultet?
>Da.-rekla je i klimnula glavom
>U Zagrebu?

>Da.-ponovila je
>U ulici Salata?-pitao je gledajuci je u oci
>Da.-rekla je ponovno
>Primili su te?-pitao je
>Pa da.-rekla je i otpila gutljaj svoje cole,a sljedeci trenutak se zagrcnula bas kao i Kristijan prije.
>Opaa kolegice!-reko je i potapsao ju kada se zagrcnula
>Sta si sada rekao?!-pitala je sretno
>Ides na isti fakultet kao ja.Izgleda da te se necu rijesiti jos dugo,dugo..-reko je i nasmijao se.
>Cekaj,na taj fakultet ides?Kako ja za to nisam znala?-postavila je pitanje sama sebi
>Pa kad te ja ne zanimam..-reko je Kristijan "tuzno".
>Da,da...I Stjepan ide?-pitala ga je, a on je potvrdno klimnuo glavom,na sto se Ema nasmijala-Izgleda da Luci nece biti dosadno tamo,kao sto je mislila.
>Ne zaje**vaj!I ona isto ide?!-pitao je Kristijan,ili se bolje receno zaderao,a Ema je klimnula glavom u smislu potvrdnog odgovora-Bas me zanima sta ce raditi..
>Daj,Kristijan,fuj!-rekla je Ema kada je vidjela Kristijanovu perveznu facu-Pa nece se je**t tamo!
>Aha...-reko je Kristijan i pogledao ju-A sto mislis sto su oni do sad radili?
>Pa bili u sopingu.-rekla je Ema vjerujuci u to,a Kristijan ju je ozbiljno pogledao
>Aha..-reko je-Sigurno.
>Pa tako si mi rekao.-rekla je ljuto
>Ne,tako sam ti prenio.Oni su meni tako rekli,ali..Evo ih.Pitaj Luciju sto je nasla ili sto si je kupila.Ako ti kaze da je nesto kupila,vjerovat cu ti da su isli u soping,a ako nisu nista nasli,onda su se najvjerojatnije....
>Dobro,dobro skuzila sam!-rekla je Ema i pozdravila Luciju i Stjepana.
>Kako ste?Zelite sjesti i popiti nesto?-pitao ih je Kristijan
>Moze,moze.-rekla je Lucija i tada je dosao konobar.-Ja cu colu.
>I ja.-reko je Stjepan,a Ema se nasmijala.
>Njima mozes dati u jednoj.Oni su zajedno.-rekla je Ema i uputila jedan topao osmijeh konobaru prije nego sto je otisao.
>Sto je to bilo?-pitala je Lucija
>Nista,nista.Nego...-rekla je Ema i pogledala kratko na Kristijana koji se smijao,pa vratila pogled na Luciju-Sto si kupila?
>Um...Nista.Nista nisam nasla.-rekla je Lucija i frknula,a Kristijan se nasmijao i pod stolom trknuo Emu koja se samo nasmijala.

U kaficu su ostali jos 15 minuta,a nakon toga krenuli prema destinaciji.